Ivan Ugrin: Hrvat je opet tako teško biti…

 Povezana slika

Na dan kad je hrvatski general Slobodan Praljak oduzeo sebi život u haaškoj sudnici ne prihvaćajući sramnu presudu političkog tribunala, misno evanđelje po Luki donijelo je Isusove riječi: “No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice…” “Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu!

Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.” “Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.” (Lk 21,12-19)

Ne znam je li general Praljak znao za gore navedeno. Međutim, uvjeren sam da je upravo svojom postojanošću i hrabrošću kojom je branio ne samo svoju čast već i cijelog svog hrvatskog naroda, kao i prvog predsjednika Franje Tuđmana, zaslužio spasenje u vječnosti. Više od trinaest godina taj je časni hrvatski general pobijao političku haašku optužnicu sastavljenu prije svega na povjerljivim dokumentima koje je iz Ureda predsjednika razaslao na razne adrese Tuđmanov nasljednik Stipe Mesić.

Praljak je svoje Prijepiske s haaškim sucima također slao na razne adrese, tako i na medijske kuće. No, njegovi su uradci redovito završavali u košu. Tamo sam i osobno našao jedan primjerak iz kojeg se vidi da je svoju žrtvu Praljak dao najaviti spominjući u tim tekstovima i Sokrata Shakespeareov 66. Sonet: “Sit svega toga vapim smrt smirenja…”

U jednom članku, ponajveći hrvatski teolog moralist, isusovac dr. Ivan Fuček, dugogodišnji profesor na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, pisao je o gladovanju do smrti pripadnika IRA-e u engleskim zatvorima, odgovarajući na pitanje je li to bilo samoubojstvo ili žrtva. Fučekov zaključak je bio da irski zatočenici nisu samoubojice, nego su prinijeli svoj život kao žrtvu, kako bi svratili pozornost javnosti na užasna poniženja kojima su Irci bili izloženi u zloglasnoj tamnici Maze!

Isto tako dr. Fuček je okarakterizirao i javno samospaljivanje češkog mladića Jana Palacha, kao žrtvu paljenicu nakon što su Sovjeti ponovno okupirali Češku!

“Ne treba očajavati glede vječnoga spasa osoba koje su same sebe usmrtile. Bog im može, putovima koji su samo njemu znani, pružiti priliku spasonosnog kajanja. Crkva moli za one koji su si oduzeli život”, navodi se u Katekizmu Katoličke crkve.
Opraštam se na kraju od generala Praljka Matoševim stihovima: “U katedralu jedne teške noći, uđoh tiho i priđoh do oltara, Sa zvonika jecahu zvona stara, htio sam duši molitvom pomoći.

Kad tamo pri tamnom visokom odru, jedna žena gledaše u daljinu, Tri su joj boje ovile haljinu, prepoznah crvenu, bijelu i modru. I reče mi tiho: Moli se sinko. Nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti…” Počivao u miru Božjem.