SCHMARZ: Borimo se protiv Green Deal-a jednakom žestinom kao što se borimo protiv koronavirusa

Remix News

Moramo odbaciti Green Deal kako bismo uspjeli pobjediti nadolazeću ekonomsku krizu koju je donio koronavirus.

Glupo inzistiranje na ugljičnoj neutralnosti pod svaku cijenu moglo bi uzrokovati više od samog uništavanja ekonomije, moglo bi također imati katastrofalnog utjecaja na europsku solidarnost. Vjerojatno bi uzrokovalo još veći jaz u europskim odnosima od migrantskih kvota.

Suočimo se sa stvarnošću: Trenutačno ništa ne ide dobro.

Jedan od zaključaka posljednjeg EU summita, koji se prvenstveno bavio rješavanjem ekonomske situacije zbog epidemije koronavirusa, također je bila privrženost vraćanju strategiji “održivosti” što je prije moguće.

Iako se političari i diplomati nisu složili o bilo čemu specifičnom u vezi “Marshallovog plana” za EU koji je promicala povjerenica Europske komisije Ursula von der Leyen, netko je smatrao potrebnim da za svaki slučaj u zajedničkoj izjavi izričito potvrdi “zelenu predanost” europskih zemalja.

Naravno, jedna rečenica ne znači da je sad pravno obvezujuća i, iskreno, održivi razvoj je nešto za što bismo se svi trebali zauzimati. Međutim, zbog trenutačne situacije, sad je još važnije revidirati Green Deal, koji ima za cilj postizanje ugljične neutralnosti do 2050. godine bez obzira na sve.

Ali znamo kako to funkcionira u EU.

U početku, postoje općenite fraze, a nakon toga, kad nitko ne proturječi, dolazi nešto konkretnije u obliku stvarnih zakona i politike.

To se sve događa korak po korak sve dok ne postane stvarnost.

A kad nove direktive stupe na snagu, prekasno je za prosvjede.

 

Baš kao što je to bio slučaj oko migracijskih kvota, pokretačka snaga iza Green Deal-a je Njemačka.

Njezina tvrdoglavost u implementiranju “zelene budućnosti” poznatije kao “Energiewende” još je jedan sjajan primjer upornosti, koncentracije i nemilosrdnosti za koju je sposobna, čak i kad slijedi destruktivan cilj.

Kad su se vodili EU pregovori o migracijskim kvotama, Njemačka je pokazivala malo empatije prema “novim” članicama EU koje su odbile mjere.

Još je gore u slučaju Green Deal-a, pošto će on uzrokovati stvarne ekonomske poteškoće. Međutim, kao i kod migracijskih kvota, Njemačka očekuje od ostalih zemalja članica EU da slijedi njezin primjer i ne postavlja nikakve prigovore. Ali to se ovaj put možda neće dogoditi. Očigledno je da će Njemačka, kao i neke druge zemlje, moći kapitalizirati na Green Deal-u na štetu zemalja poput Češke, što dovodi u ozbiljnu sumnju iskrenost njihovih namjera.

Prije 15 godina, kad su zelene teme postale vruća tema u EU, Njemačka je već izračunala da će unatoč inicijalnim troškovima, ona naposljetku ostvariti ogroman profit na zelenim i obnovljivim mjerama, budući da će tržištem vrijednim bilijunima eura dominirati njemačka tehnologija.

S obzirom na novac koji je u pitanju, Njemačka će vjerojatno biti prva zemlja koja će se oduprijeti svim pokušajima zaustavljanja Green Deal-a.

Doista, postoje znakovi da se već naporno radi kako bi se osiguralo zadržavanje Green Deal-a usprkos utjecaju koronavirusa. Pored financijskih koristi, Njemačkoj je iz psiholoških razloga potreban Green Deal kako bi ostala živa. Zemlja je već investirala ogroman iznos financijskog i političkog kapitala u Energiewende i odustajanje bi sad predstavljalo ogroman politički udarac.

Dok se njemački disciplinirani i učinkoviti industrijski sektor, pritisnut očiglednih oštrim standardima emisija, počinje žaliti, zemlja još uvijek ima ogromne resurse i može se nadati da će njezinim konkurentima biti još lošije.

Ako Nijemci inzistiraju na sebičnom principu “mi ćemo krvariti, ali drugi će krvariti više, stoga ćemo na kraju ostvariti profit”, učinak na solidarnost među zemljama članicama EU bit će fatalniji nego je to bilo u slučaju migrantske krize.

Možda je Njemačka svjesna ove stvarnosti, ali daje sve od sebe kako bi ignorirala posljedice.

EU zna da se suočava s neviđenom post-pandemijskom i ekonomskom krizom, koja bi, prema nekoliko predviđanja, mogla zadati težak udarac eurozoni, od koje će se biti teško oporaviti.

Je li sad stvarno vrijeme za potkopavanje naše konkurentnosti s Green Deal-om koji će naposljetku u budućnosti vjerojatno donijeti koristi samo nekolicini od nas?