Kakve veze pobačaj ima s religijom?

 Povezana slika

Pitanje pobačaja se gotovo uvijek postavlja u kontekstu religije. Dobar primjer za to je debata kandidata za američkog potpredsjednika. Moderator je uveo u temu riječima: “Imamo dvojicu kandidata katolika, prvi put, u ovakvoj poziciji. Želio bih Vas zamoliti da mi kažete kakvu ulogu je vaša religija imala u vašim osobnim stavovima oko pobačaja.” Zašto moderator nije jednostavno samo zamolio da izlože svoj stav o pobačaju? Zašto je spominjao religiju? I zašto fraza “osobni stav” ? Jesu li stavovi o vanjskoj politi i ekonomiji također osobni stavovi? U pozadini tako postavljenog pitanja leži sugestija da se protivljenje pobačaju može oslanjati samo na apriornim vjerskim predanostima osobne prirode kojima nije mjesto na javnom trgu.
 
Pitanje koje se nikada ne postavlja, je ono kojim se bavim u ovome postu: Kakve veze pobačaj ima sa religijom? No, moram precizirati to pitanje. Je li pitanje pobačaja povezano s religijom na takav način da se protivljenje pobačaju može temeljiti samo na religioznim premisama? Ili postoje dobri razlozi za protivljenje pobačaju koji se ne oslanjaju na religiji, razlozi koji su prihvatljivi sekularistima? Odgovor na zadnje pitanje je očito potvrdan. Sljedeći argument ne sadrži religiozne premise.
  1. Infanticid je moralno pogrešan.
  2. Ne postoji moralno relevantna razlika između pobačaja i infanticida.
    Stoga
  3. Pobačaj je moralno pogrešan.
Neovisno o tome prihvaćate li argument, očito je da ne priziva religioznu premisu. Prema tome, očito je netočno reći ili implicirati da se protivljenje pobačaju mora temeljiti na religiji. I teisti i ateisti mogu iskoristiti gornji argument.
Činjenica i je da postoje ateisti koji su protiv pobačaja. Primjerice, Nat Hentoff koji u In TheInfanticide Candidate for President, proziva Obamu:
Kada se radi o pobačaju, Obama je ekstremist. Protivio se odluci Vrhovnog Suda koja je konačno potvrdila Partial-Birth Abortion Ban Act – odluku protiv takve vrste infanticida. Zaprepašćujuće, za tobožnjeg humanista, Obama je – u senatu države Illinois – također glasao protiv Born Alive Infant Protection Act. Izvještavao sam o više slučajeva kada je, prije završetka pobačaja, došlo do poroda djeteta. Zatim su uklonili dijete tako što je užasnuta, ne nužno pro-life, medicinska sestra slijedila doktorove zapovijedi i stavila dijete u kanticu ili se na neki drugi način riješila djeteta.
Vratimo se na gornji argument. Pretpostavimo da netko zahtijeva objašnjenje zašto bi trebao prihvatiti prvu premisu. Izložite mu ovaj argument.

  1. Ubojstvo nevinog ljudskog bića je moralno pogrešno.
  2. Infanticid je ubojstvo nevinog ljudskog bića.
    Stoga
  1. Infanticid je moralno pogrešan.
Drugi argument, baš kao ni prvi, ne priziva nikakvu posebno religioznu premisu. Doduše, opća zabrana ubojstva – opća u smislu da priznaje izuzetke – dolazi iz Deset Zapovijedi. No, ako mislite da to znači kako je (4) religiozna, onda ste prisiljeni misliti da je općenito prihvaćeni stav kako su krađa i laganje moralno pogrešni također religiozan.
No, ne želim skrenuti s teme i baviti se izvorom naših sekularnih moralnih uvjerenja, uvjerenja koja su tada ugrađena u pozitivni zakon. Moja glavna poanta je da se možete protiviti pobačaju na sekularnim osnovama. Druga poanta je da su dva izložena argumenta vrlo snažna, ukoliko niste uvjereni u to, morate se zapitati zašto.

[…]

Napisano prema What Does Abortion Have to Do with Religion?, autor je filozof Vallicelle.
PS
Je li Vas argument uvjerio je nebitno za ovaj post, poanta je pokazati da se osuda pobačaja ne temelji (odnosno ne mora temeljiti) na religioznim premisama.
Naravno, to ne znači da religiozni argumenti nisu dobri, mislim da su uvjerljivi, ali ne možete očekivati da će ih sekularisti prihvatiti. (Trebali bi biti uvjerljivi onima koji prihvaćaju tu religiju, primjerice iracionalno je odbacivati moralnu zabranu pobačaja dok istodobno prihvaćate katoličanstvo.) Također, ne želim reći da “religiozni” argumenti nemaju mjesto u javnim raspravama, vidi post: Kako miješati religiju i politiku?
Osim toga, ono što veliki broj ljudi smatra “religioznim” argumentom nema nikakve religiozne premise. Primjerice argument protiv pobačaja koji se oslanja na princip prirodne jednakost svih ljudskih bića nije religiozan, barem ne u onom smislu u kojem kritičari misle da je. Kao što Feser objašnjava u gore spomenutom članku;
U većini slučajeva u kojima liberali misle da vide takav utjecaj, religija nema nikakvu bitnu ulogu. Primjerice, glavni argumenti protivnika pobačaja i istospolnih brakovase ne temelji na vjerskim pretpostavkama. Neki se argumenti (protivnika pobačaja) uistinu temelje na moralnom i metafizičkom statutu fetusa – baš kao i argumenti zagovornika pobačaja – ali prihvaćanje tih tvrdnji ne ovisi o vjeri u Boga. Utjecajni argumenti Roberta P. Georgea se temelje na uvjerljivim i skromnim tvrdnjama o biologiji fetusa i nekim sekularnim moralnim pretpostavkama. Argumenti Dona Marquisa, autora vjerojatno najutjecajnijeg pro-life članka u suvremenoj filozofiji, pretpostavljaju još manje kontroverzna razmišljanja o prirodi fetusa.
Različite “katoličke stavove” u pravilu uvijek prozivaju religioznim, ali ona se temelje na prirodnom pravu (a kao što sam već pisao o prirodnom pravu, temeljni principi prirodnog prava su primjerice da dobro treba činiti i slijediti, da zlo treba izbjegavati itd.), kao što Feser ističe u Teorija prirodnog prava: Čija priroda? Koji zakon?:
Dakle pogrešno je pretpostaviti da su argumenti prirodnog prava inherentno teološki, barem u smislu u kojem mnogi kritičari pretpostavljaju. Iako bi teoretičari prirodnog prava smatrali prirodnu (nasuprot otkivenoj) teologiju dijelom cjelovitog opisa prirodnog prava, postoje još uvijek velika područja moralnosti koja možemo poznavati bez referenciranja na teološke tvrdnje bilo koje vrste, a to uključuje i one koje su stvar najvećih kontroverzi između teoretičara prirodnog prava i njihovih kritičara (npr. pobačaj i spolni moral).
No, različiti naprednjački aktivisti i političari će i dalje za svaki stav s kojim se ne slažu reći da je “religiozan” – što za njih znači proizvoljan i neprihvatljiv, a to je (za njih) kršenje sekularizma pa iz toga slijedi da bi svi trebali slušati baš njih. Crkva osuđuje krađu, mi smo sekularna država, bilo bi pogrešno zabraniti krađu. Ili kako već to ide…