Hrvati u Vojvodini vjerni čuvari identiteta

Hrvati izvan domovine

Uz održavanje Međunarodnoga znanstveno-stručnog skupa u Subotici

Piše JELENA GAZIVODA

Na skupu u suorganizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Središnjice Matice hrvatske i Ogranka MH u Subotici okupilo se dvadesetak znanstvenika, koji su predstavili nova istraživanja i projekte u vezi s kulturom Hrvata u Srbiji, kao i izazove s kojima se susreću

Na području Republike Srbije prema popisu stanovnika iz 2011. živi 57.900 Hrvata, a najvećim su dijelom naseljeni u Vojvodini. Broj Hrvata u odnosu na 2002. godinu, nažalost, smanjio se za 13 tisuća. No da unatoč nepoticajnom okružju uspješno čuvaju i baštine svoju kulturu i hrvatski identitet pokazao je međunarodni znanstveno-stručni skup održan u Pastoralnom centru Augustinianum u Subotici 20. i 21. rujna.  Njihova kultura „od bogatog nasljeđa k procesima razvoja“ bila je glavna tema skupa u suorganizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Središnjice Matice hrvatske i Ogranka MH u Subotici gdje se okupilo dvadesetak znanstvenika, koji su predstavili nova istraživanja i projekte u vezi s kulturom Hrvata u Srbiji, a na otvaranju je bio i generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Velimir Pleša.


Sudionici međunarodnoga znanstveno-stručnog skupa održana u Subotici 20. i 21. rujna u posjetu Donjem Tavankutu / Snimila JELENA GAZIVODA

Skup je otvorio domaćin, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, koji se osvrnuo na proteklih deset godina rada toga Zavoda, ujedno i prve profesionalne ustanove u kulturi vojvođanskih Hrvata, osnovane odlukom Skupštine AP Vojvodine 2008. Podsjetio je sve prisutne na okolnosti u kojima je Zavod nastao, kad nije postojala ozbiljnija kulturna politika i praksa, institucionalno je bila nerazvijena, siromašna kulturnim sadržajima, a osim žetvenih svečanosti Dužijance gotovo da i nisu postojale druge manifestacije. Zavod nastoji razvijati kulturne prakse, programsko okupljanje znanstvene i kulturne elite, kao i osnažiti amaterizam. Dosad je održano više od 200 aktivnosti, tiskano je više od 20 tisuća stranica knjiga, monografija, brošura, nosača zvuka, a riješeno je i institucionalno pitanje arhiva. Zavod danas surađuje s tamošnjim hrvatskim i inozemnim stručnjacima, kao i onima koji pripadaju drugim nacionalnim manjinama.

***

Ogranak Matice hrvatske u Subotici

Na djelovanje Ogranka Matice hrvatske u Subotici osvrnuo se njegov predsjednik Stipan Stantić istaknuvši glavne aktivnosti toga ogranka, pri čemu se izdvaja izdavačka djelatnost.

Časopis za književnost, umjetnost i znanost bačkih Hrvata Klasje naših ravni, pokrenut još 1935. na poticaj biskupa Lajče Budanovića i mons. Blaška Rajića, kao glasilo subotičkog ogranka obnovljen je 1996. Dobitnik je Zlatne povelje Matice hrvatske, a od 2004. godine uređuje ga dugogodišnji medijski djelatnik i književnik Milovan Miković, dok je odgovorni urednik Stipan Stantić.


Stipan Stantić (OMH u Subotici)

***

Vojvođanski Hrvati
uz Maticu od 1842.

Predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica u ime suorganizatora, najstarije hrvatske kulturne ustanove Matice hrvatske, pozdravio je sve prisutne te je u izlaganju naslovljenu Matica hrvatska i vojvođanski Hrvati kazao kako su se već prve godine nakon osnivanja Matice ilirske u njezin rad uključila trojica svećenika i dvojica prosvjetnih radnika iz Petrovaradina (petorica utemeljitelja), pri čemu napominje da je utemeljiteljem bio onaj tko je uložio 50 forinta, a takvih je bilo oko 400 (u vrijeme kad je prosječna plaća bila 10 forinta). Botica je također rekao kako je do kraja stoljeća u Viencu objavljeno sedam informacija o vojvođanskim Hrvatima. Podsjetio je na izdanja Matice hrvatske, poput Povijesti Hrvata u Vojvodini, kao i Hrvatske narodne pjesme. Haremske pričalice i bunjevačke groktalice. Na početak djelovanja Matice hrvatske u Subotici osvrnuo se i Vladimir Nimčević.


Na skupu u Subotici sudjelovali su i jezikoslovac Josip Lisac, predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica i Vladimir Nimčević iz Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (u prvom redu)  / 
Izvor NIU Hrvatska riječ

Međunarodni tajnik HNV-a Darko Baštovanović bavio se doprinosom djela Vojislava Sekelja analitičkoj misli Hrvata u Srbiji. On se osvrnuo na dosad nedovoljno istražen dio intelektualnog angažmana eminentnoga hrvatskog intelektualca i kazao da je Sekelj davao utemeljenje široj znanosti u Vojvodini konstatiravši da „ozbiljnih analitičara poput njega danas ne postoji u srednjostrujaškoj srbijanskoj politici i politologiji“.

Klasje naših ravni

Milovan Miković, glavni urednik Klasja naših ravni, časopisa za književnost, umjetnost i znanost bačkih Hrvata u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Subotici, svoje je izlaganje posvetio suvremenoj hrvatskoj književnosti i nacionalizmu u izvandomovinskom kontekstu.

Član uredništva Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske jezikoslovac Josip Lisac sa zadarskog sveučilišta govorio je o jeziku Hrvata u Vojvodini. Napomenuo je da su Hrvati Hrvatskoj važni gdje god bili i zato je važno doći i u Vojvodinu. Osvrnuo se na tipove govora Hrvata u Vojvodini, a također je kazao da „poznavanje hrvatskog standardnog jezika u Bačkoj raste, čemu pridonose mnogi“.


Izd. OMH u Subotici, 2019. br. 1–3

Darko Sarić Lukendić, član izvršnog odbora Hrvatskoga nacionalnog vijeća zadužen za kulturu, proveo je veliko istraživanje hrvatske kulturne scene u Vojvodini. Ona nominalno broji 78 registriranih udruga, dok je aktivnih četrdesetak i one su „najvitalniji segment hrvatske zajednice“. U protekloj je godini realizirano 247 manifestativnih događaja, najviše etnoloških okupljanja (običajnih), njih 57, zatim 41 glazbeni događaj, 33 književna događaja, 25 folklornih, 11 znanstvenoistraživačkih itd.

Urednik kulture u tjedniku Hrvatska riječ i časopisa za mlade Kužiš Davor Bašić Palković predstavio je bogato nakladništvo NIU Hrvatska riječ u kontekstu naklade Hrvata u Republici Srbiji koje djeluje na području književnosti, znanosti i publicistike, izdaje umjetničke monografije, kao i književnost za djecu, teološku literaturu, zbornike i udžbenike. Dosad su objavili 78 naslova, uključujući knjige koje su doživjele drugo izdanje, primjerice roman Lazara Merkovića U ime pravde. Također, sudjeluju kao tehnička potpora časopisima Klasje naših ravni (od 2012) te Nova riječ (od 2013). Izdvojio je i sunakladničke pothvate te uspješnu suradnju s nakladnicima u Hrvatskoj (u Osijeku i Zagrebu) te u Mađarskoj (u Pečuhu i Segedinu).

Živi običaji

Suvremena etnološka istraživanja Hrvata u Vojvodini predstavila je Katarina Čeliković iz Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, ujedno suradnica terenskog istraživanja tradicionalne baštine i etnokulturnog identiteta koje provodi profesorica Milana Černelić s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa ZKVH-om. Istraživanjem Hrvata obuhvaćeni su podunavski Bunjevci, podunavski Šokci, srijemski i banatski Hrvati, a dosad je u njemu sudjelovalo više od 500 kazivača. Oni su kazivali o običajima – godišnjim poput božićnih, uskrsnih, Materica, Oce, ophoda kraljica, Dužijance i dr., zatim životnih običaja (porod, djetinjstvo, igre, svatovi, smrt…), narodnih vjerovanja, medicine, nošnje i glazbe, zatim obrta, zanata i vještina, prehrane i migracija. Kako je kazala Katarina Čeliković, terenska su istraživanja rezultirala „potpisanim sporazumima, znanstvenim kolokvijima, zapisima običaja, ali i oživljavanjem gotovo zaboravljenih elemenata tradicijske kulture. „Cilj je bio označiti, konstruirati, pa i ojačati nacionalni identitet u svrhu opstojnosti na označenim prostorima“, naglasila je.

Radni dio drugoga dana započeo je temom o potrebi digitalizacije baštine i kulture, odnosno kako baštinski svijet uvesti u digitalne tehnologije i učiniti ga svima dostupnim, na što se osvrnula Vlatka Lemić sa Sveučilišta u Zagrebu (Središnji ured za arhivsku građu). Predstavila je tom prigodom hrvatske primjere i prakse, poput portala Znameniti.hr, posvećena znamenitim osobama iz kulturnog, umjetničkog, znanstvenog i javnog života nastala u okviru projekta Knjižnice HAZU.

Istaknula je i međunarodne projekte, primjerice Monasterium.net – Europski virtualni arhiv povelja, koji trenutno sadržava više od 850 tisuća srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih povelja iz šesnaest europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku. Tu je i portal Matricula – matične knjige online, koji omogućuje pretraživanje više od 16 milijuna izvora iz nekoliko europskih zemalja te digitalne platforme Topoteke, mrežnih arhiva lokalne povijesti, koji potiču čuvanje i istraživanje lokalne povijesti i promociju pisane baštine. Važnost je te platforme što se gradivo objavljuje i na Europeani, a Hrvatska trenutno broji 20 priča.

Na temelju arhivske građe arhitekt Darko Polić na skupu se bavio Hrvatskim selom, kao dijelom najranije povijesti Novog Sada, dok je ravnatelj subotičkog Povijesnog arhiva Stevo Mačković dao osvrt na demografsko povijesne okolnosti u odnosu na bunjevačke Hrvate.

Marko Tucakov predstavio je Kulturne prakse i obrasce šokačkih Hrvata u konceptu UNESCO-ova Rezervata biosfere „Bačko Podunavlje“: status quo i pogled u budućnost. Naime, rezervat se proteže na 176 tisuća hektara u zapadnoj Bačkoj, uzduž lijeve obale Dunava, u blizini kojeg žive šokački Hrvati. Kako rezervati i po svojoj definiciji „integriraju kulturnu i biološku raznolikost, posebice ističući ulogu tradicijskoga znanja u upravljanju ekosustavima“, njihov je identitet obilježen tim položajem. Primjerice mjesta Bereg (voda), Monoštor (voda), Sonta (lov), Vajska, Bođani (radionice, proizvodnja tradicionalnih proizvoda).

Važan segment u očuvanju kulturnog identiteta imala je i Katolička crkva u Bačkoj, što je posebno naglasio subotički župnik Andrija Anišić, osobito za njezina zlatnog razdoblja, kako je kazao, odnosno u vrijeme djelovanja biskupa Lajče Budanovića i Blaška Rajića. Subotička biskupija danas obuhvaća teritorij Bačke te broji 302.220 katolika. Najvažnija manifestacija Hrvata Dužijanca održala se te je ove godine proslavljena 109. put. Voditeljica Hrvatske čitaonice Fischer Katica Naglić predstavila je aktivnosti i kulturno nasljeđe Hrvata u Srijemu s posebnim osvrtom na Surčin, u kojemu živi oko 600 Hrvata, a 2016. osnovana je i čitaonica.

Misto di sunce grli Bačku

Mlada suradnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Klara Dulić Ševčić posvetila se ženskom pismu Hrvata u Srbiji, pri čemu se osvrnula samo na književne značajke. Proučavala je pripovijetku Vita Đanina Mare Đorđević-Malagurski, bačke hrvatske književnice, etnografkinje i prevoditeljice. Žensko je pismo vidljivo, kako je kazala Klara Dulić Ševčić, i u romanu Jasne Melvinger Pet sestara, dok je kod Julijane Adamović prepoznala autentično žensko pismo.

Skup je završio posjetom Donjem Tavankutu, „mistu di sunce grli Bačku“, gdje su sudionici posjetili Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec, jedan od najstarijih KUD-ova u Vojvodini. Ondje su imali priliku u galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame pogledati djela slamarki, po kojima je kultura bačkih Hrvata i poznata. Kolonija je nastala 1986. i neprestano djeluje do danas, a izložba je otvorena u okviru ovogodišnje 109. Dužijance, najvažnije manifestacije Bunjevačkih Hrvata u organizaciji istoimene udruge bunjevačkih Hrvata.

Ovih se dana intenziviralo i pitanje upisa toga važnoga kulturnog naslijeđa u Registar nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji.

Kako su najavili organizatori, cilj je skupa bio dodatno osvijetliti pojedine dionice književne i jezične baštine, baštinske nanose vezane uz druge umjetnosti, utjecaje Matice hrvatske na kulturu vojvođanskih Hrvata, kao i svestranije sagledavanje recentnoga kulturnog stvaralaštva. Nakon odslušanih svih izlaganja, možemo reći kako su svoj cilj i ispunili, što je naglasio i predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica najavivši da će Središnjica Ogranku i Zavodu donirati knjige Matice hrvatske.

Osim toga, predsjednik Botica za hrvatske je medije u Srbiji kazao da je Matica hrvatska svehrvatska kulturna ustanova, prema tome hrvatski kulturni prostor proteže se gdje god žive Hrvati te je po svom pozivu upućena na sve konzumente i stvaraoce kulturnoga kruga. Također je naglasio da je Matica na dvodnevnom skupu htjela vidjeti, čuti i dati potporu svim kulturnim nastojanjima onih koji rade na promidžbi, radu, vrednovanju i na unapređenju hrvatske kulture u Srbiji.

__________________________________

Položaj Hrvata u Srbiji

U ožujku prošle godine, uoči dolaska Tomislava Žigmanova u Zagreb, koji je kao jedini narodni zastupnik u Skupštini Srbije iz redova Hrvata bio član srbijanske delegacije, pitali smo ga kakav je položaj Hrvata u Srbiji. Tada je odgovorio: „Kao nova zajednica nakon raspada bivše Jugoslavije, od položaja konstitutivnoga naroda, postali smo manjinska zajednica. Tu je bio niz izazova za konstituiranje hrvatske zajednice u Vojvodini kao nacionalne manjinske zajednice. (…) Ono što mi sada imamo jest institucionalni okvir, relativno dobro postavljen. Zbog različitih problema koje imamo u ukupnim hrvatsko-srpskim odnosima i napetosti koje su postojale u posljednjih nekoliko godina dio naših problema proizlazi iz strahova i nesigurnosti. Mali je broj djece obuhvaćen obrazovanjem na hrvatskom jeziku, još su mobilizacijski potencijali za određene aktivnosti relativno slabi, još postoje mimikrije, nespremnosti da se u javnosti očitujete kao Hrvat. Kad je u pitanju kultura, 70 posto naših udruga nema vlastiti prostor za rad, a ima problema i s financiranjem. (…) Ključni je problem što nije riješeno pitanje zajamčenih mandata, tj. nemamo načina ni mogućnosti sudjelovati u postupcima odlučivanja. Time smo isključeni iz gotovo svega onoga što je relevantno za društvene aspekte moći, od utjecaja na odluke do realizacije programâ, od mogućnosti kreiranja politikâ do njihovih izvršenja. S time je povezana i naša zastupljenost u tijelima državne uprave, što je također deficitno, u smislu da ona nije razmjerna brojnosti vojvođanskih Hrvata. (…) U Srbiji je poželjnije biti Bunjevac nego Hrvat. Visoko antihrvatsko usmjerenje vlada još od Miloševića (…) izbor ili odluka da ste Hrvat izložit će vas mnogim negativnim procesima, utjecajima, djelovanjima iz struktura koje dolaze iz prostora društva i države.“


Tomislav Žigmanov (za katedrom) jedini je narodni zastupnik u Skupštini Srbije iz redova Hrvata / Izvor NIU Hrvatska riječ

U Subotici smo ga poslije skupa 22. rujna pitali je li se u posljednjih godinu dana što promijenilo. Žigmanov ­odgovara: „Osnažena je komunikacija, suradnja i podrška od strane Vlade Republike Hrvatske, a intenzivirana je i obogaćena podrška i suradnja s pojedinim regionalnim i lokalnim vlastima u Republici Hrvatskoj. U Republici Srbiji s jedne strane bilježimo pomake kada je riječ o rješavanju pojedinih otvorenih pitanja (otvaranje lektorata za hrvatskih jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, zatim rješavanja pitanja udžbenika za nastavu na hrvatsku i širenje obrazovnih profila u srednjim školama u Subotici, izgradnja nekoliko infrastrukturalnih projekata, napose Doma kulture u Tavankutu, rješavanja statusa svećenika Katoličke crkve te ubrzanje restitucije njihove imovine, postojanje institucionalne komunikacije s predsjednikom Republike…), no bilježimo još uvijek zaprečavajuće djelovanje pojedinih struktura vlasti glede ostvarenja legalnih i legitimnih interesa hrvatske zajednice. Napose kada je riječ o širenju obrazovne mreže u druga naselja s hrvatskim stanovništvom. Osnaženi su i učestali antihrvatski sadržaji u javnosti, koje generiraju predstavnici vlasti, što je pridonijelo tome da su, prema istraživanju javnog mnijenja, Hrvati u Srbiji danas najomraženiji narod, što je pridonijelo raširenosti straha i povećanju spremnosti na etničku mimikriju. Svjedoci smo i sve  brutalnijeg miješanja države u identitetski spor bunjevačkih Hrvata na način da je i politička podrška i opseg financijskih sredstava koja se dodjeljuju Bunjevcima ne-Hrvatima za nekoliko puta veći negoli za Hrvate Bunjevce. Ne bilježimo nikakve pomake kada je u pitanju uključivanje Hrvata u procese donošenja odluka te povećanje broja pripadnika hrvatske zajednice uposlenih u javnom sektoru.”

Vijenac 667