IBRAHIM: Kako ljevica opravdava islamske seksualne fantazije i viktimizaciju Zapadnih žena

 

FrontPageMag

 

autor: Raymond Ibrahim

Zapadne žene su krive jer ih siluju muslimanski muškarci. Takva je najnovija pozicija — najnovija apologija — koju nude oni zapadnjački elementi koji su posvećeni opravdavanju nepoželjnog ponašanja muslimana, osobito s ciljem nastavljanja prihvaćanja još više muslimanskih migranata.

Prema izvještaju od 9. kolovoza 2019. godine, “u švedskom gradu Uppsali … četiri žene su silovane u isto toliko dana… . Dva ‘dovršena silovanja‘ dogodila su se prošlog vikenda, s još jednim pokušajem silovanja u subotu navečer te još jednim seksualnim napadom u srijedu u ranim jutarnjim satima.”

Toliko (izviještenih) silovanja u tako kratkom vremenskom rasponu ne bi trebalo biti iznenađujuće s obzirom na to da su, od otvaranja vrata “multikulturalizmu” — što uglavnom znači dovođenje muških muslimanskih “izbjeglica” — silovanja u Švedskoj porasla za 1.472 posto, što je čini “glavnim gradom” silovanja na svijetu.

Iako policija u Uppsali nije izdala opise silovatelja — uobičajeno sigurni znak njihovog podrijetla — oni su ženama izdali upozorenje da “razmišljaju kako se ponašaju”, da “razmišljaju unaprijed” i da ne “izlaze same” (izvorno izvješće na švedskom jeziku ovdje).

Švedska je teško jedina zapadnoeuropska nacija koja implicira žrtve u njihovim vlastitim silovanjima. Krajem 2018. godine, u Njemačkoj je sedam muslimanskih migranata silovalo njemačku tinejdžerku u parku, nakon što su je drogirali u diskoteci u Freiburgu. (Ona je barem preživjela; u sličnom slučaju koji se dogodio tjedan dana ranije u Italiji, drogirana žrtva je završila ubijena). Šef policije Freiburga odgovorio je upozoravajuću njemačke žene da se ne “naprave ranjivima korištenjem alkohola ili droga”.

Savjeti protiv alkohola, droga i neopreznog ponašanja bili bi dobrodošliji i iskreniji da nisu napravljeni pod prisilom. Kako sada stvari stoje, to je izgovor.

Na primjer, nakon što je rulja muslimanskih migranata seksualno napala čak do tisuću žena na Silvestrovo 2016. godinu u Kölnu, Njemačkoj, njegova gradonačelnica Henriette Reker pozvala je žene da se “bolje pripreme, osobito s nadolazećim karnevalom u Kölnu. Zbog toga ćemo objaviti smjernice na internetu koje ove mlade žene mogu pročitati kako bi se pripremile.”

Ili, kako je navelo drugo izvješće koje je govorilo o gore navedenom silovanju u Freiburgu: “Fokus na prevenciji je dobra stvar, ali također pokazuje kako njemačke vlasti i mediji jedva drže migrantsku krizu odgovornu za katastrofu koja se odvija u Njemačkoj. Politička korektnost uzrokovala je da dužnosnici krivicu za zločine pripisuju ženama, umjesto Merkelinim gostima.”

Slično tome, u Austriji, nakon što je 20-godišnje djevojka koja je čekala na autobus u Beču napadnuta, pretučena i opljačkana od strane četvorice muslimanskih muškaraca — uključujući jednog koji je “počeo prelaziti svojom rukom kroz moju kosu i jasno stavio do znanja da u njegovoj kulturnoj pozadini gotovo da i nema plavokosih žena” — policija je odgovorila poručivši žrtvi da oboji kosu:

U početku sam bila uplašena, ali sad sam prije ljuta zbog svega. Nakon napada su mi rekli da žene ne bi trebale biti same na ulici nakon 8 sati navečer. A dali su mi i druge savjete, govoreći mi da trebam obojiti kosu na tamno i da se također ne oblačim na provokativan način. Posredno to znači da sam djelomično kriva za ono što mi se dogodilo. To je ogromna uvreda.

U Norveškoj, Unni Wikan, profesorica socijalne antropologije na Sveučilištu u Oslu, inzistira na tome da “norveške žene moraju preuzeti svoj dio odgovornosti za ta silovanja”, jer muslimanski muškarci njihov način odijevanja smatraju provokativnim. Zaključak profesorice nije bio da se muslimanski muškarci koji žive na Zapadu moraju prilagoditi zapadnim normama, već upravo suprotno: “Norveške žene moraju shvatiti da živimo u multikulturalnom društvu i prilagoditi se tome.”

Toliko o feminističkoj tvrdnji da se žene mogu odijevati promiskuitetno i provokativno koliko god to žele — i jao muškarcu koji se usuđuje to navesti kao opravdanje muške seksualne agresije. Očigledno se taj feministički refren ne odnosi na muslimanske muškarce.

No, vjerojatno najveća ironija je ta što se svi ovi izgovori koji impliciraju ženske žrtve u njihovim vlastitim silovanjima, zapravo slažu s nepokolebljivih pogledom islama — prikazanim u prošlosti i sadašnjosti — da su europske žene po prirodi seksualno promiskuitetne.

Razmislite o islamskim pogledima u vezi prve “bijele” žene na koju su naišli. Muslimani su uobičajeno prikazivali susjedne bizantske žene kao prirodno seksualno promiskuitetne. I tako su za Abu Uthmana al-Jahiza (rođen 776.), abasidskog dvorskog učenjaka, žene Konstantinopola bile “najbesramnije žene na čitavom svijetu”; “smatraju seks ugodnijim” i “sklone su preljubu”. Abd al-Jabbar (rođen 935.), još jedan istaknuti učenjak, tvrdio je da je “preljub uobičajen u gradovima i tržnicama Bizanta” — toliko da su čak i “redovnice iz samostana izašle u ponudile se redovnicima.”

Zbog svih ovih razloga pa i više, bizantske žene postale su islamske “prekrasne femme fatale koji tjeraju muškarce da izgube samokontrolu”, kao što autor knjige Bizant prema gledištu Arapa objašnjava:

Naši [arapski/muslimanski] izvori ne prikazuju bizantske žene, već piščeve slike tih žena, koje su služile kao simboli vječne žene — kao stalnu potencijalnu prijetnju, osobito zbog očitog pretjerivanja njihove seksualne promiskuitetnosti. U našim tekstovima, bizantske žene se snažno povezuju sa seksualnom nemoralom. … Iako je jedna od kvaliteta koju naši [muslimanski] izvori nikad ne poriču ljepota bizantskih žena, slika koju stvaraju opisujući ove žene je sve samo ne lijepa. Njihovi su prikazi, povremeno, pretjerani, gotovo karikaturni, neodoljivo negativni.

Takve grozničave fantazije — koje su “jasno daleko od bizantske stvarnosti” — postojale su samo u glavama muslimanskih muškaraca. “Ponašanje većina žena u Bizantu bilo je daleko od opisa koji se pojavljuju u arapskim izvorima.”

Bez obzira na to, ne samo da muslimanski pisci/učenjaci nisu uspjeli “revidirati” svoje mišljenje o bizantskim ženama; već su naposljetku prikazali sve bijele/europske žene s kojima su se susreli — uključujući franačke, španjolske i slavenske žene — na isti način.

Danas se malo toga promijenilo (osim, kao što će se vidjeti, reakcije zapadnjaka): sve europske žene nastavljaju se smatrati kao prirodno promiskuitetne i provociraju muslimanske muškarce da ih siluju. Tako je u Velikoj Britaniji, muslimanski muškarac objasnio Britanki zašto ju je silovao: “Vi bijele žene ste dobre u tome.” Drugi muslimanski muškarac nazvao je 13-godišnju djevicu “malom bijelom šljakom” — što je britanski sleng za “laganu, promiskuitetnu ženu” — prije nego ju je silovao.

Još jedna Britanka prodata je u Maroko gdje su je prostituirali i opetovano silovali deseci muslimanskih muškaraca. Oni su “me uvjerili da nisam ništa drugo do drolje, bijele kurve”, prisjeća se ona. “Odnosili su se prema meni kao prema gubavcu, osim kad su htjeli seks. Bila sam im manje od ljudskog bića, bila sam smeće.”

U Njemačkoj, skupina muslimanskih “izbjeglica” pratila je 25-godišnju ženu, obasipala je “prljavim” uvredama i izazivala je na seks. Oni su joj također objasnili svoju logiku — “Njemačke djevojke su ovdje samo radi seksa” — prije nego su posegnuli u njezinu bluzu i napastovali je. Muslimanski muškarac koji je tijekom silovanja gotovo ubio svoju 25-godišnju njemačku žrtvu — i vikao “Allah!” — pitao je nakon toga da li je uživala.

U Austriji, “muškarac arapskog izgleda” prišao je 27-godišnjoj ženi na autobusnoj stanici, skinuo hlače i “sve što je znao reći je seks, seks, seks”, natjeravši ženu da vrišteći pobjegne.

U Australiji, muslimanski taksist napastovao je i vrijeđao svoje putnice, uključujući izjavu: “Sve australske žene su drolje i zaslužuju biti silovane.”

Ukratko, drevni islamski motiv koji se odnosi na navodnu promiskuitetnost europskih žena je živ i zdrav — bez obzira na njihovo ponašanje — i nastavlja opravdavati muslimansko silovanje zapadnih žena.

Jedina “nova” stvar jest ta što se muslimanski potencijalni silovatelji mogu okrenuti onim “progresivnim” elementima koji dominiraju zapadnim društvom za zaštitu. Jer, baš kao što je “Ljevica” dugo i naporno radila kako bi prikazala islamsku netoleranciju, nasilje i terorizam kao krivnju Zapada — zbog križarskih ratova, kolonijalizma, Izraela, uvredljivih crtića — sada dodaje islamske perverzne fantazije u vezi Zapadnih žena na listu razloga koji “provociraju” ispade muslimana.