Božićni običaji iz cijelog svijeta koje sigurno ne poznaješ

VJERA I TRADICIJA

Upoznajte nekoliko zanimljivih  svjetskih božićnih običaja koji se ističu po svojem duhovnom značenju.

Flickr.com/Kevin Dooley/CC

Hrvatska riječ “Božić” vjerojatno je najljepši naziv za svetkovinu Isusova rođenja. Za razliku od našeg originalnog naziva, naziv svetkovine Božića u nekim svjetskim jezicima preuzet je iz latinskog jezika, “prilagodbom” latinske riječi “nativitas” što znači rođenje (tal. Il Natale, fra. Noël) . Zbog toga onaj tko slavi Božić, slavi rođenje nekoga, točnije slavi rođenje Isusa, Sina Božjega. Koliko znamo, Djevica Marija nije rodila jednog gospodina obučenog u crvenu odjeću sa sijedom kosom, a u štalici nisu bili borovi, zimzelena ili bilo kakva druga vrsta drveća kao što nisu bila ni svjetla, osim onih od zvijezda. Suvišno je reći da su jedini darovi bili za upravo rođeno dijete (koji je u središtu ovog slavlja) i bili su to simbolični darovi: zlato, tamjan smirna koji nisu bili kupljeni u trgovačkom centru.

Ukoliko je sve ovo izvanjsko okvir Božićnog slavlja, sve ostalo ostane pomalo nejasno i potrebno je uložiti mnogo truda da bi argumentima podržali postojanje takvog slavlja. I upravo zato da bi proslavili rođenje Božjeg Sina, u različitim zemljama kao izraz vlastite kulture, zadržali su se različiti načini slavljenja Božića. Iako su nastali kako bi se ljudi razveselili za dolazak Isusa na svijet, neki su se iskrivili i izgubili pravo značenje preobražavajući se samo u dobre izlike za slavljenje na pretjeran način.

Želeći se vratiti na izvor i smisao ovih tradicija, izabrali smo neke koji se ističu po svojem duhovnom značenju.

1. Meksiko: Posadas

1Smisao slavlja Posadas je ponuditi Djetetu Isusu prostor u vlastitoj kući. Božićno slavlje počinje 16. prosinca s prikazom poteškoća svetog Josipa i Djevice Marije prilikom traženja smještaja tijekom njihovog puta u Betlehem. Tijekom devet dana, sve do polnoćke, obitelji se svake večeri izmjenjuju i slave Posadu u vlastitoj kući. Nakon tog prikaza nevolja počinje slavlje u kojemu djeca razbijaju pignattu (kuglu napunjenu narančama, mandarinama i šećernom trskom) koja predstavlja Sotonu. U 16. stoljeću ovo slavlje se razvilo unutar atrija religioznih ustanova, a zatim se proširilo na ulice ispunjene mnoštvom ljudi koji su formirali procesije. U 19. stoljeću običaj slavlja Posadas bio je već ustaljen i unutar samih kuća.

2. Kostarika: svijećnjak

21Važnost božićnog slavlja u Kostariki sastoji se u slavljenju događaja koji se odnose na već rođenog Isusa, na događaje koji su se dogodili nekoliko dana nakon njegovog rođenja. Ta slavlja počinju 1. prosinca i završavaju 2. veljače, četrdeset dana nakon Isusovog rođenja kada se slave tri svečanosti. Prva je obred čišćenja Djevice Marije dok je druga spomen na Isusovo prikazanje u hramu koja se podudara s prvom. Treća pak svečanost je dan Svijećnjaka, slavlje koje se održava u čast prvih kršćana koji su Isusovo rođenje slavili 40 dana. Oni bi ulazili u procesiji sa svijećama u crkvu, a taj njihov ulazak predstavljao je simboličko čišćenje kroz svjetlo.

3. Etiopija: misa u zoru i svi odjeveni u bijelo

31U Etiopiji Isus je u središtu slavlja. Slijedeći pravoslavnu tradiciju, Kristovo rođenje se slavi 7. prosinca tijekom slavlja zvanog Ganna. Sljedećeg jutra, 8. prosinca svi se odijevaju u bijelo za misu koja počinje u 4 sata ujutro, a obitelji toga dana poste. Za vrijeme ovog slavlja djeci se ne poklanjaju darovi jer se radi o jednom izričito vjerničkom slavlju.

4. Filipini: svjećice već od rujna

Christmas-lightsProcjenjuje se da se na svijetu Božić najduže slavi na Filipinama, ali ne kako bi se što ranije mogle obaviti božićne kupovine, već kako bi se moglo pripremiti srca za Gospodina. Na početku rujna počinju se stavljati ukrasi, svjećice i slušati prigodna glazba u kućama i na javnim mjestima. Početak slavlja označen je devetnicom koja traje od 16. do 24. Prosinca. Tijekom tog razdoblja svakog dana se slavi večernja misa. Te mise se zovu Misa dara ili  Pastirske miseBožić završava službeno na dan Sveta tri Kralja (Tatlong Hari, na jaziku tagalog), poznatog i kao Bogojavljenje koje Crkva slavi 6. siječnja, ali na Filipinima je taj blagdan pomaknut na prvu nedjelju u mjesecu. Tog dana neka djeca stavljaju svoje cipele na balkon kako bi im tri kralja ostavila poklone.

5. Kolumbija: Dan svijeća i devetnica

velitas1U Kolumbiji maleni Isus je protagonist Božićnog slavlja, ali i onaj koji donosi darove. Službeni početak kolumbijskog božićnog slavlja je 7. prosinca kad se slavi dan svijeća. Navečer su ulice ukrašene svijećama i papirnatim svjetiljkama koje osvjetljuju gradove u čast Begrješnog začeća koje se slavi 8. prosinca. Na mnogim mjestima, susjedi se ujedinjuju kako bi ukrasili ulice i četvrti pretvarajući ih u prave “tunele svjetla”. Drugi važan element slavlja je devetnica. Tijekom devet dana, ljudi se okupljaju oko jaslica i božićnog drvca, moleći, pjevajući Božićne pjesme i tumačeći najmlađima smisao i poruku rođenja Djeteta Isusa.

6. Njemačka: Sveti Nikola u čizmama

zapatosU Njemačkoj, gospodin odjeven u crveno, u čizmama, sa sijedom kosom i velikom trbuhom pojavljuje se u svojoj originalnoj verziji: onoj poznatoga sveca. Šestog prosinca na dan svetog Nikole, Svetac ostavlja darove u dječjim čizmama. Ponekad sveti Nikola posjećuje djecu u vrtićima, školama i službenim mjestima, a maleni moraju recitirati ili otpjevati jednu pjesmu kako bi dobili slatkiše ili kakve druge darove.

7. Poljska: Opłatek, Božićna hostija

hostiaNa božićnom stolu nalazi se svaka vrsta hrane. Prema tradiciji bi trebalo biti 12 različitih jela koji simboliziraju 12 apostola, a jela su bezmesna. Prije večere, obitelj se okupi oko stola, čita se biblijski tekst o Isusovom rođenju. Pjeva se jedna božićna pjesma te svaki član obitelji uzme po jedan opłatek (hostija ukrašena božićnim motivima), a potom svatko uzima dio te hostije. Prije toga, jedni drugima zažele sve najbolje. Sveti Ivan Pavao II., Poljak, misleći na opłatek rekao je kako je “božićna hostija znak pomirenja. Bog dolazi čovjeku, Bog nam daruje pomirenje. I otud počinje prvi čovjekov odgovor. Ako se Bog miri s nama, ako se Krist rodio u Betlehemu, onda se ja, čovjek, moram pomiriti sa svojim bratom.”

8. Norveška: Božić počinje sa sv. Lucijom

luciaU Katoličkoj Crkvi Lucija je zaštitnica svjetla. U Norveškoj, djevojčice se u preruše u “Lucije” slijedeći legendu koja kaže kako je Svetica nosila jednu krunu od svijeća na glavi kako bi imala slobodne ruke i tako mogla potajno nositi hranu kršćanima koji su se skrivali u katakombama. Na spomendan sv. Lucije, 13. prosinca, prvi je dan božićnog slavlja u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj te je ujedno i najkraći dan u godini – zimski solsticij prema starom gregorijanskom kalendaru, a i jedan je od rijetkih spomendana koji se slave u skandinavskim zemljama.

9. Irska: svijeća na vratima

christmas-candleIrci su još uvijek većinom katolici zbog čega su božićni običaju u Irskoj obilježeni vjerom. Jedna od posebnijih božićnih tradicija su dekoracije od svijeća, no njihova svrha nije jednostavno ukrasiti drvce, već biti simbolom života, iščekivanja i vjere. Jedna velika svijeća se stavlja na ulaz u kuću ili na jedan prozor, a navečer na Badnjak pali ju najmlađi član obitelji, čime se želi izraziti dobrodošlica Svetoj Obitelji. Svijeću će moći ugasiti samo djevojčica ili žena koja se zove Marija.

10. Armenija: trodnevni post

navidad-ortodoxaTradicionalno, Armenci poste cijeli tjedan koji prethodi Božiću, a oni najpobožniji ništa ne jedu tri dana prije polnoćke kako bi primili svetu pričest praznog, odnosno ‘čistog trbuha’. Na Božić se pozdravlja posebnim pozdravom: “Krisdós Dzenav iev haidnetsáv”, što znači: “Krist je rođen i objavljen”, a na taj pozdrav se odgovara: “Tsezí mezí medz avedís” što u prijevodu znači: “To je za nas i vas jedna velika i radosna vijest” ili pak se kaže: “Orniál e harutiúne Krisdosí” što znači: “Blagoslovljena Kristova objava”.

11. Paragvaj: štalice s mirisom cvijeća

PESEBREU Paragvaju božićno slavlje ima izrazito religiozan i duhovan karakter. Štalice stoje u središtu paragvajskih običaja i u skoro svakoj kući u zemlji se nalazi bar jedna štalica koja prikazuje Isusovo rođenje. Cvijeće cvate posvuda tijekom ljeta i koristi se za ukrašavanje crkava i kuća, a posebno se koriste cvjetovi kokosa. Ne zna se točno kad se ovo cvijeće počelo koristiti za ukrašavanje paragvajskih štalica. Budući da je narod Guarani kokos sveta biljka, prema tradiciji, španjolski misionari prinosili su ga Djetetu Bogu tijekom procesa evangelizacije. Na sličan način se koristi i sezonsko voće kao što je lubenica, dinja, ananas i grožđe koje se stavlja u štalice kako bi ih ispunili svojim mirisom.

12. Venecuela: Paradura Djeteta Isusa

ninoParadura je slavlje tijekom kojeg se prikazuje jedna biblijska scena iz Isusova djetinjstva – ona koja opisuje Marijino i Josipovo traženje izgubljenog Isusa kojega su na kraju pronašli u hramu. Tijekom ovih slavlja, Dijete Isus se stavlja na noge kako bi prohodao tijekom Paradure u kojoj se prije odabrani kumovi brinu da dijete prohoda. S ovim slavljem se ostvaruje ideja o ponovnom trajnom stavljanju Isusa u obitelj i zajednicu. Vrši se i jedna procesija u kojoj kumovi nose sliku, a narod se nalazi oko njih. Paradure se izvode od 31. prosinca do 2. veljače kad se u venecuelanskim kućama raspremaju štalice.

13. El Salvador: Pastorele

pastoU El Salvadoru Božićno slavlje je prožeto osjećajima svjedoka Isusovog rođenja, tj. onih koji su ga prvi pozdravili i poželjeli mu dobrodošlicu na ovaj svijet. Uprizoruje se klanjanje Božjem Sinu kroz pjesmu i ples, a sudjeluju mladi i odrasli u ulogama pastira, demona, mudraca s Istoka, Djevice Marije, Josipa, Djeteta Isusa i drugih uloga kako bi se pokazale poteškoće Svete Obitelji prilikom traženja mjesta za Isusovo rođenje, kao i prepreke koje demon postavlja onima koji mu se žele ići pokloniti. Na kraju se prikazuje kako dobro pobjeđuje zlo. U slavlju uvijek sudjeluje i grupa glazbenika koji svojom instrumentalnom podlogom daju ritam i prate glumce koji pjevaju različite pjesme.

Izvor: aleteia.org

Prijevod: S. Maja Ivković|Bitno.net