Z. Miliša: Raspojasani konzumerizam (i) u danima blagdana

Radno vrijeme “katedrala konzumerizma” isto je i u ove blagdanske dane. Nisu radili samo na dan Božića, a sve ostale dane su bili otvoreni, u manjim odstupanjima radnog vremena. Na Badnji dan svi su Konumerizma1imali otvorena vrata. Samo se prošle i ove godine u Lidlu na svetog Stjepana nije radio. Za svaku pohvalu.

Žalosna je spoznaja da i za vrijeme u blagdana odgovara konzumeristički slogan Emo, ergo sum (Kupujem, dakle postojim). “Kralj” (p)ostaje potrošač. Posjedovanje stvari postaje mjerilo čovjeka. Ovomu bi dodao sjajnu misao nepoznata autora. “Ljudi su stvoreni da se vole. Stvari su stvorene da se koriste. Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste.”

Junak romana Johna Grishama “Skipping Christmas”, ironičnog imena Luther Krank, svojevremeno, slavodobitnički izjavljuje da je za Božić potrošio šest tisuća dolara na darove, dosadne objede i večere. Zbog svoje malograđanštine božićnim darovima liječio je svoje statusne komplekse. Temeljna je sociološka poruka tog romana da potrošačko društvo utječe na proslavu Božića. Potrošačka groznica nagriza vrijeme blagdana. Profit se izdiže iznad Boga.

U “Razgovorima s Bogom za tinejdžere” američki novinar i pisac N. D. Walsch uvjerava mlade da su oni “bogovi” consumo conscientekoji olako svoju moć predaju roditeljima, pa ju moraju uzeti kad god hoće. Isti autor navodi adrese udruga koje promoviraju i prakticiraju egocentričnost, “učenje” koje naziva “novim evanđeljem.” Ako ne postoje apsolutne vrednote, ljudski se život svodi na grozničavu potragu za užitcima te na egoistično zadovoljavanje instinkta i “subjektivnih potreba, prozvanih nova prava” (De Mattei u knjizi “Diktatura relativizma”). Mahnito kupovanje i grozničava potreba za stvarima značajka je fetišizacije proizvoda. Darivanje više nije vrlina, nego kurtoazno poklanjanje (nepotrebnih) proizvoda.

Njemačka poslovica kaže: “Daj onako kako bi želio dobiti, primaj onako kako bi želio dati.”Zato je papa Franjo, predvodeći božićnu misu pozvao je sve “opijene” ravnodušjem, hedonizmom, narcizmom i konzumerizmomda se vrate pravim životnim vrednotama: milosrđu i suosjećanju.

Posljedice konzumerizma u obitelji

Jedan dječak u Italiji za vrijeme božićnih blagdana izrazio je želju: “Bože, učini da večeras moja glava nalikuje televizoru, kako bi moj tatica barem ponekad bacio pogled na mene.” Na upit učiteljice u prvom razredu osnovne škole tko su im članovi obitelji, drugi dječak u Hrvatskoj odgovora: “Moja obitelj su mama, tata, televizor i ja!

Današnja djeca, odgajana u razorenim obiteljima i/ili s popustljivim i indiferentnim roditeljima, spremna su Bozic kupovanjeuzimati, ali ne i davati, a ono što imaju ne znaju cijeniti. Paralelno s tzv. “revolucijom u učenju” i ekspanzijom obrazovanja, imamo krah odgoja u obitelji i školi.

U (sveprisutnoj) amerikaniziranoj fastfood-obitelji ukućani žive jedni pored drugih, a ne jedni s drugima. Radikalni moralni relativizam vidljiv je u agresivnom ateizmu i/ili nihilizmu čije su posljedice relativiziranje smisla života, odgoja, obitelji, vjere, autoriteta, rada… Trivijaliziranjem i relativiziranjem (odgojnih) vrednota djecu odgajamo u raspuštenosti “i to nazivamo progresivnim odgojem. Mi smo ogrezli u pornografiji i bogohulnosti i to nazivamo slobodom izraza. Izrugujemo se duhovnom nasljeđu naših predaka i to nazivamo prosvjećenošću” (O. Platonov u knjizi “Zašto će propasti Amerika?”).

Televizijska reklama s četiri mudraca kojom se oglašavalo piće Red Bull izazvala je reakciju građana u prosincu 2008. godine inicijativom “Zaustavimo blasfemiju Božića!”, tražeći uklanjanje te reklame. U toj se reklami vrijeđa lik sv. Josipa. Reklama prikazuje likove koji predstavljaju Svetu Obitelj. Između četiri mudraca jedan je Red Bull. Blasfemična reklama za Tele2 (u studenom 2013.) božićnom reklamom prikazuje crnog ovna u ulozi svećenika koji pjeva na oltaru.

Agresivni marketing

Agresivni marketing potiče kompulzivnikonzumerizam koji tjera ljude da što više troše kako bi se lanac megatrgovina održao i rastao, dok vlasti optužuju građane da „troše iznad svojih mogućnosti”. Pa i banke kreditiraju i troše, kako je ova kriza pokazala, „iznad vlastitih mogućnosti.” To je ono što je Frankfurtska školaShop centar nazvala totalitarizmom proizvodnje i potrošnje. Paradoks ovog nakaradnog sustava u par riječi iznijela je Donatella di Cesare: “Otkada je uvedena kreditna kartica njen je vlasnik zapravo dužnik, nikakav ‘vlasnik’, već vlasnik duga.

U materijalno najrazvijenijim zemljama brojni ljudi gomilaju hrpe nepotrebnih stvari. Trgovački centri niču kao gljive poslije kiše.Megapotrošački centri postadoše katedrale konzumerizma. Da bi zadobili pozornost i povjerenje potrošača te prodali proizvod, markertički manipulatori zavode riječima “besplatno”, “nikad povoljnije”… Potiču histeriju kupovanja. Kompuzivni poremećaj nekontroliranog kupovanja posljedica je konzumerističkog društva.

Tlocrt trgovačkog centra najčešće je šesterokutan, jer u šesterokutnom prostoru orijentacija je najteža. Centri su puni prolaza i uglova postavljenih na načina da izazivaju dezorijentaciju i skreću kupce što dalje od izlaza. U trgovačkim centrima se održava ista temperatura i stalni intenzitet osvjetljenja. Kupac ne smije vidjeti danje svjetlo i zato nema prozora. I po tome podsjećaju na suvremene logore. Mlade obitelji sve češće nedjeljom odlaze u te hramove “nove religije” – obilja dostupnosti nebitnim stvarima – a djecu ostavljaju u (tamošnjim) igraonicama. Božićni blagdani počinju rasprodajama u studenom.

Kako se oduprijeti Crnom petku?

Crni petak označava početak blagdanske šoping groznice, a zabilježen je kao pojamu SAD-u s Black Friday 27. studenog. Kasnije se tog dana totalna rasprodaja proširila na Veliku Britaniju, Njemačku, Austriju, sve do Kine, Indije ili Hrvatske… Zbog velikih popusta tog dana stvaraju se nepregledni redovi kupaca, a kada se otvoru vrata trgovina nastaje stampedo, ljudi se pretvaraju u zvijeri sve da bi što prije došli do željenih proizvoda. U masovnim Shop deadgužvama ljudi gaze jedi preko drugih, a nerijetke su i nasilne scene između kupaca. Mišljenja su da im je Crni petak isplativiji i od božićnih rasprodaja, jer ne mogu dočekati blagdanske popuste. Black Friday još nije postao za kupce, ali je za poslodavce, jer tog dana radnici više nego uobičajeno izostaju s posla. Crnim ga nazivaju i prodavači jer je riječ o napornom i produženom radnom danu. Za pozdraviti je pokret protiv konzumerizma da istog dana ljudi diljem svijeta ne kupuju ništa – Buy Nothing Day.

Na internetskoj stranici zadruge za promicanje manjih domova iz SAD-a Small Homes Society, ljudi koji žive u manjim domovima troše manje novca, osobito na režije i energiju, posjeduju manje stvari kolima se služe, a ne da one upravljaju njima.

U vrijeme blagdana, na nama je da opstruiramo odlazak u katedrale konzumerizmam i radi djelatnika koji tamo black friday thanksgivingrade, a imaju obitelji i iste blagdane kao mi. Hoćemo li se početi solidarizirati i/ili oduprijeti agresivnom markentingu, ili ćemo dopuštati da stvari nama vladaju?

George Carlin je povodom smrti svoje supruge napisao tekst “Sve ovo znamo, zašto ništa ne poduzimamo?” Na kraju kolumne citiram njegove poučne misli o paradoksima modernizma: “Imamo visoke zgrade i široke autoputove, a nisku toleranciju i uske vidike. Trošimo više, imamo manje. Imamo velike kuće i sve manje obitelji, više komfora, a manje vremena, više obrazovanja i manje razumijevanja, više znanja iz medicine i manje zdravlja. Kupujemo više, uživamo manje. Imamo više udobnosti, a manje vremena. Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari. Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude. Planiramo više, ali postižemo manje. Znamo žuriti, ali ne i čekati. Uče nas kako preživljavati, ali ne i kako živjeti.”

prof. dr. sc. Zlatko Miliša