Finski socijalistički ekperiment skliznuo s tračnica

Big League Politics

autor: Jose Nino

Finski eksperiment “slobodnog novca” došao je do svog kraja.

Kela, vladina agencija zadužena za preraspodjelu beneficija, otkrila je da “eksperiment osnovnog dohotka nije povećao zaposlenost sudionika tijekom prve probne godine”.

U siječnju 2017., Kela i finski centar za ekonomska istraživanja udružili su se kako bi proveli dvogodišnji eksperiment koji je nasumično odabrao 2.000 nezaposlenih Finaca i dao im osnovni mjesečni prihod od 560€. Imajte na umu da su ti pojedinci dobili novčanu naknadu bez obzira na to jesu li aktivno tražili zaposlenje.

Miska Simanainen, istraživač iz Kela-e, izvijestio je BBC da se eksperiment provodio kako bi se “vidjelo hoće li to biti jedan od načina reforme sustava socijalne sigurnosti”.

Simanainen tvrdi da program nije “neuspio” i umjesto toga kaže da “nije neuspjeh ili uspjeh — to je činjenica i [daje nam] nove informacije koje nismo imali prije ovog eksperimenta.”

S obzirom na odluku finske vlade da na brzinu ukine ovaj projekt, Simanainenovo viđenje o projektu finskog univerzalnog osobnog dohotka (UBI) trebalo bi dovesti u pitanje.

UBI je ovih dana jedna od vatrenih tema u socijalističkim krugovima, budući da brojne političke ličnosti poput Alexandrije Ocasio-Cortez koketiraju s tom idejom.

Čak su i poduzetničke elite poput izvršnog direktora Facebooka Marka Zuckerberga i Teslinog Elona Muska toplo podržale UBI.

Međutim, poput svakog drugog socijalističkog programa, postoje skriveni troškovi koji dolaze s UBI-om.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) procijenila je da bi Finska trebala povećati porez na dohodak za 30 posto kako bi u potpunosti mogla provesti UBI shemu.

Osim toga, OECD je upozorio da bi UBI mogao uzrokovati povećanje stope siromaštva s 11,4 posto na 14,1 posto.

Usprkos tim upozorenjima, gradovi poput kalifornijskog Stocktona, koji su podnijeli zahtjev za bankrotom 2012. godine, pokrenuli su svoj UBI program 2018.

Bez obzira na dobre namjere, UBI je predodređen za neuspjeh zbog svojih redistribucijskih karakteristika.

Povećanje produktivnosti radnika u središtu je podizanja životnog standarda. Kako bi se to postiglo, kapital se mora akumulirati.

Međutim, UBI oduzima resurse od poslodavaca, čime guši akumulaciju kapitala. Radnici koji primaju pomoć od države na kraju žive na račun drugih radnika koji gube mogućnost povećanja svoje produktivnosti. Na kraju, ti radnici primaju niže plaće nego u slučaju odsutnosti UBI-ja.

Kao rezultat toga, društvo postaje siromašnije.

Po svemu sudeći, finska vlada došla je do tog zaključka tijekom svog UBI eksperimenta. Da budemo pošteni, oni su barem zadržali program u ograničenim razmjerima.

Da je cijela zemlja bila podvrgnuta UBI-ju, rezultati bi bili katastrofalni za Finsku.

Bez obzira na to, socijalizmu možemo dodati još jednu recku u kolonu s porazima.