Imaš li snage biti glas koji viče u pustinji?

Imaš li snage biti glas koji viče u pustinji ili ćeš kao većina samo zatvoriti se u svoj svijet, u svoju ekipu, u svoje navike?

Imaš li snage biti glas koji viče u pustinji ili ćeš kada vidiš prepreke pred sobom odustati od svega, prestati se truditi da budeš sol zemlje i svjetlost svijeta, i reći da ti je dovoljno ovo što jesi i više od toga ne možeš. Imaš li snage biti glas koji neće ignorirati činjenicu broja gladnih, žednih, napuštenih, obespravljanih oko sebe, te ćeš nešto reći i učiniti, založiti se za njih?

Imaš li snage biti glas koji viče u pustinji ili ćeš zatvoriti svoje oči i uši za ovo što se u svijetu događa i čekati da netko drugi dođe rješavati stvari, da nekoga drugoga Bog pošalje na tvoje mjesto? Imaš li snage biti glas koji viče u pustinji ili ćeš se žaliti da su tvoja snage preslabe, da su tvoje mogućnosti malene i da ti nisi onaj koji išta može učiniti? Zar ćeš se predati i prije nego što si pokušao išta napraviti?

Imaš li snage biti glas koji viče u pustinji ili ćeš će vratiti u svoju luku bez da si zaplovio na otvoreno more. Imaš li snage otkriti tajnu onih koji mijenjaju svijet, a to su oni koji su sve svoje predali u Božje ruke, oni koji su svoju slabost poduprli njegovom snagom, oni koji su uzeli svoj križ bez obzira na njegovu trenutnu težinu i pošli prema mjestu na kojem se sve mijenja, na kojem uski putovi prelaze u cilj, a široki vode u propast.

Imaš li snage biti glas koji viče u pustinji ili ćeš podcijeniti sebe i zanemariti činjenicu da si Božje dijete? Hoćeš li shvatiti da te se tiče ono što se događa oko tebe, jer to nisu neki stranci, to su tvoja braća i sestre. Imaš li snage biti glas koji viče u pustinji ili ćeš se okrenuti u prošlost i životariti životom koji više ne postoji ili ćeš možda sanjareći tragati za nekom neizvjesnom budućnosti? No kako god bilo, samo je jedan tvoj glas i jedan tvoj put, biti glas onoga koji viče u pustinji.

Mario Žuvela