ODRŽIVI RAZVOJ – o čemu vi to?

 

 

ODRŽIVI RAZVOJ je jedan od pojmova koji se vrlo često spominju u zadnjih desetak godina. Stalno se spominje u medijima, političkim skupovima, seminarima, konferencijama, … Nedavno smo čak vidjeli da je čak i jedna nova politička stranka u Hrvatskoj u svoj naziv uvrstila taj pojam. U raznim prigodama koriste ga političari, gospodarstvenici, ekonomisti i znanstvenici ali se često stječe utisak da ga u potpunosti ne razumiju ni oni, a još manje publika kojoj je to namijenjeno. Ponekad se ima utisak da se taj pojam zlorabi. Tako netko, kad nema nekih jakih argumenata za neku svoju ideju, argument je da je to u skladu s održivim razvojem. Pa ti sad stisni petlju i budi protiv tog projekta, jer samim time si, kao, protiv održivog razvoja.

Odgovor na pitanje „Što je to održivi razvoj?“ pokušati ćemo dati u donjem tekstu.

 

 

Povijest i definicija pojma „održivi razvoj“

Već ’70-tih godina prošlog stoljeća postalo je jasno da dotadašnji odnos prema prirodi i iskorištavanju prirodnih resursa vodi ka uništenju života na zemlji. Razni pojedinci i organizacije, od UN-a preko država pa do Crkve, su počeli ukazivati na neophodnost promjene dotadašnje prakse iskorištavanja prirode. Tako je i veliki papa, sveti Ivan Pavao II još davne 1979. u enciklici »Otkupitelj čovjeka« (»Redemptor hominis«) naglasio „Bog je htio da se čovjek odnosi prema prirodi kao gospodar i čuvar, razuman i plemenit, a ne kao bezobzirni korisnik i rušitelj“. Slična upozorenja glede okoliša uputio je više puta nakon toga.

Zbog pogoršanja uvjeta okoliša, UN su organizirali Konferenciju o okolišu u Štokholmu 1972. godine, gdje je potaknuto utemeljenje Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (United Nations Environmnet Programme – UNEP), čija zadaća je skrbiti o rješavanju pitanja zaštite okoliša na globalnoj i regionalnoj razini, koordinirati razvoj dogovora i politike zaštite okoliša nadzirući globalni okoliš i pozivati vlade i međunarodnu zajednicu na djelovanje po pitanju novo nastajućih problema zaštite okoliša. Zbog sve veće zabrinutosti oko suprotstavljenosti gospodarskog razvoja i okoliša, UN su 1983. godine oformili Svjetsko povjerenstvo za okoliš i razvoj (WCED) pod vodstvom bivše norveške premijerke Gro Harlem Brundtland (tzv. Brundtlandino povjerenstvo). To povjerenstvo je 1987. godine podnijelo izvješće „Naša zajednička budućnost“ („Our Common Future“) u kojem je, između ostalog, definiran pojam održivog razvoja: “Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe, a istovremeno ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.” Ta definicija je prihvaćena i održala se do danas, iako se donekle drugačije shvaća i tumači.

Tri stupa održivog razvoja

U početku je pojam održivog razvoja prenaglašavao aspekt zaštite okoliša, ali se sve više uviđalo da se ne može poistovjetiti sa zaštitom okoliša, da se tu u stvari podrazumijeva postizanje ravnoteže između gospodarskih, društvenih i ciljeva zaštite okoliša. Može se reći kako održivi razvoj počiva na tri stupa: gospodarstvu, društvu i okolišu, koji se duboko prožimaju kako je to prikazano na slici.

OdRaz

 

Forsiranjem jednog ili dva aspekta na štetu drugih narušavaju ravnotežu i razvoj ne može biti održiv. Tako, gospodarski rast koji se ostvaruje bez brige za okoliš i/ili potrebe radnika i društva ne može biti dugotrajan. Isto tako politika razvoja koja prioritet daje blagostanju društva zanemarujući gospodarski rast ne može biti održiva. Zaštita okoliša koja zanemaruje potrebe društva i gospodarstva također ne može donijeti dobrobit. Također, forsiranjem gospodarstva i okoliša može se postići održivo gospodarstvo ali zanemarivanje društvenih potreba dovodi do poremećaja i socijalnih problema. Posvećivanje brige samo potrebama gospodarstva i društva može dovesti do privremenog blagostanja i socijalne pravednosti ali će se to dugoročno narušiti zbog stradanja okoliša.

Samo pažljivo balansiranje između ova tri međusobno ovisna cilja može, uz puno kompromisa dovesti do održivog razvoja. Samo uspješno gospodarstvo u društvu gdje postoji istinska društvena odgovornost, a istovremeno se vodi računa o okolišu vodi ka održivom razvoju. Ili drugim riječima, tamo gdje postoji održivo gospodarstvo i socijalna pravednost u zdravom okružju može se očekivati održivi razvoj, odnosno dugoročno blagostanje. Održivi razvoj nije nepokretno stanje harmonije nego dinamičan proces promjena kojim treba upravljati kako bi stvorili budućnost kakvu želimo. To je opći obrazac ponašanja i zajednička obveza svih komponenti društva (pojedinaca, gospodarstva te vladinih i nevladinih institucija). Održivi razvoj predstavlja opće usmjerenje, težnju za stvaranjem boljeg svijeta, balansirajući i praveći kompromise između socijalnih (društvenih), gospodarskih i čimbenika zaštite okoliša.

Zaključak

Održivi razvoj mora postati istinski strateško opredjeljenje svakog društva, svake zajednice i svake tvrtke. To podrazumijeva da treba: (1) s jedne strane uspješno poslovati i ostvarivati prihod, (2) s druge strane biti odgovoran prema pojedincima (djelatnicima) i društvenom okruženju, odnosno zajednici u kojoj se djeluje, (3) ali, s treće strane, i istovremeno sprječavati, odnosno svesti na najmanju moguću mjeru štetne utjecaje svoga djelovanja na okoliš. Samo poslovi i projekti koji zadovoljavaju ove kriterije su od opće društvenog interesa i podupiru održivi razvoj. (Naravno, ovdje ne govorimo o humanitarnim i sličnim projektima koji imaju svoju logiku realiziranja.)

Djelovanje u tom smjeru i promoviranje održivog razvoja je obveza svakog pojedinca, odgovornog građanina ali i svakog kršćanina. To od nas traži i socijalni nauk Katoličke crkve po kojem kršćani trebaju djelovati na svim područjima javnog i društvenog života. Nije dovoljno samo sklopiti ruke i moliti „dođi kraljevstvo Tvoje“, uz molitvu potrebno je zasukati rukave i raditi da na zemlju dođe „kraljevstvo nebesko“, odnosno društvo pravde i blagostanja.

Stoga, svaki pojedinac koji poštuje načela održivog razvoja istovremeno mora težiti javnoj  zauzetosti (politička, kulturna, socijalna), odnosno radu za opće dobro; mora najbolje što može obavljati svoje svakodnevne poslove i obveze; i mora maksimalno voditi računa da svojim djelovanjem ne nanosi štetu okolišu.

Naravno, trebamo biti svjesni dobrobiti ali i zamki koje donosi globalna galama o održivom razvoju. Jasno je da neoliberalizam i podivljali kapitalizam, odnosno globalistička „nova tiranija nesputanog kapitalizma“ (apostolska ekshortacija Evangelii Gaudium (Radost Evanđelja)) sve ideje i projekte, ma kako plemenito izgledali i zvučali, gleda samo i jedino kao nove mogućnosti za ostvarenje profita i zarade. Ta tiranija isključuje ljude i vidi samo novac i zaradu, bez obzira radilo se o održivom razvoju, klimatskim promjenama, obnovljivim izvorima energije, pobačaju, medicinski potpomognutoj oplodnji ili eutanaziji.

HKZ Troplet