Kako prepoznati budućeg supružnika?

PRAKTIČNI SAVJETI

Ako Bog dovede ženu njenom mužu (Post 2:22) i usmjeri naš život tako da se upoznamo, kako ćemo biti spremni prepoznati se? Kako ćemo znati da je to „ona prava” kad se pojavi? Nema jamstva, nema pouzdanih pravila. Uvijek postoji rizik. Ali evo nekoliko znakova!

Foto: Shutterstock.com

Prvi je da takvo prepoznavanje ne dolazi od romantičnog zanosa. Isto tako, obično ne dolazi od fraza poput: „on me pali” ili „ona me uzbuđuje”. Mi zbilja vjerujemo da postoji nešto poput „ljubavi na prvi pogled”, ali strast je rijetko pokazatelj iste. Često je to nešto kao duboko prepoznavanje u našem duhu. Nešto klikne. Žena često osjeti budnost u svom duhu i iznenadi je zanos koji se rađa unutar nje a tiče se njegove dobrobiti. Rijetko kad prepoznamo što je to.

Paula i ja smo izlazili šest mjeseci kad sam joj, jednog proljetnog dana izjavio da se zbog preokreta obiteljske novčane situacije neću moći vratiti na fakultet na jesen. Paula je osjetila iznenadnu tugu u srcu i po tome je znala da sam ja onaj pravi. Dakle, drugi se znak prepoznavanja ne događa po dobrim osjećajima nego po boli. Shvatimo da osjećamo dublju bol kad ne možemo biti s voljenom osobom, nego što je osjećamo zbog neispunjenih romantičnih želja. Preplavi nas osjećaj boli kad se sjetimo da možda nećemo s tom osobom odgajati djecu, štititi ih, blagoslivljati ili ispunjavati joj dane. Prepoznat ćemo dubinu povezanosti i predanosti po našim unutarnjim borbama. Što smo bliže otkriću onoga što nam onaj drugi znači, više ćemo se boriti, ranjavati, tražiti nedostatke ili bilo kakvo opravdanje za bijeg.

Jedan od najsigurnijih znakova da smo pronašli pravu osobu vidimo kad prestanemo razmišljati o tome što možemo dobiti od drugoga, kao u pjesmi „There’ll Be a Hot Time in the Old Town Tonight”. Ulovimo se kako razmišljamo da ne idemo u krevet s ovom osobom, jer joj želimo iskazati poštovanje. Želimo je njegovati i blagosloviti. Takve želje postanu više od pukog udvaranja ili moralnosti. O ovoj osobi počnemo plemenito maštati. Neki su muškarci tretirali većinu djevojaka s kojima su prije izlazili kao objekte spolne želje, pa iako prema sadašnjoj djevojci osjećaju sve dublju spolnu privlačnost, osjetili su i kako se javljaju kočnice na koje nisu navikli. Strast biva obuzdavana nečim novim. Više ne želimo samo dobivati, želimo i davati. Nešto u nama želi nas staviti u takav položaj da toj ženi stalno dajemo. Od tad je želimo zaštititi.

Mogli bismo otkriti tko će nam biti bračni drug i jednom dozom zdrave ljubomore. Nije svaka ljubomora loša. Salomon ju je vidio kao znak duboke predanosti: „Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob” (Pj 8:6). Naš Bog je ljubomoran Bog (Pnz 5:9). Njegova je ljubomora zapravo ljubav prema nama, pa nijedan takozvani bog ne bi smio zauzeti Njegovo mjesto. Osjetit ćemo bol ili ljubomoru ako netko drugi zaprosi osobu koju bismo mi željeli zaprositi. Po toj boli, ne onoj koja proizlazi iz ranjenog ponosa ili ega, nego po onoj koja dolazi od naše brige za dobrobit drugoga, možemo prepoznati u sebi ljubav za potencijalnog partnera. Za parove je dobro da se odmaknu i ohlade na neko vrijeme. Ako im je Bog zbilja namijenio bračnu ljubav, onda je ona stara izreka točna: „što ste dalje, to se više volite”. Boli nas udaljenost od te osobe. Emocije se stišavaju. Misli se primire, ali pravo unutarnje „izjedanje” ne prestaje. Ono raste. Nemirni smo.

Osjećamo se nepotpunima i praznima. Na kraju shvatimo da ne možemo nastaviti dalje bez te osobe uz sebe. Možda smo se osjećali slobodni i „potpuni” prije, ali sad osjećamo da otkad smo našli tu osobu, nikad više nećemo biti potpuni bez stalne veze s njom.

John Loren i Paula Sandford ‘Otpusti svoju prošlost’

IZVOR: Book | S dopuštenjem: Bitno.net