Kada se umoriš od ljudi, nemoj se umoriti od Boga!

Kada se umoriš od ljudi, nemoj se umoriti od Boga.

Ne možeš neokrznut proći na podvale i podmetanja drugih, niske udarce i podcjenjivanja, i koliko god imao volju proći preko toga i oprostiti sve se to skuplja u dnu tvoga bića. Skupljaju se rane i ožiljci, ljubav koja ti nije bila uzvraćena, skupljaju se hladne riječi i mrki pogledi uza na svu nježnost i ljubaznost koji si pružio i na koncu shvatiš da tako ne može zauvijek ići.

Kada se umoriš od ljudi, nemoj se umoriti od Boga. Nemoj se umoriti od svoje jedine slamke spasa jer si tek bez nje potpuno potonuo. Nemoj se umoriti od traženja okrepe i mira jer to je ono što te vraća u život. Bog zna tvoju situaciju i možda je ona tebi potrebna da ojačaš, da pokažeš svoju vjernost, da ostaneš putokaz onima koji će te slijediti, da obračunaš izgovorima koje si uvijek koristio samo da bi umanjio svoju odgovornost u svemu.

Kada se umoriš od ljudi, nemoj se umoriti od Boga. Nemoj u trenucima svojih duhovnih nemira, traženja i propitivanja dovoditi u pitanje smisao puta kojim si krenuo. Nitko nije rekao da će put biti lagan, ali je više nego očito da taj put ima smisla i da je vrijedno boriti se do kraja, jer je i Krist njime prošao, i zato je važno ne odustati u trenucima kada svi odustaju i ne pokleknuti u trenucima kada svi pokleću.

Kada se umoriš od ljudi, nemoj se umoriti od Boga. Kriza će uvijek biti jer ćemo uvijek zbog briga i strahova neke probleme gurati pod tepih i ostavljati za kasnije. Ali umjesto toga možemo svako jutro i svaku večer sve ono što opterećuje našu dušu predati Bogu, svaku našu žrtvu prikazati njegovoj Volji i živjeti mir koji će nam On dati. Samo tako imat ćemo snage odmorni ulaziti u svaki novi dan i gledati ga s povjerenjem kao još jedan veliki dar.

Mario Žuvela