Ivica Šola: Nakon Stepinca, papa Franjo udario i po Ivanu Pavlu II.

 agora

Svjestan promjena u društvu koje su ozbiljno načele temeljnu stanicu ne samo društva, nego i Crkve, brak i obitelj, sveti Ivan Pavao II. sazvao je 1980. godine Sinodu o obitelji, koja je kao plod dala prelijepu pobudnicu “Familiaris consortio”.

Kako sve ne bi ostalo na tome, na Sinodi i na pobudnici, Ivan Pavao II. već 1982. godine ustrojava Papinski institut za studij braka i obitelji, koji je osobno nadgledao i pratio, svjestan važnosti ove teme za cijelu Crkvu, a desna ruka u tome bio mu je kardinal Caffara.

Ivan Pavao II. stoga je osobno predsjedao Vijećem Instituta, a polazio je od dijagnoze kako nakon promulgacije enciklike “Humane vitae” nije uzdrman samo katolički moralni pogled na spolnost, nego su u pitanju i sami temelji kršćanske antropologije kao takve, pa je nova enciklika “Veritatis splendor” bila logičan nastavak ove Wojtyline brige i agende.

Dvije su bile okosnice ovog Instituta: moralna teologija i antropologija, oslonjene na “Familiaris consortio” i “Veritatis splendor”, a središnje mjesto imala je Katedra fundamentalne moralne teologije koju je osobno vodio kardinal Caffara.

Da će papa Franjo nešto mijenjati u pogledu ove teme, braka i obitelji, znalo se već 2014. godine, kada je kardinal Maradiaga, kojemu je papa Franjo povjerio reformu kurije, pitao Papu što će mu nakon Wojtyline Sinode 1980. nova sinoda o obitelji.

Franjo je kardinalu Maradiagi, prema njegovu kazivanju, ovako odgovorio: “Pitao sam papu Franju što će nam novi skup o obitelji nakon onog Ivana Pavla II. iz 1980. godine koja je iznjedrila veoma lijepu pobudnicu ‘Familiaris consortio’. Papa Franjo mi je rekao da je to što je Ivan Pavao II. radio bilo prije trideset godina i da takav tip obitelji za veliku većinu ljudi danas ne postoji.

To je istina, imamo patchwork obitelji, single roditelje, iznajmljivanje maternica, brakove bez djece. A da i ne govorimo o fenomenu istospolnih brakova. U vrijeme kada je Wojtyla sazvao Sinodu o obitelji, 1980., ti fenomeni nisu bili na vidiku (što nije točno, I.Š.).”

Novi institut

Dakle, papa Franjo je rekao da se Crkva treba “prilagoditi realnosti”, ma što to značilo, pogotovo kada su Crkva i njezin doktrinalni polog u pitanju. Tako je Franjo sazvao “svoju” sinodu o obitelji, a kao plod izašla je pobudnica “Amoris laetitia” namjesto Wojtyline “Familiaris consortio”, nova pobudnica oko koje se još uvije lome koplja – je li ona raskid ili kontinuitet s crkvenim naukom, u što ovdje neću ulaziti zbog kratkoće prostora, neka svatko zaključi sam.

Naime, papa Franjo je 8. rujna 2017. ustrojio novi Institut Ivan Pavao II. za nauk o braku i obitelji. Kao što se vidi, stari koji je osmislio Wojtyla nazivao se “za studij”, a Franjin “za nauk”. Papa je dodao da će novoutemeljeni institut promicati posljednju (!) sinodu i apostolsku pobudnicu “Amoris laetitia”. “Stara” se ne spominje.

Tako papa Franjo kaže: “Trebamo biti svjesni i strastveni tumači vjere u kontekstu u kojem društvene strukture manje podupiru pojedince nego u prošlosti, dok se suočavaju sa složenim stvarnostima obiteljskoga života. Vjerni Kristovu nauku – stoji nadalje u dokumentu – moramo s realizmom, mudrošću i ljubavlju promatrati stvarnost obitelji u svoj njezinoj složenosti”, kao da, Bože mi oprosti, pape prije njega, pa i Ivan Pavao II., to nisu radili.

Prošli pak mjesec, Papin je “povjerenik” za novi Institut, mons. Paglia napravio čistku ne samo Wojtylinih kadrova, docenata i profesora koji su ustali protiv “prilagođavanja realnosti” novog instituta, nego i promjenu kompletne paradigme koju je postavio Wojtyla s kardinalom Caffarom, a to je naglasak na fundamentalnoj moralnoj teologiji i antropologiji.

Franjo pak ide ne tako apstraktno, već “pastoralno” i u skladu s novim vremenima, pa je postalo jasno da je od Ivana Pavla II. u ovom Institutu ostalo samo ime. Katedra za fundamentalnu moralnu teologiju također je dokinuta, i sva sreća da je Caffara prije dvije godine umro jer bi ga strefio hercšlag, a “Veritatis splendor” i “Familiaris consortio” niti se ne spominju.

Stigao je novi kadar na tragu Franjine “prilagodbe realnosti” koji će ipak sociologiji ili psihologiji, tj. “znanosti”, dati ipak malo više prostora nego (fundamentalnoj) moralnoj teologiji. Kao čovjek bez zlih namjera koji ima doktorat iz izbačene discipline, teško mogu dokučiti kako se nova kuća može graditi bez fundamentalnog (temeljnog), i što to točno znači prilagodba realnosti, ako istine vjere, pa i na moralnom području, treba “prilagođavati”, a ne naviještati.

Papa Franjo jamačno dobro prepoznaje veliku krizu braka i obitelji, sigurno ima i dobre namjere pomoći ljudima u teškoćama, jer nije čovjek radi subote, već subota radi čovjeka. Sigurno je bilo i manjkavosti u radu Instituta nakon Wojtyline smrti, no ovakvi radikalni zahvati i diskontinuitet s prethodnicima ipak je nešto što ne sluti na dobro.

Mi se čudili kada je papa Franjo iz sasvim nepotrebnih razloga zaustavio Stepinčevu kanonizaciju. No, Ivan Pavao II. prošao je još gore. I svi mi s njim…