A što da je danas referendum o neovisnosti?!

Ove se godine Dan neovisnosti slavio po cijeloj Europi jer je na Starom kontinentu sve više naših slavljenika. Pitanje je, međutim, slave li oni ovaj bh praznik ili, pak, to što su se otišli?!

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Nije, sve u svemu, ni tako loš taj Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine; Lani je pao u petak, pa je pao i produljeni vikend. A, evo, ove godine u nedjelju… Ali, nismo se dali zbuniti. Zapravo, nije Vladu FBiH smelo to što je taj državni praznik (ionako) neradnog dana, već je žurno i ponedjeljak proglasila crvenim slovom u kalendaru. I tako vikend je opet bio dulji. A bit će i iduće godine, kada će se praznične bh zastave vihoriti po federalnim ulicama (i institucijama) u ponedjeljak… I što onda kazati negoli: Živio (nam) Dan neovisnosti! Još kada bi Vlada 2021. uz ponedjeljak dodala i utorak… iduće bi se godine slavilo k’o nikad!

Uostalom, Referendum za neovisnost naše domovine održan je, na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, održan je 29. veljače i 1. ožujka 1992. Trajao je, dakle, dva dana, pa nema razloga da se i ne slavi isto toliko. Pa i više, ako se (dobro) poklopi. Kao, evo, posljednjih godina.

I mada se tradicionalno slavi, odnosno ne radi samo u pola Neovisne s naglaskom na bošnjački dio, povod za razmišljanje o smislu obilježavanja toga nadnevka stiže iz “boljeg dijela BiH“, Republike Srpske, naime. Štoviše, može se kazati kako je eresovski vožd na privremenom radu u Sarajevu, Milorad Dodik dao, ili makar pokušao dati, svoj doprinos bh neovisnosti. Dignuo je glas protiv stranih sudaca, koji po njegovu sudu, čine blok s bošnjačkim te tako redovito preglasavaju hrvatske i, što Dodiku još teže pada, srpske sudce u Ustavnom sudu BiH.

Biju Srbi, al’ biju i Bošnjaci

Jasno, u Sarajevu, ponajprije političkom, a onda i svekolikom, ovaj udar nije baš dobro sjeo na želudac. Osobito kada je član troglavog državnog vrha iz srpskog naroda s govornice Narodne skupštine Republike Srpske gotovo zapjevušio: „Goodbye BiH, welcome RSexit“. Nakon čega u glavnom gradu očekuju sankcije protiv dužnosnika koji je evo krenuo prema izlaznim vratima. Ne, doduše, prvi put. Ali, uvijek dosad – najavljujući referendum o neovisnosti Srpske – zaustavljajući se na pola puta.

U aktualnom slučaju, međutim, rečeno političko Sarajevo u srazu s laktaškim secesionistom ne može računati na jatake tamo daleko; Primjerice, Mirko Šarović drži kako još nije vrijeme „da pričamo o secesiji, za to ima vremena“. Nije, istina, taj donedavno(?) „pošteni Srbin“ precizirao o kojem je roku riječ, pa mu je, valjda, zato Dodik, ponovo s parlamentarne govornice, poručio kako vjeruje da će za 60 dana, kada ponovo bude govorio o RSexitu, biti uvjerljiviji.

Biju Srbi, al’ biju i Bošnjaci! Poglavito oni iz tzv. građanske opcije; Tako predsjednik Građanskog saveza Reuf Bajrović ima spreman odgovor. „Ako Milorad Dodik sruši Daytonski sporazum onda se Parlament Federacije BiH treba proglasiti Parlamentom Republike BiH i vratiti se u stanje prije Daytona“, drži taj bošnjački ekstremisti solidno, inače, oženjen (tj. udan) u prijateljsku Ameriku, otkud je, prije povratka kući, detektirao kako su sve sarajevske stranke za građansku BiH. I to je podijelilo za građansku opciju uvijek spremnu televiziju N1.

Nije trebalo dugo čekati na odgovor američkom zetu; Hrvatskom medijskom centru je (istina neimenovani) dužnosnik Hrvatskog narodnog sabora ponudio odgovor na ovu Bajrovićevo rješenje „slučaja Dodik“. „Daytonski sporazum definirao je BiH kao državu tri konstitutivna naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba, a onaj tko se zalaže za građansku Bosnu i Hercegovinu, što znači pretvaranje BiH u državu najbrojnijeg naroda – ruši Daytonski sporazum“, kazao je, uz opasku kako Bajrović u biti govori ono što bošnjačka politička elita misli i planira učiniti.

Ustani Herceg Bosno!

No bez obzira što autor ove replike inzistira na anonimnosti, hrvatski je odgovor, ipak, zanimljiv; Dakle, ukoliko bošnjački zastupnici, koji čine većinu u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije, ipak krenu slijedom Bajrovićeva naputka i proglase Parlament Federacije BiH – Parlamentom RBiH, tj. parlamentom bošnjačke države, Hrvatima neće ostati drugo do sazvati izvanrednu sjednicu HNS BiH i proglasiti ga predstavničkim i zakonodavnim tijelom Hrvata u BiH, a Glavno vijeće HNS vladom te usvojiti set zakona kojima bi bile vraćene ingerencije Hrvatske republike Herceg Bosne koje su u Washingtonu prenesene na Federaciju, a u Daytonu (i) na BiH.

Zanimljivo, nije bilo značajnijih reakcija na ovaj hrvatski tuk na bošnjački utuk. Čak i na haenesovsko podsjećanje na davnašnju izjavu aktualnog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića usred jedne od brojnih kriza izazvane Dodikovim pozivanjem na referendum. „Pa što vi mislite ako se Republika Srpska odcijepi, da ćemo mi ostaviti Hrvate u državi s Bošnjacima“, zapitao se Milanović (još) kao hrvatski premijer. Retorički…

A i to je prošlo, bez (bošnjačkih) reakcija. Možda zato što se Bakir Izetbegović koncentrirao na eresovskog vožda, nakon stanovitog perioda kada su Hrvati (ma gdje bili!) stigmatizirani kao dežurne Pedre. Prvi u Bošnjaka, naime, drži kako će krize nestati kada s političke scene nestane Milorad Dodik. Ignorirajući pritom da i rečeni Šarović nema ništa protiv „goodbye“… kad se za to stvore uvjeti. Neki su, međutim, rješenje bh krize po Izetbegoviću II. shvatili kao poziv na atentat. Štoviše, vjeruju kako tu ima elemenata za krivičnu prijavu… No nisu inzistirali, znajući valjda kako bi Bakira u krajnjoj nuždi ionako spasio Ustavni sud.

Odgovorio mu je, međutim, prozvani: “Šta je babi milo, to joj se i snilo. Što da vam kažem? Morat će me trpjeti. Možda nekad neće biti ugodno. Ipak, ja pozivam Bakira da razgovaramo o tome. Ako hoće”, poručio je Dodik.

No čini se kako bošnjački lider, ne makar trenutačno, nije raspoložen za razgovor. „Ovdje treba tvrdo igrati, mi nemamo alternativu“, drži predsjednik SDA, koji, po osobnom priznanju, vjeruje da ovu krizu Bošnjaci mogu dulje izdržati. Valjda po onoj narodnoj: Izdrž’o je Mujo i gore…

Jednom CIA uvijek CIA

A što o tomu koliko je i kako Mujo durao do sada, zanimljivo je mišljenje Radiju Slobodna Europa ponudio prof. David Kanin : „Bosna je kao hrčak na točku, koji stalno trči u krug, a ove krize uvijek dođu na isto”, drži taj profesor na međunarodnim studijama Sveučilišta Johns Hopkins.

Nije, međutim, samo to zanimljivo u viđenju bh krize toga (i) bivšeg višeg analitičar u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji. „Dodik je u pravu što se tiče Ustavnog suda. To ima smisla. Dok god međunarodni sudci donose odluke, to je razlog zašto BiH ne funkcionira. Imajući međunarodne sudce koje donose odluke, bez obzira na kvalitetu i pravni temelj tih odluka, SAD i EU ne dozvoljavaju Bosni i Hercegovini funkcionirati kao samostalna država, s  Ustavnim sudom koji nema strane sudce u svom sustavu. Dodik je doista u pravu glede toga. To je forma trajne ovisnosti, sve dok su strani sudci tu. Međutim, pravi problem nije u tome, već je pitanje gdje nas ova kriza vodi. Ona, za sada, nije odvela nigdje gdje nisu bile prethodne, ali ne mogu odbaciti mogućnost da se to promijeni“, oprezan je prof. Kanin.

A taj oprez s njim dijele i brojni Bosanci i Hercegovci; Njih više od 50 000 (sva tri znaka) napustilo je domovinu 2018. i 2019. i bolju budućnost potražilo u Njemačkoj. A taj trend se nastavlja i u ovoj godini. Štoviše, neki su mediji zamijetili da se Dan neovisnosti BiH ove godine paradoksalno poklapa s zakonskim promjenama u Njemačkoj, kojima se značajno liberalizira proces odlaska radne snage s područja Zapadnog Balkana.

Slijedom čega bi se gotovo moglo kazati kako je Njemačka širom otvorila vrata. Jer, po zakonu koji stupa na snagu 1. ožujka, ukoliko postoji ponuda za posao i ako je izvršena odgovarajuća nostrifikacija kvalifikacije, mogu se doseliti stručnjaci iz svih oblasti radaUkida se, dakle, pravilo po kojem je za samo određena, jasno definirana, deficitarna zanimanja postojala mogućnost useljavanja.Osim toga, kod ovih zahtjeva više se neće primjenjivati pravilo provjere po kojem prednost pri konkretnom zapošljavanju ima stručni kadar iz Njemačke ili Evropske unije.
Širom otvorena (njemačka) vrata
Uz to, i za mlade ljude koji još nisu stekli stručnu kvalifikaciju ovaj zakon otvara nove mogućnosti. Naime, osobe mlađe od 25 godina mogu ubuduće podnijeti zahtjev za vizu kako bi u Njemačkoj tražile mjesto za stručno obrazovanje i tamo stekle svoje kompletno obrazovanje.

Problem, međutim, nije samo to što je Njemačka, iz bh. perspektive, obećana zemlja zbog većih plaća i općenito standarda kao u doba prvih gastarjbajtera s ovih prostora, već što se ljudima, osobito mladim, ovdje naprosto ne živi. A o tomu je ovih pretprazničnih dana svjedočio i prof. Željko Šain sa sarajevskog Ekonomskog fakulteta:

„Treba biti svjestan da mladi i kompletne obitelji ne odlaze iz BiH prvenstveno zbog visine plaća, već zbog općih uvjeta života, besperspektivnosti koja je nametnuta od silnih negativnih događanja od rata na ovamo. Odlazak se može usporiti stabiliziranjem političkog i ekonomskog sustava, većom vladavinom prava i kad bi se vidjela veća perspektiva života u BiH. Nažalost, ta perspektiva se još ne vidi.“

Tako se može kazati kako se ove godine Dan neovisnosti BiH slavio po cijeloj Europi te kako je na Starom kontinentu sve više naših slavljenika. Pitanje je slave li oni ovaj bh praznik ili, pak, to što su otišli?!

Ipak, nama koji smo ostali: Sretan dan neovisnosti Bosne i Hercegovine! I usput razmislite što biste danas odgovorili na referendumsko pitanje iz ’92. „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?