Zašto su uvijek drugi krivi?

Tko je kriv? Kakvo pitanje: krivi su drugi! Drugi koji misle drukčije, koji drukčije vjeruju i drukčije žive. Svatko sam zna, naravno, bolje; čini bolje i jest bolji. Sjeda se na visoku sudačku stolicu i odozgor sudi: drugi su krivi!

Takav stav truje zajednički život ljudi, u javnosti jednako kao i u malom domu. Susrećemo taj stav kod muževa i žena, djece i učitelja, kod političara i novinara, u poduzećima i strankama, kod pojedinaca i čitavih naroda.

Ne budi toliko strog s drugima. Pokušaj zamisliti da bi se kod njih moglo naći i štogod dobra, i bit ćeš iznenađen što se sve tu nađe i da je drugi sigurno tako dobar kao i ti, možda i bolji.

Većina sudačkih stolica s kojih sudimo druge ima klimave noge: oholost, glupost, nepopustljivost i nemilosrdnu bezdušnost. Naši stvarni i jedini suci bit će ljudi koji su zbog nas morali najviše oskudijevati, kojima smo najviše uskraćivali, najsiromašniji među nama koji su umrli od gladi i nedostatka ljubavi. Oni imaju pravo suditi.

Phil Bosmans