Švedski paradoks – ‘feministički raj’ postao mjesto seksualnog nasilja nad ženama

Foto: Thinkstock

Nakon pada komunističkog bloka na čelu sa SSSR-om, jake skupine ljevičara u medijima pokreću novu mantru i laž o Švedskoj kao o državi gdje je komunizam uspio. Premda je Švedska potpuno kapitalistička država s privatnim vlasništvom i tržišnim natjecanjem, s puno jačim socijalnim pravima raznih skupina.

Kako se ocjenjuju pojedine političke ideje? To je vrlo jednostavno: testiraš tu ideju u stvarnosti i vidiš kakve rezultate i plodove donosi.

Najbolji primjer je komunizam, svjetski globalni eksperiment koji je trebao uvesti „raj na zemlji“ pod krilaticama „jednakosti“, „pravde“, „bratstva“ i drugih fraza kojima su cijelo prošlo stoljeće bili bombardirani ljudi diljem cijelog svijeta. Komunistički „raj na zemlji“ koji se zvao SSSR bio je najočitiji primjer kako jedna politička ideja izgleda u stvarnosti. I ostale države Istočnog bloka su istovrsna primjer, uključivo Jugoslaviju, čiji je pad završen u slavljima, rušenjima kipova komunističkih vladara kao Staljina, paljenjem „crvenih“ partijskih iskaznica.

Svi narodi tih zemalja su s neskrivenom radošću dočekali pad tog „raja na zemlji“.

Samo su simpatizeri ljevičarske ideologije na Zapadu nastavili svoj posao idealizacije sustava koji je donio tolika zla u svijetu. Nažalost, ljevičarska ideologija je ostala i dalje iznimno popularna na Zapadu: u medijima, inteligenciji i čak u akademskoj zajednici.

Nakon pada komunističkog bloka na čelu sa SSSR-om, gore navedene skupine pokreću novu mantru i laž o Švedskoj kao o državi gdje je komunizam uspio. Premda je Švedska potpuno kapitalistička država s privatnim vlasništvom i tržišnim natjecanjem, s puno jačim socijalnim pravima raznih skupina. Pa je ovo posljednje valjda i bio razlog zašto su je iznenada, nakon pada Berlinskog Zida i oslobađanja ljudi iz država-logora iz kojih nisu smjeli izlaziti u inozemstvo, počeli svrstavati Švedsku u komunističke zemlje.

No, ništa ne iznenađuje: ljevičari su čak i Isusa Krista prozvali prvim komunistom!

U tom kontekstu, ljevičarski apologeti i (kvazi)ideolozi, uz skandinavske države osobito naglašavali Švedsku kao zemlju predvodnicu ostvarenja ženskih prava i perjanicu „feminističkog pokreta“.

U međuvremenu Švedska je drastično promijenila svoje lice.

Polako se pretvorila i još uvijek se pred očima svijeta pretvara u zemlju  opasnosti za žene, te nasilja općenito.

Informativno: samo u posljednjih par mjeseci mjeseca na ulicama Švedske odjeknulo je više od 50 eksplozija, a u posljednje četiri godine među žrtvama eksplozija je 63-godišnjak koji je nesvjesno podigao ručnu granatu stavljenu na cestu; 8-godišnji dječak koji je spavao kad je bačena ručna granata u stan u kojem je boravio; i 4-godišnja djevojčica ubijena u bombaškom napadu.

Čini se da se najtemeljitiji slom švedske društvene strukture dogodio upravo u paradoksu da su žene postale najugroženija skupina osoba i to u zemlji koja se ponosila ženskim pravima i feminističkim pokretom.

Sve je izašlo van 2015. godine kada je objavljeno da je u proteklih 40 godina broj silovanja u Švedskoj porastao za nevjerojatnih 1472%!

Sjećamo se slika u zračnoj luci Istanbula i reklamne trake na ekranu gdje je pisalo “Švedska, zemlja silovanja”, što je bio očiti odgovor na kritike te zemlje upućene zakonodavstvu u području seksualnog zlostavljanja u Turskoj koje su izazvale diplomatsku polemiku.

Taj veliki broj silovanja, čak 64 silovanja na 100.000 ljudi, svrstava Švedsku u sam vrh zemalja po broju silovanja.

Feministice i na to imaju odgovor.

Prema njima, problem leži u službenom tumačenju i prikazivanju statistike. Feministice tvrde da taj ogroman broj silovanja ne smatraju odrazom stvarnog porasta silovanja, nego dvjema stvarima: širokom definicijom silovanja i spremnosti švedskih žena da prijave silovanje.

A sve zbog političke korektnosti: povećani broja silovanja povezuje se s povećanom i nekontroliranom imigracijom.

U stvarnosti istina je jedna: Švedska je nakon feminističkog preokreta države koja se hvalila ‘rajem na zemlji za žene’ postalo je mjesto opasnog življenja za žene u kojem se Šveđanke osjećaju nesigurnije nego ikada.

Vratimo se sada na početak teksta i komunizam.

U komunizmu je bilo službeno sve prikazivano kao „raj na zemlji“, do trenutka kada se sve urušilo i kada je narod izašao na ulice to proslaviti. I u komunističkim zemljama su tumačenja statistike bila takva da je sve odisalo progresivnošću, blagostanjem i napretkom. Tako sumnjiva interpretacija statistike postaje važnija od prikazivanja stvarnosti.

Sadašnja švedska vlada ne razlikuje se, u biti, od nekadašnjih sovjetskih interpretacija stvarnosti i nudi javnosti studije i statistike koje bez pogovora promoviraju dobru i perspektivnu “feminističku budućnost” za švedske žene. Jednako kao nekada za radnike u propadajućim komunističkim industrijskim mastodontima, zbog kojih se “frizirala” statistika.

No, došlo je je vrijeme je da političare ljudi upitaju što zapravo znače i kako opravdavaju ono što se događa u Švedskoj.  Ako ništa drugo, neka kažu svima da je Švedska nije zaista feministička i slobodna za žene, već da se mnoge žene plaše hodati velikim dijelovima Stockholma ili Malmöa i to – usred bijelog dana.

 

Izvor: narod.hr