70. OBLJETNICA REMEK-DJELA Orwellov užas iz “1984.” danas je bliži nego ikad

dnevnik.ba

Screenshot

PIŠE: JOSIP MLAKIĆ

Prije 70 godina slavni je pisac objavio svoje životno djelo, s tim što se danas više nego ikada prije vidi koliko je bio u pravu

Prije točno 70 godina, u lipnju 1949., objavljen je roman “Tisuću devetsto osamdeset četvrta” (“1984″), engleskog pisca Georgea Orwella, i ne postoji, čini mi se, nijedno književno djelo o kojem se toliko pisalo kao što je to slučaj s ovim romanom. Radi se o distopiji koja je, uz Huxleyev roman “Vrli novi svijet”, presudno utjecala na kanone distopije kao žanra, piše Josip Mlakić u novoj kolumni za Express.

Ali se, također, radi o neupitnom klasiku moderne književnosti. Roman je utemeljen na autorovim osobnim iskustvima iz Španjolskoga građanskog rata, odnosno Drugog svjetskog rata, te sraza dva totalitarna sustava, njemačkog nacizma i sovjetskog staljinizma. Roman je, ipak, najpoznatiji po motivu Velikog Brata, odnosno savršenoj kontroli koja isključuje bilo kakvu privatnost.

Također, tu su neprolazne parole “Rat je mir”, “Sloboda je ropstvo” ili “Neznanje je moć” te motiv izgradnje totalitarne svijesti stvaranjem novog jezika kojim se neće moći izraziti hereza.

George Orwell, pravim imenom Eric Arthur Blair, rođen je 1903. u Bangalu, Indija, gdje je njegov otac Richard radio u Državnom odsjeku za opijum. Njegova majka odvela ga je u Englesku u dobi od godinu dana. Nakon završetka studija u Etonu, Orwell se 1922. priključio Indijskoj kraljevskoj policiji u Burmi. Ondje je ostao šest godina, a potom se 1928. vratio u Englesku.

O iskustvima života u Burmi Orwell piše u svom prvom romanu “Burmanski dani”, objavljenom 1934. Pseudonim George Orwell počinje koristiti 1933., što je poprilično zanimljiv fenomen: pisac izrazito lijevih ideoloških stavova za pseudonim je uzeo tipično konzervativne motive, po Georgeu, svecu zaštitniku Engleske, te po engleskoj rijeci Orwell.

George Orwell | Author: Wikipedia

FOTO: Wikipedia

Jedna njegova rečenica na najbolji način naglašava taj raskorak između pseudonima i Orwellovih političkih stajališta: “Španjolski rat i ostali događaji 1936.-37. sve su promijenili i poslije toga sam znao gdje sam. Svaka ozbiljna rečenica koju sam napisao od 1936. izravno je ili neizravno napadala totalitarizam i branila demokratski socijalizam, barem ja to tako shvaćam.”

U svom autopoetičkom tekstu “Zašto pišem”, koji je objavljen 1946., četiri godine prije piščeve smrti, Orwell progovara o pisanju općenito te o vlastitom shvaćanju književnosti. On nabraja četiri glavna motiva za pisanje, od kojih su najinteresantnija dva, prvi i četvrti.

Prvi i najvažniji motiv, piše Orwell, je “puki egoizam”, želja svakog pisca da se pokaže pametnijim, “da se o vama govori, da vas se sjećaju i poslije smrti, da se iskažete pred ostalima koji su vam se podsmijevali u djetinjstvu”.

Prorok diktatorske prirode čovječanstva

Četvrti motiv po Orwellovoj klasifikaciji u njegovu slučaju se pokazuje kao najvažniji, pogotovo za njegova dva najvažnija djela, “Životinjsku farmu” i “1984”, a radi se o “političkoj svrsi”, odnosno književnom angažmanu: “Želja da se svijet uputi određenim smjerom, da se utječe na ideje drugih ljudi o vrsti društva za koje valja da se bore”.

U ovom ključu, Orwell je sva svoja književna djela nastala prije “Životinjske farme” smatrao manje vrijednim. Za “Životinjsku farmu” piše da je to prva knjiga koju je napisao “s punom sviješću o onome što radi, stopiti u jedno političku i umjetničku svrhu” književnog djela.

Također, u istom eseju postoji jedna sjajna refleksija na pisanje općenito: “Pisanje knjige užasan je i zamoran posao, kao rvanje s nekom teškom bolešću. Neka se nitko ne laća tog posla ako ga na to ne goni neki zloduh kojem se ne može oduprijeti, niti ga shvatiti.”

Pomalo u sjeni ova dva romana ostala su druga djela ovoga pisca, od kojih vrijedi svakako istaknuti dva: “Kataloniji u čast” iz 1938., koje govori o Španjolskom građanskom ratu, te zbirku eseja koje je pisao od 30-ih pa sve do smrti, 1950., godinu dana nakon objave svog najpoznatijeg djela.

Njegovi eseji su u Hrvatskoj objavljeni 1983., godinu dana uoči kalendarske 1984., kao svojevrsni “predgovor” mitskoj “1984”, pod nazivom “Zašto pišem i drugi eseji”. Jedna genijalna knjiga, iako je Orwell, dakle, sve ono što je napisao prije “Životinjske farme” (iz 1944.) smatrao manje vrijednim, jer je duboko vjerovao u književni angažman.

“I osvrćući se unazad na svoj dosadašnji rad, mislim da sam baš tamo gdje mi je nedostajalo političkih pobuda napisao mrtva slova na papiru i da sam se izgubio u pretjerano kićenim i vulgarnim odlomcima, rečenicama bez smisla, ukrasnim pridjevima, uopće u brbljanju”, zapisao je.

 

Većinu njegovih eseja moguće je čitati kao prvorazredne kratke priče, primjerice genijalno “Vješanje” iz 1931., ili “Osveta je gorka” iz 1945., da spomenem dva meni najdraža.

U većini članaka koji su objavljivani uoči 1984. uglavnom se nagađalo koliko se od Orwellove budućnosti ostvarilo – a slično se događa i ovaj put, povodom 70. obljetnice izdavanja knjige, koju su obilježili brojni svjetski mediji – što je po mojemu mišljenju pomalo promašeno, iako je svevremenski simbol Velikog Brata zbog tehnološkog napretka aktualniji nego ikad prije.

Orwellova “1984” često je u tom smislu uspoređivana s Huxleyevim “Vrlim novim svijetom”. Poznata je i prepiska između ove dvojice pisaca u tom smislu, odnosno čija je “budućnost” izglednija, Orwellova ili Huxleyeva. Huxley je 1949. napisao pismo Orwellu u kojemu je hvalio “1984”, nazvavši je “vrhunskom i duboko značajnom knjigom”.

Huxley je pogrešno računao na “teror znanosti”

Međutim, smatrao je kako je Orwellovo predviđanje budućnosti pogrešno, jer je bio mišljenja da je izvjesnija “meka moć” vladajuće klase.

“Bi li politika ‘čizme na licu’ mogla trajati unedogled jest upitno”, piše Huxley. “Moje je uvjerenje da će vladajuća oligarhija pronaći manje agresivne i razorne načine vladanja i zadovoljavanja želje za moći”, a da će ti načini sličiti onima koje je on opisao u svom romanu “Vrli novi svijet”.

Orwell je, s druge strane, sumnjao u “proročku viziju” Aldousa Huxleya jer je smatrao kako društvo opisano u “Vrlom novom svijetu” ne bi moglo opstati dulje od nekoliko generacija, “jer bi vladajuća klasa koja jedino misli u terminima ‘dobre zabave’ brzo izgubila svoju vitalnost”.

Ponavljam, slična je djela pogrešno promatrati isključivo u ovom ključu, iako su i Orwell i Huxley, što se vidi iz ove prepiske, to smatrali najvažnijim. Pogotovo to ne vrijedi u Orwellovu slučaju jer je on zapravo u dobroj mjeri opisivao jedno stvarno društvo, uz sve ono novo i neponovljivo što je unio u roman, a radi se o staljinizmu.

Postoji legenda kako je naziv romana nastao jednostavnim premetanjem dvije zadnje znamenke godine u kojoj je najvećim dijelom roman nastao, 1948. Orwellovo društvo koje se zasniva na sukobljenim ideologijama imalo je itekako smisla primjerice 1984., u vrijeme Hladnog rata, dok je danas sličan model pomalo deplasiran, što naravno niti najmanje nije utjecalo na književnu vrijednost romana.

Također, niti Huxleyeva “vizija” nije se pokazala ostvarivom jer “teror znanosti”, koji isključuje roditeljstvo, i naizgled savršen društveni sklad, također je nešto što je daleko od realizacije. Ipak, najbliže onome što danas živimo je izraz “meka moć” vladajuće oligarhije iz Huxleyeva pisma Orwellu.

Ali ono što je zajedničko za oba ova pisca, odnosno svjetove iz njihovih remek-djela, je činjenica kako su stvorili svijet u kojemu su pojedinci pretvoreni u zombije, bez bilo kakve individualnosti, te da su ljudski kreativni potencijali zauvijek izbrisani, što je definitivno druga riječ za pakao na zemlji, odnosno život koji nema nikakav smisao, s čime možda ponajbolje korespondira upravo parola iz Orwellove “1984”: “Neznanje je moć”.

Dnevnik.ba