Seks, novac i uspjeh – put do sreće ili put do gorke osamljenosti?

U POTRAZI ZA SREĆOM

Svaki dan mućkam taj koktel i pijem to piće i nije mi dobro. Ajme meni, nije mi dobro! Možda bi trebalo promijeniti sastav? Malo više promućkati umom i potražiti duboki izvor sreće. Duboki razlog zadovoljstva. Duboki mir. Drugoga i Drukčijega. Onoga po kom jesam, s kim jesam i u kom jesam. Onoga koji neće dati da mi tijelo trulež ugleda. Onoga koji ne vara. Istinitoga. Jedinoga. Jedinu sreću.

Foto: Shutterstock

Nekad ovako pomislimo: ugrabiti novca, seksa i uspjeha i ubaciti ih u posudu svoga srca i na kraju napraviti koktel koji se zove sreća. Izgleda jednostavno i sasvim moguće. Zašto ne? Pa logično je. Sve je nadohvat ruke. Pa to svi nastoje. Ima toliko gotovih recepata. Moralo bi biti dobro i slatko!

Kad se napijemo tog pića, zvanog sreća, već u ustima osjetimo gorčinu, a u želudcu nam se stvori mučnina. Nije to tako jednostavno kako nam na prvi mah izgleda. Novac je ipak samo stvar. Seks, kad je puki izvor vlastitog užitka, ostavlja osjećaj kiselosti, a uspjeh stvara pritisak sa svih strana. Stvari ne zadovoljavaju osobe. Goli užitak ne ispunja srce. A što je, na kraju krajeva, uspjeh? Je li to ono kad me svi hvale? Laskaju mi. Boje me se. Dive mi se. Ogovaraju me. Zavide mi. Je li to ono što stvara duboki osjećaj mira i zadovoljstva?

To blaženo trojstvo: novac, seks i uspjeh, to privlačno trojstvo, to zvučno trojstvo, ipak je dijelom trulo i varljivo. Kao prvo, ono pumpa moj ego. A moj ego je nezasitan. Šupalj. On je rupa bez dna. Koliko bi ga, ono, novca moglo ispuniti? Koliko seksa? Koliko uspjeha?

Pa, recimo, kad bi ga i ispunilo, bi li moj ego bio zadovoljan sam na svijetu. Novac me osamljuje. Goli seks i još više, a uspjeh najviše. A može li moj ego biti sretan u odijeljenosti od svih drugih? Zar prijateljstvo ne usrećuje? Zar vjernost drugoj osobi ne usrećuje? Zar jednostavna suradnja s drugima ne usrećuje? Zar molitva ne pruža utjehu? Mir duše? Zar me jedinstvo s Stvoriteljem ne potvrđuje kao stvorenje? Zar me vršenje volje Očeve ne potvrđuje kao dijete Božje? Zar mi sloboda od svih svari i požuda ne daje duboki osjećaj dostojanstva? Zar sreća nije raditi sve bez interesa? Ne tražiti slavu ovoga svijeta? Ne tražiti priznanja? Ne tražiti sebe? Isprazniti sebe od sebe? Usrećivati druge? Zar sreća nije u drugome? U Drugome? U Neizmjernome?

Svaki dan mućkam taj koktel i pijem to piće i nije mi dobro. Ajme meni, nije mi dobro! Možda bi trebalo promijeniti sastav? Malo više promućkati umom i potražiti duboki izvor sreće. Duboki razlog zadovoljstva. Duboki mir. Drugoga i Drukčijega. Onoga po kom jesam, s kim jesam i u kom jesam. Onoga koji neće dati da mi tijelo trulež ugleda. Onoga koji ne vara. Istinitoga. Jedinoga. Jedinu sreću.

Gorljivo Tebe tražim. Tebe žeđa duša moja. Tebe želi tijelo moje kao zemlja suha, žedna, bezvodna. Ljubav je Tvoja bolja od života. U Tebi je bogatstvo. Slatkoća bez kraja. Spasenje moje. Po Tebi novac usrećuje, seks ispunja i uspjeh vrijedi. Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo!

don Šimun Doljanin | Bitno.net