O oprostima

Izvor: /LUKA ILIĆ/konzervativac.com

Rembrandt van Rijn, Povratak izgubljenog sina, c. 1661–1669. Izvor: Wikimedia Commons
Rembrandt van Rijn, Povratak izgubljenog sina, c. 1661–1669. Izvor: Wikimedia Commons

U valjanoj ispovijedi oprašta Bog svaki pa i najveći grijeh. Isto tako oprašta on grijehe i po savršenom pokajanju, ali pod uvjetom da teške grijehe ispovjedimo na prvoj sljedećoj ispovijedi. No svaki grijeh prouzrokuje osim uvrede Bogu nanesene – koja se uvijek i posve oprašta u ispovijedi i po savršenom pokajanju – još i vremenitu kaznu, koju Bog ne otpušta uvijek, ili je otpušta samo djelomično. Da se, dakle, udovolji tom zahtjevu Božje pravde, valja za počinjene grijehe činiti i pokoru na ovom svijetu ili u čistilištu.

U prvim stoljećima običavali su kršćani činiti javne i dugotrajne pokore za svoje grijehe, a i Crkva ih je nalagala za javne prestupke. S vremenom je taj način zadovoljavanja za grijehe bio sve više ublaživan zbog ljudske slaboće i novih okolnosti života. Ali jer za grijehe ipak treba Bogu dati dužnu zadovoljštinu, Crkva je sve više počela posizati za preobilnim blagom zasluga i zadovoljštine, koje su nam zaslužili Spasitelj, Blažena Djevica Marija i sveci. To primjenjivanje zasluga i zadovoljštine Spasitelja, Gospe i svetaca pojedinim vjernicima nazivamo oprostima.

Da netko dobije takav oprost, Crkva je postavila neke uvjete. To su određena dobra djela ili određene molitve.

Oprosti se dijele u potpune i djelomične. Tko dobije potpuni oprost, Crkva mu je iz svoje duhovne riznice namijenila toliko duhovnih zasluga i zadovoljštine, koliko je potrebno da se Božjoj pravdi zadovolji potpuno za sve ono što smo mi bili dužni do sada zadovoljiti za svoje grijehe bilo ovdje bilo u čistilištu. Za djelomičan oprost Crkva nam daje iz svoje duhovne riznice toliko zasluga i zadovoljštine, koliko smo već samim određenim činom zaslužili. Ako je dakle neki čin, propisan od Crkve, učinjen s većim žarom vjere, ufanja i ljubavi, to i od Boga dobivamo veće povećanje milosti i veći oprost od kazna, što smo ih zaslužili svojim grijesima. Crkva taj oprost od kazna podvostručuje dajući nam još toliko iz svoje duhovne riznice, koliko nam je već sam Bog dao za učinjeni čin. Prema tome, što je neko određeno propisano djelo obavljeno većim žarom, to se dobiva za njega i veći oprost.

Za potpuni oprost traži se sakramentalna ispovijed barem u roku od 15 dana, sveta pričest u roku od osam dana, da izvršimo propisano djelo, uz koje je vezan potpuni oprost, da izmolimo neku molitvu na nakanu Sv. Oca, npr. Očenaš i Vjerovanje, i da nismo duhovno privezani uz nijedan, pa ni laki grijeh.

Za djelomičan oprost ne traži se ispovijed ni pričest, nego samo milost posvetna i izvršenje određenog propisanog čina.

Potpuni oprost može se primiti samo jedanput na dan. Prema tome, tko je primio potpuni oprost za jedno određeno djelo, ne može ga primiti taj dan za drugo, makar je inače uz njega vezan potpuni oprost. No kako nam je teško znati, jesmo li za jedno djelo primili taj oprost ili nismo, može se u istom danu učiniti više djela uz koja je vezan oprost. Ako za svako od njih ne dobijemo potpuni oprost, dobivamo djelomičan.

Oprosti se ne mogu namijeniti za drugu živu osobu, ali se mogu namijeniti za pokojne kao molitva.

Zbirka oprosta donosi na prvome mjestu Opće oproste, koji potiču vjernike na kršćanski život i duh ljubavi. Zatim donosi popis molitava i pobožnih djela, koja su obdarena potpunim ili djelomičnim oprostom.

Opći oprosti

  1. Djelomičan oprost dobiva vjernik koji u obavljanju svojih dužnosti i podnošenju životnih teškoća u poniznom pouzdanju digne duh Bogu i doda makar u sebi, koji pobožni uzdah. Podjeljivanjem toga oprosta želi Crkva vjernike sjetiti na Kristovu zapovijed: „Treba se uvijek moliti i ne prestajati“. Isto tako želi potaći, da svoje dužnosti obavljaju sjedinjeni s Kristom.
  2. Djelomičan oprost dobiva vjernik koji u duhu vjere iz milosrđa nešto učini ili nešto od svoga daruje braći, koja su u potrebi. – Ovaj oprost potiče vjernike na djela ljubavi prema braći, kojima je potrebno duhovno ili tjelesno milosrđe.
  3. Djelomičan oprost dobiva vjernik, koji se u duhu pokore dragovoljno odreče dozvoljenih stvari, užitaka, koje voli. – Oprost potiče vjernike na samozataju, na nasljedovanje Krista u patnji. Samozataja je još vrednija, ako je spojena s djelima ljubavi.

Posebne molitve spojene s oprostima

Potpuni oprost možemo dobiti:

  1. ako se barem pola sata klanjamo Presvetome;
  2. ako barem pola sata čitamo Sveto pismo;
  3. ako obavimo Križni put;
  4. ako izmolimo u crkvi ili u obitelji Gospinu krunicu;
  5. ako pobožno primimo preko radia Papin blagoslov;[1]
  6. ako u dane od 1. do 10. studenoga pobožno pohodimo groblje te, barem u srcu, molimo za pokojne, možemo svaki dan dobiti potpuni oprost, koji se može namijeniti za duše u čistilištu;
  7. na Veliki petak, ako pobožno prisustvujemo kod bogoslužja čašćenja križa i križ poljubimo;
  8. ako smo tri dana obavljali duhovne vježbe;
  9. na koncu misija, ako smo slušali nekoliko propovijedi;
  10. na dan prve pričesti prvopričesnici i svi prisutni;
  11. na dan svečane mlade mise mladomisnik i svi prisutni;
  12. svećenik jubilarac na dan svoje srebrne, zlatne ili biserne mise, ako obnovi odluku da će savjesno izvršivati dužnosti svoga zvanja, kao i svi vjernici koji prisustvuju jubilejskoj misi;
  13. ako pohodimo župsku crkvu na dan glavnog proštenja (titulara); ako pohodimo župsku crkvu na dan 2. kolovoza. Oba puta potrebno je izmoliti Očenaš i Vjerovanje.
  14. na Dušni dan u svim crkvama, ali samo za duše u čistilištu.
  15. na Novu godinu i na Duhove, ako javno u crkvi izmolimo himan „O dođi, Stvorče Duše Svet“;
  16. na vigiliju Velike subote i na godišnjicu vlastitog krštenja tko obnovi krsni zavjet. Na vigiliju Velike subote to mora biti kod svetih obreda svečano s drugim vjernicima;
  17. na Staru godinu, tko javno u crkvi izmoli ili pjeva himan „Tebe Boga hvalimo“. Mora biti službeni himan, a ne pučka pjesma;
  18. u sve petke u korizmi, tko pred raspelom poslije pričesti izmoli molitvu „Evo ja, o dobri i preslatki Isuse“;
  19. na blagdan svetoga Ignacija, 31. srpnja, tko pohodi koju isusovačku crkvu i izmoli barem Očenaš i Vjerovanje. Isto tako, na blagdan svetog Dominika, 7. kolovoza[2], tko pohodi koju dominikansku crkvu; kao i na blagdan svetog Franje Asiškog, 4. listopada, tko pohodi koju franjevačku crkvu. To vrijedi za blagdane svih utemeljitelja redova, kao sv. Velika Terezija, sv. Ivan Bosko…
  20. tko na Veliki četvrtak ili na Tijelovo u crkvi javno izmoli „Divnoj dakle…“

Djelomični oprost možemo dobiti:

  1. ako izmolimo „Anđeo Gospodnji“ ili u uskrsno vrijeme „Kraljice neba“;
  2. ako izmolimo Vjerovanje apostolsko ili misno;
  3. ako čitamo Sveto pismo manje od pola sata kao duhovno štivo;
  4. ako probudimo čin vjere, ufanja i ljubavi i molimo pokajanje;
  5. ako pobožno slušamo propovijed;
  6. ako poučavamo druge u vjeri ili sami slušamo vjeronauk;
  7. ako se pobožno prekrižimo;
  8. ako izmolimo psalam 119. „Iz dubine“ ili psalam 50. „Smiluj mi se, Bože“;
  9. ako obavimo devetnicu pred Božić, Duhove, Uskrs i blagdan Bezgrješnog Začeća;
  10. nakon duhovne pričesti;
  11. ako izmolimo molitvu „Dušo Kristova, posveti me“;
  12. ako izmolimo „Evo ja, o dobri i preslatki Isuse“. U korizmene petke potpun oprost;
  13. za molitvu „Pokoj vječni daruj im, Gospodine“;
  14. za molitvu „K tebi se, o sveti Josipe, utječemo“;
  15. za sve odobrene litanije;
  16. tko izmoli Gospin „Veliča duša moja Gospodina“;
  17. tko izmoli mali oficij Majke Božje ili Srca Isusova;
  18. za himan „Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš“;
  19. tko izmoli koju odobrenu molitvu za svećenička ili redovnička zvanja;
  20. tko izmoli misnu molitvu sveca, koji se taj dan slavi;
  21. tko izmoli „O sveta Gozbo, na kojoj se Krist blaguje“;
  22. za molitve Gospi: „Pod tvoju se obranu“, „Spomeni se“ i „Zdravo, Kraljice“;
  23. za svaku obnovu krsnog zavjeta, osim godišnjice krštenja i Velike subote, kad se dobije potpuni oprost;
  24. za razmatranje;
  25. tko izmoli „Dođi, Duše Presveti“ ili „O dođi Stvorče, Duše Svet“;
  26. za svaki pohod Presvetome kraći od pola sata;
  27. za himan „Tebe Boga hvalimo“;
  28. tko pjeva ili moli „Divnoj dakle tajni ovoj“; na Veliki četvrtak i na Tijelovo može se dobiti potpuni oprost, ako se moli javno u crkvi;
  29. tko izmoli „Anđele Božji, čuvaru moj…“;
  30. Za molitvu „Zahvaljujemo ti, svemogući Bože, na svim tvojim darovima…“

Nastojmo se često i rado služiti ovim preobilnim duhovnim blagom, što nam ga nudi sveta Crkva za naše duhovno dobro i za dobro svetih duša u čistilištu. Stoga svaki dan pobudimo već ujutro želju, da dobijemo sve oproste, koje nam je taj dan moguće dobiti. Ali to neka nas potiče, da stalno živimo u milosti Božjoj, da izbjegavamo svaki grijeh i bližu grješnu prigodu, te sve više napredujemo u kreposti i kršćanskoj savršenosti.

(Tekst preuzet iz molitvenika „Srce Isusovo spasenje naše“, 16. izdanje, Zagreb: Provincijalat Hrvatske provincije Družbe Isusove, 2005, 30-38.)

DODATAK: Katekizam Katoličke Crkve o oprostima

1471 Nauk i praksa oprosta u Crkvi usko su povezani s učincima sakramenta pokore.

ŠTO JE OPROST?

„Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca“.

„Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno“. Oprosti se mogu primijeniti živima ili pokojnima.[3]

KAZNE ZA GRIJEH

1472 Da bi se shvatili ovaj nauk i praksa Crkve, treba imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život; to se lišavanje zove „vječna kazna“ za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilištem. To čišćenje oslobađa od takozvane „vremenite kazne“ za grijeh. Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha. Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.[4]

1473 Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju. Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe taj dan, sučeljavajući se vedro sa smrću, kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži „starog čovjeka“ i obuče „novog čovjeka“.[5]

U ZAJEDNICI SVETIH

1474 Kršćanin koji nastoji da se očisti od svakoga grijeha te se uz pomoć Božje milosti posveti, nije sam. „Život svakoga Božjeg djeteta čudesno je, u Kristu i po Kristu, povezan sa životom sve druge kršćanske braće u nadnaravno jedinstvo Kristova otajstvenog Tijela, tako da skoro nastaje jedna mistična osoba.“[6]

1475 U općinstvu svetih, dakle, „među vjernicima – onima koji su već stigli u nebesku domovinu, onima koji svoje krivnje još ispaštaju u čistilištu ili onima koji su još na ovozemnom putovanju – postoji trajna veza ljubavi i obilata razmjena svih dobara“.[7] U toj čudesnoj razmjeni svetost jednoga koristi drugima daleko više od štete koju je grijeh jednoga mogao prouzročiti drugima. Tako obraćanje općinstvu svetih omogućuje raskajanom grešniku da bude u kraće vrijeme i uspješnije očišćen od kazna za grijeh.

1476 Ta duhovna dobra općinstva svetih nazivamo također riznicom Crkve; „nije to skup dobara nalik na materijalno bogatstvo nagomilano kroz vjekove, nego neizmjerna i neiscrpljiva vrijednost koju imaju kod Boga ispaštanje i zasluge Krista našega Gospodina, prinesene za ljudski rod da bude oslobođen od grijeha i uniđe u zajedništvo s Ocem. Dakle, u Kristu Otkupitelju nalaze se u izobilju zadovoljštine i zasluge njegova otkupljenja“.[8]

1477 „Jednako tako toj riznici pripada i vrijednost doista neograničena, neizmjerljiva i uvijek nova koju kod Boga imaju molitve i dobra djela blažene Djevice Marije i svih svetaca koji su se, slijedeći po njegovoj milosti stope Krista Gospodina, posvetili i izvršili poslanje koje im je Otac povjerio; i tako, radeći na svome spasenju, surađivali su i na spasavanju svoje braće u jedinstvu otajstvenog Tijela“.[9]

DOBITI BOŽJI OPROST PO CRKVI

1478 Oprost se dobiva po Crkvi koja se, snagom vlasti vezivanja i odrješivanja, što ju je dobila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina, te mu otvara riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć tom kršćaninu, nego i potaknuti ga na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.[10]

1479 Budući da su vjerni mrtvi na putu čišćenja također članovi istog općinstva svetih, možemo im pomoći, između ostalog, stječući za njih oproste, da bi tako bili olakšani od vremenitih kazni za grijehe.


[1] Isto vrijedi i za primanje Papina blagoslova putem televizije ili Internet streaminga (op. ur.).

[2] Riječ je o grješci u pisanju. Naime, sveti Dominik slavi se 8. kolovoza (op. ur.).

[3] PAVAO VI., Apostolska konstitucija Indulgentiarum doctrina, Norme 1-3, AAS 59(1967) 5-24.

[4] Usp. Tridentski sabor: DS 1712-1713; 1820.

[5] Usp. Ef 4,24.

[6] PAVAO VI., Apostolska konstitucija Indulgentiarum doctrina5.

[7] Isto.

[8] Isto.

[9] Isto.

[10] Usp. isto, 8; Tridentski sabor: DS 1835.