Marijin zagrljaj

Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Slavko Vranjković, Bogorodica s Isusom, detalj

Treba li naglasiti da će za blagdan Velike Gospe u njezina svetišta, diljem svijeta i Domovine doći veliko mnoštvo vjernika, znatiželjnika, i onih koji samo na taj blagdan dolaze u Crkvu.

Što to u njoj ima tako veličanstveno, poticajno, očaravajuće?

Čini nam se da o Mariji sve znamo. Ima toga što je izašlo iz okvira Novoga zavjeta, a odražava se u svakodnevnom životu. Neki toga nisu svjesni.

Neki će reći da o njoj imamo malo povijesnih podataka. Ono koliko znamo sasvim je dosta da se u nju zaljubimo vjerom i srcem. Dovoljno je da znamo od koga potječe, kakvu je vjeru imala, da se i Bog u nju zaljubio. Izvori pobožnosti, motivi slika Marijinih, potječu iz Svetog Pisma, osobito Evanđelja, a ponešto iz apokrifnih spisa koji su veličali Mariju i njezinu ulogu u povijesti spasenja. Može se reći da nijedan lik iz Biblije nije ostvario takvo djelo, odigrao takvu veličanstvenu ulogu poput nje.

Po kome je velika? Neki dolaze u svetišta kao na izlet, nažalost samo da vide, a da se ne susretnu s njezinim očima, da ne prihvate u pričesti njezina Sina po kome je ona vječna, a i oni koji je vjerom slijede. Ona je zavrijedila da je štujemo i da je u svakoj ženi prepoznamo.

Godinama slikam, onako iz hobija, želeći da ostavim, u riječi i slici, trag iza sebe. Naslikao sam na stotine Marijinih slika, a da je nikad nisam uživo vidio, imao osobno ukazanje i susret.

Prepoznajem je u liku majke, žene, redovnice. Velikim umjetnicima kista i dlijeta, stranim i našim, motiv je bio, u početku, Marija i mali Isus, a kasnije se tijekom povijesnih mijena i saznanja poetski razvijao u velika i veličanstvena djela. U našem likovnom stvaralaštvu ima mnogo varijacija inspiriranih njezinom vjerom i ljepotom. Od najstarijeg klesanog Gospina lika u Biskupiji kraj Knina do danas marijanska umjetnost cvjeta. Ja sam samo mala kap u tom zanosnom vodopadu. Svetišta razasuta Domovinom svjedoče o toj sinovskoj ljubavi o veličanju žene koja je Boga prihvatila vjerom i srcem i rodila te postala naša majka i zagovornica, kraljica.

Moje Madone imaju lice žene, oči moje majke i svih žena koje su ovim svijetom prošle.

Čitajući povijest Crkve nailazimo na suprotstavljanja učenih teologa oko štovanja. Jedni su zagovarali više, drugi manje, treći su našli izlaz u Drugom  vatikanskom koncilu koji joj daju prikladno mjesto u izjavi jer je ona “Bogorodica u misteriju Krista i Crkve“. Naglašeno je da se treba čuvati “pretjeranog sentimentalizma, senzacionalizma i lakovjernosti“.

Protestantske zajednice nam predbacuju da je „previše štujemo“. Ima i toga. Kako netko može ljubiti Gospu, a mrziti, iskorištavati, prezirati žene koje vidi, s kojim druguje? U njoj je poraslo dostojanstvo žene, majke, patnice na križnom putu kroz burnu povijest našeg i drugih naroda.

Većina pamti što je rekla u susretu s Anđelom kod navještenja: “Neka mi bude po riječi tvojoj“, a malo njih opomenu i poticaj na svadbi u Kani Galilejskoj: „Učinite što vam moj sina kaže!“

Pođite u svetišta, za Kristov stol pričesti, u Marijin zagrljaj.

Župnik u Nuštru, književnik i slikar