Jesu li hrvatski političari svjesni plana Bakira Izetbegovića?

jlhps

Autor: Davor Dijanović

U travnju ove godine na ovim smo stranicama pisali o konceptu “stabilokracije” na tzv. Zapadnom Balkanu.

Riječ je novome politološkom konceptu unutar kojeg politička stabilnost postaje vrhunaravna vrijednost, što omogućuje, u ime real-politike, toleriranje različitih autokratskih politika samo ako su ove podudarne s ciljevima i interesima tzv. međunarodne zajednice koja želi izbjeći nove političke potrese na Balkanu. Umjesto “demokracije” i “ljudskih prava” danas je “stabilnost” ipak vrijednost koja ima veću cijenu na tržištu političkih pojmova i ideologija.

O fenomenu “stabilokracije”, kako nas je izvolio izvijestiti Deutsche Welle, uskoro će izići knjiga luksemburškog politologa, povjesničara i publicista Floriana Biebera pod naslovom Jačanje autoritarizma na Zapadnom Balkanu. Prema Bieberu balkanski hibridni režimi mogući su samo uz postojanje Europske unije – “treba im netko izvana tko će ih pohvaliti za stabilnost, fotografirati se s njima – i zatvarati oči pred praksom gaženja pravne države”. Bieber dodaje da međunarodna diplomacija načelno nije posebno osjetljiva na pitanja demokracije i mnoge su demokratske vlade razvile dobre, pragmatične ili cinične veze s autokratima u ime realpolitike.

Okretanje Zapadnog Balkana Istoku

Iako se sve države tzv. Zapadnog Balkana u većoj ili manjoj mjeri nalaze u (pred)procesu tzv. europskih integracija, nizak stupanj gospodarskog razvoja i standarda zaštite “ljudskih prava”, nefunkcionalno pravosuđe, korupcija i organizirani kriminal čine ove države nepripremljenima za ulazak u EU. Proteklih godina 2025. se godina spominjala kao godina mogućeg ulaska “Zapadnog Balkana” u EU. Danas je jasno da je ta godina posve nerealna. Objektivno govoreći, ulazak država “Zapadnog Balkana” u EU prije 2040. može predstavljati jedino geopolitički potez Zapada s ciljem slabljenja ruskog i kineskog utjecaja na Balkanu.

Nepostojanje jasno definiranih rokova ulaska, dakako, pogoduje upravo jačanju ruskoga, kineskoga, ali i turskoga utjecaja na Zapadnom Balkanu. Srđan Majstorović iz beogradskog “Centra za europske politike” ističe da čelnici Zapadnog Balkana koriste neodlučnost Europske unije u politici proširenja prepuštajući inicijativu neeuropskim državama zainteresiranim za tu regiju. Umor od proširenja zapadnobalkanske države sve otvorenije koriste za traženje partnera u Kini, Rusiji i Turskoj i za usporavanje demokratskih procesa, dodaje Majstorović.

Kosovo i BiH kao žarišne točke Zapadnog Balkana

Područje Zapadnog Balkana vjerojatno nije žarišna točka eksplozivnih potencijala kao što je Ukrajina (incidenti kao što je bio onaj u Kerčkome moreuzu imaju potencijala prerasti u svjetski sukob jer se novi hladni rat za razliku od staroga vodi na samim ruskim granicama, a ne više u Berlinu, Koreji ili Vijetnamu) ili južno Kinesko more (gdje prema tzv. Tukididovoj zamci prijeti opasnost sukoba vodeće globalne sile u padu (SAD) i novoga konkurenta za svjetski tron (Kine)). Međutim, na području Zapadnog Balkana nekoliko je žarišnih točaka koje bi mogle, posebno u situaciji globalnijih geopolitičkih potresa, ponovno uništiti sigurnosnu arhitekturu jugoistočne Europe.

Odbor za oružane snage Senata SAD-a na saslušanju o stanju u području sigurnosti u jugoistočnoj Europi prošloga je tjedna kao dva najveća žarišta na Balkanu označio političku blokadu u Bosni i Hercegovini i pregovore Srbije i Kosova. Prema pisanju Glasa Amerike članovi Odbora složili su se da je nužan jači angažman SAD-a u regiji Zapadnog Balkana jer nestabilan i konfliktan Balkan podriva američku nacionalnu sigurnost i diplomatsko povlačenje predstavljalo bi veliki američki poraz.

Viši suradnik Centra za analizu europske politike Janusz Bugajski u razgovoru za Aljazeera Balkans, komentirajući stajališta spomenutog Odbora, istaknuo je da ne može zamisliti novi oružani sukob na Kosovu, ali da može biti sukoba u BiH zbog „velikog ruskog utjecaja na Republiku Srpsku“. Bugajski smatra da će specijalni predstavnik SAD-a za Zapadni Balkan Matthew Palmer više biti uključen u krizu u BiH nego u onu s Kosovom. Američko je stajalište, kako proizlazi iz razmišljanja Damona Wilsona, izvršnog potpredsjednika Atlanskog vijeća, da je Rusija manje fokusirana na održavanje svoga ograničenog utjecaja u regiji, a više na narušavanje američkog utjecaja remećenjem procesa integracija u NATO i EU.

Iako je prema zakonu spojenih posuda za hrvatsku nacionalnu sigurnost bitan cijeli tzv. Zapadni Balkan, pa recimo i situacija na Kosovu i u Makedoniji, jasno je da je prioritet hrvatske sigurnosti i geopolitičkog interesa Bosna i Hercegovina, a ta će država, kako je navedeno dominantno biti predmet interesa Matthewa Palmera.

Problem nije samo Banja Luka, nego i Sarajevo koje želi unitarnu državu sa šerijatskim zakonom

Nema nikakve dvojbe da u RS-u postoji jak ruski utjecaj, mnogo jači nego u samoj Srbiji s obzirom na odlične odnose Milorada Dodika i Vladimira Putina. Jednako tako nema dvojbe da je srpski cilj odcjepljenje RS-a od BiH i priključenje Srbiji. Nedavno je u sklopu reorganizacije dijela policijskih snaga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske formirana Žandarmerija, koja po definiciji ne spada u policijsku, nego u vojnu komponentu, što je dokaz da RS ne odustaje od formiranja oružanih formacija.

Međutim, problem BiH, što u Washingtonu očito ne registriraju, nije samo Banja Luka, nego i Sarajevo. Bošnjačka Stranka demokratske akcije (SDA) nedavno je donijela deklaraciju u kojoj se založila za izmjene Ustava i preuređenje BiH koje bi vodilo uspostavi prijeratne Republike BiH, ukidanju entiteta i županija. Takvo unitarno uređenje u državi s tri konstitutivna naroda može voditi jedino podčinjavanju hrvatskog i srpskog korpusa u toj državi s obzirom na to da Bošnjaci prema posljednjem popisu imaju više od 50% pučanstva. Kako Bošnjaci vide “Republiku BiH” vidimo već danas u Federaciji BiH gdje Hrvatima uskraćuju elementarno pravo da izaberu svog predstavnika.

Ponovno potvrđeni predsjednik SDA, Bakir Izetbegović, uoči posljednjeg Kongresa SDA izjavio je da što piše u svetoj knjizi, za njega je iznad svih zakona i da će se u politici ponašati na takav način. Potpuno je to u skladu s političkom ostavštinom njegova biološkog i političkog oca Alije Izetbegovića. U Islamskoj deklaraciji 1970. on je napisao da “nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društava i političkih institucija”. Pravi cilj Bakira Izetbegovića i njegove bulumente očito je unitarna BiH sa šerijatom kao dugoročno jedinim zakonom. To je prava ideološka potka nedavno donesene deklaracija SDA, deklaracije koja sije sjeme novih prijepora i novih mogućih ratova.

Jesu li toga svjesni hrvatski političari i koji je njihov plan za BiH?