Obljetnica ubojstva osam mališana u viteškom naselju Kamenjače

Zaboravljena enklava zaboravljenih zločina

Prošlo je 26 godina od velike tragedije koja se dogodila u predvečerje 10. lipnja 1993. kada je u Vitezu, u naselju Kamenjače, od samo jedne minobacačke granate, ispaljene s vojnih položaja bošnjačke Armije BiH, u igri na dječjem igralištu poginulo osam mališana…

Piše: Ž. Ivković

Nažalost, riječ je samo o jednom u nizu zločina koji su se dogodili nad Hrvatima Lašvanske doline i što je najgore zločini su zaboravljeni, a odgovorni većinom na slobodi…

Kad bismo napravili blic istraživanje o poznavanju rata i stradanja u BiH u razdoblju do 1992. do 1995., zasigurno bi najčešći odgovori bili o opsadi Sarajeva, genocidu u Srebrenici, zločinima nad zaštićenim zonama, Prijedoru, Višegradu, Ahmićima te eventualno o Križančevu selu, Uzdolu, Kazanima ili Trusini…

Upravo je većina ratnih zločina nad Hrvatima Srednje Bosne u drugom planu za većinu bh. medija, naravno, osim onih malobrojnih i lokalnih hrvatskih i koji, nažalost, nemaju širi značaj i veći domet. Tužno je reći da čak i bh. Hrvati koji ne žive u Središnjoj Bosni manje znaju o stradanjima svojih sunarodnjaka…

Kronologija događaja

Kako bismo dokučili kontekst zločina nad viteškim mališanima unutar hrvatske enklave, bitno je ukratko objasniti kronologiju događaja. Dugo prije otvorenih sukoba između HVO-a i A BiH postojali su sporadični incidenti, ubojstva, otmica, „sačekuše“ koje su pogoršavale situaciju između dva naroda i njihove dvije većinske vojske.

Iako je tinjalo od listopada 1992., može se reći kako je sukob u Središnjoj Bosni započeo u siječnju 1993. u selu Dusina kraj Zenice kada je počinjen veliki zločin nad devetero Hrvata i jednim Srbinom. O ovome se slabo zna jer je zločin počinjen u vrijeme velike akcije Hrvatske vojske u Maslenici u Hrvatskoj što je preokupiralo sve svjetske medije.

Nizali su se sporadični sukobi, puškaranja i napadi jednih na druge te je u konačnici formirana crta bojišnice od oko 100 kilometara. Tako je Lašvanska dolina sa 70 000 Hrvata i 8000 bojovnika bila od travnja do prosinca 1993. u potpunom okruženju. Osim borbe za prostor odvijala se prava drama oko toga tko će zauzeti važna vojno-industrijska postrojenja i eventualno promijeniti daljnji tijek rata. Hrvati su prema procjenama u vojnoj snazi bili nadjačani od jedan naprema četiri (javne informacije) do čak teorije od jedan naprema osam vojnika o čemu je pisao (naknadno) i general Sefer Halilović.

Otvoreni rat je započeo u travnju 1993. blokiranjem prometnica prema Hercegovini, otmicom vojnika HVO-a te puškaranjem i ispitivanjem jačine pojedinih crta bojišnice. U tom kontekstu dogodio se stravični zločin nad 116 Bošnjaka 16. travnja 1993. u Ahmićima kojeg su počinili Jokeri 4. bojne VP HVO-a i vjerojatno je nakon odjeka te vijesti u svijetu HVO i hrvatski narod u BiH unaprijed izgubio medijski bitku za Lašvansku dolinu.

Rat je išao svojim tijekom, crte bojišnice su se mijenjale, nizali su se zločini, bitke i došao je 10. lipanj 1993…

Zločin nad djecom

U predvečerje toga dana minobacačka granata ispaljena s položaja Armije BiH, u igri je zauvijek prekinula osmero viteških mališana. U tom velikom zločinu poginuli su dječaci i djevojčice: Sanja GarićMilan GarićDragan RamljakDražen ČečuraBoris AntičevićSanja KrižanovićAugustina Grebenar i Velimir Grebenar.

Petero je preminulo odmah, a troje je umrlo u bolnici. Ranjenoj djeci, koja su danas odrasle osobe, ostale su fizičke posljedice i psihičke traume za čitav život.

Na mjestu njihove pogibije izgrađeno je spomen-obilježje u obliku broja 8, s velikim križem pored te košem na igralištu u čijoj je mreži ostala zarobljena lopta.

Važno je napomenuti kako u tom prigradskom naselju Kamenjače nikad nije bilo vojske ni vojnih objekata, pa se pretpostavlja kako je granata ispaljena s namjerom da padne na dječje igralište. Samim čudom nije bilo više poginulih jer je to igralište u večernjim satima proljetnoga dana obično bilo mnogo ispunjenije nego tragičnoga dana.

Za taj zločin još nitko nije odgovarao, stoga se Hrvati u Vitezu s pravom pitaju imaju li sve žrtve isti tretman?

izvor: KT