WALSH: Glupo je i nepošteno suditi povijesnim ličnostima prema modernim standardima

 

columbo

 

autor: Matt Walsh

Na Kolumbov dan — poznat među revizionistima kao “Dan autohtonih naroda” — u brojnim gradovima vandaliziraju se kipovi velikog istraživača. Spomenici se polijevaju crvenom bojom i postavljaju se natpisi koji Kolumba optužuju za “genocid”.

Vjerojatno je beskorisno kritizirati povijesne analize ljudi koji svoj stav izražavaju prskanjem crvene boje po stvarima, ali optužba za “genocid” iznesena protiv Kolumba je smiješna. Genocid je ciljano istrebljenje određene etničke ili vjerske skupine. Istina je da je vrlo visoki postotak domorodaca umro u prvih nekoliko stoljeća kontakta s Europljanima, ali gotovo sve to je bila posljedica bolesti. Kolumbo sigurno nije namjerno širio bolest među domorodačkim stanovništvom — i nije mogao, pošto teorija klica nije u potpunosti formulirana sljedećih 270 godina ili tako nešto.

Iako Kolumbo nije bio genocidan, bio je daleko od savršenog. Zarobljavao je robove. Pogubljavao je i Španjolce i Indijance pod svojom vlašću. Uzimao je zlato. Po svemu sudeći, bio je loš guverner. To je bila uobičajena mana istraživača u njegovo doba. Mnogi od njih bili su brilijantni na svojim brodovima, ali bolno nesposobni i užasni na čvrstom tlu. Magellan je prošao tri četvrtine puta oko svijeta prije nego je ubijen u bespotrebnom sukobu s plemenom na Filipinima. Potreban je određeni tip čovjeka koji će navigirati flotom brodova preko neistraženih voda. Za upravljanje naseljima bila je potrebna drugačija vrsta čovjeka. Nažalost, ova potonja vrsta nije mogla stići do tih naselja osim ako nije uhvatila prijevoz s prvim. A taj prvi često nije bio voljan ustupiti kontrolu nad zemljom koju je netom, nakon svih poteškoća na putu, otkrio (mislim da je ta nevoljkost ponešto razumljiva).

Nema ništa lošeg u priznavanju mana ljudi poput Kristofora Kolumba. Nitko ne sugerira da bismo ih trebali poštovati kao savršene ljude ili obožavati poput bogova. Poanta kipova, spomenika, praznika i sl., jest sjećanje i slavljenje nezamjenjive uloge koju su odigrali u uspostavljanju civilizacije u kojoj svi danas živimo — civilizacije koja je slučajno najslobodnija i najprosperitetnija u povijesti svijeta. Kolumbo je, pomoću svoje navigacijske brilijantnosti, smjelosti, hrabrosti, vizije i odlučnosti, dijelom zaslužan za to.

 

Neki ljudi misle da zapadna civilizacija nije vrijedna te zahvalnosti, ali ne mogu ne primijetiti da takvi ljudi još uvijek odlučuju živjeti ovdje, uživajući u raskoši i slobodama koju su im pružili upravo ljudi čije spomenike ocrnjuju. Oni tvrde da je ovo “ukradena zemlja”, a opet ostaju živjeti na njoj i uživati u njezinim plodovima. Možda je razlog taj što, na nekoj razini, shvaćaju da je njihova tvrdnja apsurdna. Na čitavom sjevernoameričkom kontinentu, do 15. stoljeća živjelo je najmanje jedan ili dva milijuna Indijanaca. Najviše ih je bilo oko 15 do 20 milijuna. Poanta je u tome što je ogromna, velika većina zemlje bila prazna; Sjeverna Amerika je uglavnom bila netaknuta, neistražena, nenaseljena divljina. Nekoliko plemena raspoređenih na 23 milijuna četvornih kilometara površine nisu posjedovala čitavu stvar. Ovih dana ljudi govore kao da Europljani uopće nisu imali pravo doći ovdje (zanimljiva tvrdnja zagovornika otvorenih granica), ali to je očigledno apsurdno. Plima civilizacijskog širenja i napretka nije se mogla dovijeka zaustaviti na nultom meridijanu.

Da li išta od navedenog opravdava loše stvari koje su učinili Kolumbo i ljudi koji su ga slijedili? Ne, ali ovdje nije riječ o traženju opravdanja. Ovdje se radi o razumijevanju naših predaka u njihovom povijesnom kontekstu. Mi radimo besmislice od povijesti kad je analiziramo kroz usku modernu leću. Mi, uostalom, nosimo leće slobodnih i komfornih ljudi, koji žive u većinom naseljenom svijetu, gdje se na nasilje gleda s gnušanjem, a univerzalna jednakost svih ljudskih bića je prihvaćena kao utvrđena doktrina (u teoriji). Naši preci nisu imali te prednosti. Čak su i oni bogati u to vrijeme bili neotesani i grubi prema našim standardima. Ljudi u to vrijeme nisu imali istu grižnju savjesti u vezi nasilja, uglavnom iz razloga jer si to nisu mogli priuštiti. A nitko prije nekoliko stoljeća nije vjerovao u “jednakost” kao što to vjerujemo danas. To je razlog zbog kojeg je ropstvo bila neupitna institucija u svakoj civilizaciji diljem svijeta tisućama godina. Mi se užasavamo stvari koje su naši preci smatrali krajnje uobičajenim, baš kao što će se naši potomci jednog dana užasavati stvari koje danas smatramo uobičajenima. Tako općenito funkcionira gledanje unatrag.

Ako Kolumba njegova spremnost na ubijanje ljudi i uzimanje robova mora u potpunosti definirati, kao što bi definirala svaku osobu koja iste stvari čini danas, onda ta ista široka četka neizbježno mora obojiti gotovo svaku osobu u povijesti kao rasista ili barbara. Slavljeni “autohtoni narodi” zasigurno nisu imali nikakvih problema s ratom, osvajanjem i ropstvom. Malo ljudi na Zemlji je imalo, sve do nedavnih vremena. Dakle, prisiljeni smo diskreditirani gotovo svakoga tko je ikad živio kao divljačkog bigota ili gledati na njihove grijehe ili postignuća s one nijansiranije perspektive. Iako je nijansiran pristup vjerojatno previše za očekivati od one “Kolumbo je bio genocidni manijak” gomile.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.