Višnja Starešina: Hrvatska kao vojna krajina nove ‘renesansne’ Europe

visnja_staresina_03

Prvi galski pijetao Emmanuel Macron zakukurikao je građanima Europe svoju viziju nove Europe, zazvavši ni manje ni više nego – renesansu Europe. Zasad je to učinio tek preko pisma, svojevrsnog manifesta prije europskih izbora u svibnju, objavljenog u medijima u svim državama članicama EU-a.

Neskrivena mu je želja da ubuduće svoj zov građanima Europe na europskim izborima može uputiti kao njihov zajednički naddržavni kandidat, za kojeg će moći glasovati na cijelom teritoriju EU-a. No zasad svojim sljedbenicima samo piše, tražeći da se odupru pogubnom populizmu i nacionalizmu i podijele njegovu viziju europske budućnosti.
A ta je vizija prilično smrzla čak i pobornike federalizacije i snažnijih EU institucija pa je odmah dobila nezgodne atribute – od utopije, preko pokušaja proširenja Francuske na cijelu Europu, do noćne more. No dakle, kako to vidi novu europsku renesansu ambiciozni francuski predsjednik i najveći europski borac protiv populizma, a koji je vlast osvojio upravo na krilima populističkog pokreta En marche, samo s globalističkim neoliberalnim predznakom?

AKK kontra Macrona, osim…

Vidi je iznad svega kao osnivanje novih naddržavnih institucija, poput europske agencije za zaštitu demokracije, jačanje schengenskih načela, zajedničke granične policije i zajedničkog ureda za azilante, kao područje na kojem bi vrijedila zajednička minimalna europska plaća…

Na ekonomskom planu zalaže se za europski protekcionizam prema trećim državama. A sve bi to zajednički dogovorili na velikoj konferenciji za Europu političari, vjerski vođe i građani. Nije dugo trebalo da bi se na tako ambicioznu Macronovu europsku viziju nove Europe svojim uvodnikom u njemačkom tjedniku Welt am Sonntag oglasila AKK (Annegret Kramp-Karrenbauer), nova šefica CDU-a i pretpostavljena Macronova strateška partnerica u toj europskoj renesansi.

AKK u Njemačkoj upravo pokušava izići iz cipela “djevojčice” velike Mutti Merkel, distancirati se od njezine willkommen politike prema migrantima i političke korektnosti, koja je već odvratila od CDU-a dio njegovih tradicionalnih birača, okrenuvši ih desnijim opcijama. I dok se AKK trudi na unutarnjoj sceni uoči europskih izbora biti duhovita, gotovo satirična, rugajući se samonametnutoj političkoj korektnosti, Macron u svome manifestu predlaže stvaranje europske agencije za zaštitu demokracije, koja unaprijed asocira na naddržavno nadzorno tijelo političke korektnosti.

Dok AKK nastoji uvjeriti svoje birače da Nijemci neće biti ti koji će pretežito financirati renesansnu novu europsku federaciju, Macron nudi najnižu europsku plaću za sve. Zna se na čiji račun.

Zato je AKK poručila Macronu da “Nova Europa ne može biti stvarana bez nacionalnih država, jer joj upravo one pružaju demokratsku legitimaciju i identifikaciju”.

No ima nešto u čemu se Macron i AKK slažu, a to je Europa jačih institucija, kao i Europa s jačim schengenskim režimom koja će svoj, iznad svega schengenski prostor štititi zajedničkom graničnom policijom i rješavati pitanja azilanata već na schengenskim granicama. Razlikovne nijanse postoje: Macron bi osnovao naddržavni europski ured za migrante, dok bi AKK jačala schengensku granicu, podupirala nacionalne policije zajedničkim europskim snagama i na toj granici rješavala pitanje azilanata.

A to će se njemačkim biračima zasigurno svidjeti više od politike otvorenih vrata odlazeće kancelarke Angele Merkel. Ali kada viziju AKK gledate iz pozicije Hrvatske, koja na zapadnim i sjevernim granicama ima schengensku Europu ograđenu žicom (Slovenija, Mađarska), a na istočnima tzv. balkansku migrantsku rutu, perspektivno sve aktivniju, a uz to danas i nužno inficiranu poraženim borcima ISIL-a, onda je hrvatska perspektiva sigurnosno iznimno neugodna i opasna.

Tim više što hrvatski zahtjevi da se migracije u EU-u kontroliraju na njihovu ishodištu, u Turskoj, na Bliskom istoku, u Egejskom moru, a ne na Uni ili Sutli, očito nisu urodili željenim rezultatom.

Vrlo pojednostavljeno, u takvoj perspektivi i u toj “renesansi” Europe, Hrvatskoj je namijenjena uloga azilantskog hot-spota, nove vojne krajine, s Frontexom kao europskom inačicom nekadašnjeg UNPROFOR-a. Uz to, države EU-a koje jačaju suverenističku viziju EU-a kao zajednice država, poput Orbanove Mađarske i Salvinijeve Italije, također jačaju i svoje povijesne velikodržavne ambicije, pa i prema Hrvatskoj.

Takvu ranjivu hrvatsku poziciju koriste za svoje interese i susjedni velikosrpski i velikobošnjački projekti, što se može vidjeti po intenzitetu pravog specijalnog rata s ciljem daljnjeg slabljenja hrvatske pozicije, posljednjih tjedana. A sve se to događa u vremenu kada je (i) Balkan ponovno laboratorij za kaljenje novog svjetskog poretka između velikih igrača: SAD-a, Rusije i Kine, kada Velika Britanija, na rubu Brexita, traži svoju ulogu (i) na Balkanu.

U tom laboratoriju Hrvatska trenutačno nema saveznika. A s političkom elitom bez kompetencije, dubine i vizije, sama je sebi najveći neprijatelj.