Rat Rusije i SAD bi mogao početi u sirijskoj pustinji – vrlo lako i vrlo brzo

ANALIZA

PIŠE: TVRTKO MILOVIĆ

dnevnik.ba

Mapa jugoistoka sirijske pustinje

Svjetska javnost zasićena je ratom u Siriji, ali razvoj događaja bi mogao dovesti dvije velike vojne sile u otvoreni sukob – i to sve zbog taktičkog trijumfa koji su Rusi priredili Amerikancima na jugoistoku sirijske pustinje!

Ispod radara svjetske medijske pažnje događa se zanimljiva, i potencijalno vrlo opasna situacija u sirijskoj pustinji, na širem području autoceste Damask – Bagdad.

Pravdajući se borbom protiv ISIS-a, Amerikanci su napravili vojnu bazu na nekadašnjem graničnom prijelazu iz Iraka u Siriju, u mjestu Al Tanaf, na sirijskoj strani. Baza je zamišljena kao početna točka napada na ISIS, kao mjesto skladištenja oružja i obuke različitih pobunjeničkih grupa.

Inače, pobunjenička grupa Free Sirian Army (FSA) koja djeluje na ovom području blizak je saveznik islamističke (i terorističke) grupe Jabbat al Nusra (franšiza Al Kaide za Siriju), koja je na terenu oko 10 puta brojnija i bolje naoružana od FSA, nominalnog američkog saveznika.

Zanemarujući optužbe da naoružavanjem FSA Amerikanci ustvari naoružavaju Al Nusru, gradnja baze je nastavljena.

Borba protis ISIS-a ustvari je samo paravan za stvarnu svrhu baze – onemogućavanje Sirijske vlade da se spoji sa Irakom. Amerikanci se protiv ISIS-a već aktivno bore na sjeveru, posredstvom drugog, bitnijeg saveznika – SDF-a, odnosno kurdsko-arapske koalicije u kojoj dominiraju Kurdi, i koja u ovim trenucima vodi ulične borbe u Raqqi, glavnom gradu ISIS-a.

Da je Al Tanaf prvenstveno namijenjen borbi protiv Sirijske vlade jasno je postalo prije desetak dana kada su američki zrakoplovi napali konvoj sirijskih snaga sastavljen od regularne sirijske vojske (SAA) i šijitskih milicija iz Irana i Iraka koji je krenuo iz smjera Damaska spojiti se s Irakom.

S obzirom da se američka vojska svakako nelegalno nalazi na teritoriji Sirije, i da su još k tome napali zvaničnu vladinu vojsku, ovo bi se u normalnim okolnostima smatrao činom agresije. Ali, u zemlji u kojoj bjesni sedmogodišnji rat, jedan od najintenzivnijih u povijesti čovječanstva, agresija SAD-a nije nikakva vijest. Uostalom, uradili su Amerikanci mnogo gore stvari do sad u Siriji.

Ono što cijeli sukob čini tempiranom bombom jeste prisustvo Rusa.

I dok Amerikanci neskriveno financiraju, obučavaju i naoružavaju Al Kaidine postrojbe u Siriji, u njihovom sad već propalom pokušaju uspostave šerijatske države, Rusi su se odlučili pomoći sekularnoj Assadovoj diktaturi. I dobro im ide.

U prethodna dva mjeseca, samo na području Palmire (tek stotinjak kilometara sjeverozapadno od Al Tanafa) SAA i Rusi su oslobodili od ISIS-a teritorij veličine Crne Gore. I napreduju.

Ipak, vojni manevar koji će ući u vojne enciklopedije dogodio se na području sjeverno od Al Tanafa, u srcu sirijske pustinje.

Kao što smo rekli, smisao američke baze Al Tanaf je prekid komunikacije Sirije i Iraka, a paravan je borba protiv ISIS-a. Ali, samo u jednom danu, Sirijske snage prevaljuju put dug 185 kilometara od Palmire do iračke granice i tamo se slavodobitno rukuju sa Iračkim vojnicima koji su ih očigledno očekivali!

Ovaj marš kroz pustinju, u ničijoj zemlji između ISIS-a i FSA sirijska vojska poduzela je u apsolutnoj tajnosti. Inače, twitter mreža je puna profila i najava svih budućih akcija, ali ova akcija iznenadila je i one profile koji imaju izvore u samom vrhu sirijske vojske.

Spajanjem sa Iračanima, Sirijci su izolirali Al Tanaf, spojili se s „onima s kojima se ne smiju spojiti“, i odvojili Amerikance od ISIS. Ovim potezom, američka baza više nema nikakve svrhe.

Nakon ovog manevra, twitter je „eksplodirao“ od euforije Sirijica koji su najavili da „amerikancima sada preostaje jedino da umru od dosade u Al Tanafu“.

Potvrda o kako se brilijantnom taktičkom potezu radi potvrdili su i američki generali koji su priznali iznenađenje.

Doduše, ne i poraz.

Sada slijede prave opasnosti.

Sirijci ne smiju dozvoliti da se američka baza, makar bila i u pustinji, „ugnijezdi“. Nastojat će je što prije ukloniti sa svoje teritorije, jer ako ostane predugo – ostat će zauvijek. Takvih primjera je previše u svijetu da bi se ignorirali.

Ni Amerikanci neće sjediti skrštenih cijevi.

Izvjesno je da će natjerati svoje poslušnike iz FSA da se probiju do ISIS-a. Pokušaj proboja koridora od Palmire do Iraka izvjesno bi u sukob uključio i Ruse.

Opasnost leži u tome što i Rusi i Amerikanci u ovom dijelu sirijske pustinje imaju svoje kopnene trupe, koje su uključene u akcije. A nebo vrvi od zrakoplova jednih i drugih. I jedni i drugi raketirali su saveznike jedni drugima.

Napad FSA na SAA, ili obratno, vrlo bi lako mogao dovesti do otvorenog sukoba SAD i Rusije – prvog u povijesti!

Za razliku od ranijih ratova (Koreja, Vijetnam, Angola) i napetosti (Kuba, Egipat) SAD i Rusija (tada SSSR) su bili na distanci, bez svojih trupa. Tek savjetnici i oprema.

Ovaj put, i jedni i drugi su uključeni u borbena djelovanja – i preblizu su jedni drugih. U zemlji zahvaćenoj sedmogodišnjim ratom.

Kada u obzir uzmemo i naglog Trumpa, možemo lako zamisliti scenarij gdje Rusi ubijaju nekoliko američkih vojnika i Trump naređuje odmazdu.

Što se Sirije tiče, Rusi su u daleko boljem položaju, a Amerikanci bi pobijedili tek uključivanjem svih saveznika u konflikt (Izrael, Jordan, Saudijska Arabija…). Tada bi izvjesno u sukob ušao i Iran.

Realno gledajući, svijet nikad nije bio bliže sukobu velikih sila nego što je sada. Jedina je razlika što pažnja ostatka svijeta nije ni približna kao što situacija opravdava.

Jer, koga zanima jugozapad sirijske pustinje!?