DRIESSEN: Financiranje siromaštva, pothranjenosti i smrti – 1. dio

Screenshot: YouTube/Greenpeace International

UN-ova Organizacija za prehranu i poljoprivreduanti-razvojne bankeAgencija za međunarodni razvoj (USAID), NGO (nevladine organizacije) grupe za pritisak i ostali eko-imperijalisti ispravno se osuđuju radi korištenja svog novca, moći i kontrole nad trgovinom i kreditiranjem kako bi milijunima afričkih, azijskih i latinoameričkih obitelji onemogućili pristup pouzdanoj, pristupačnoj energiji, pesticidima i sredstvima za odbijanje insekata u svrhu sprječavanja bolesti te modernim poljoprivrednim tehnologijama.

Te jedinice ovjekovječuju siromaštvo, bolesti, pothranjenost i smrt. Ipak, eko-ubojstvo se nastavlja.

Neokolonijalistički elementi preuzeli su vodstvo u previše američkih, europskih i UN-ovih vladinih agencija te među političarima koji određuju njihove proračune i programe. Nevladine organizacije uživaju u statusu oslobođenih od poreza i globalnom prestižu, budući da ljudski i environmentalistički troškovi njihovih politika rijetko zadobivaju nešto više od površne kontrole medija, ljudskih prava i ostalih “psa čuvara”.

No, činjenica je da bi malo NGO-a uopće postojalo bez bogatih fondacija koje ih financiraju. Doista, podrška “filantropskih” fondacija radikalnih environmentalističkih skupina i kampanja predstavlja jednu od najbolje čuvanih tajni modernog društva. Vrijeme je da se na neke od njih baci svjetlo i pozove na odgovornost.

Bogate fondacije — često kreirane profitom i bogatstvom stvorenim u industriji i tehnologiji — izravno i neizravno podržavaju neke od najradikalnijih antienergetskih, antitehnoloških i agroekoloških aktivizama u Americi, Europi i svijetu. Njihovo bogatstvo, izravni i neizravni mehanizmi pomoći te isprepletena globalna mreža ulagača, menadžera i savjetnika čine ih moćnom, bezdušnom i opresivnom silom.

Oni koriste izravne donacije i sve veći broj pametnih netransparentnih prolaznih operacija (fondovi fondova ili fondacije fondacija) kako bi konsolidirali novac od više donatora i usmjerili “dobrotvorno davanje” organizacijama i projektima koji podržavaju njihove ideologije i ciljeve. Sustav također pomaže izolirati fondacije — i njihove patrone i menadžere — od izravne povezanost s najsumnjivijim, najkontroverznijim i često nasilnim i smrtonosnim organizacijama i aktivistima.

Sredstva, pak, omogućavaju organizacijama i aktivistima da se prikažu kao legitimni, benevolentni i popularni glasovi vrijedni pažnje u globalnim i domaćim raspravama o zakonima, politikama i regulacijama.

Oni su postali osobito učinkoviti u blokiranju uporabe modernih, inovativnih poljoprivrednih tehnologija poput poboljšanih pesticida, GM kultura (genetski modificiranih, proizvedenih biotehnologijom) — pa čak i gnojiva, traktora i hibridnog sjemenja — pod okriljem onoga što pametno nazivaju “agroekologijom”.

Veliki dio problema jest taj što Svjetska banka, EU agencije i Euro fondacije zahtijevaju i podržavaju primitivnu samoopskrbnu poljoprivredu i blokiraju uvoz hrane iz zemalja koje dozvoljavaju biotehnološku poljoprivredu. Globalni fond za zaštitu okoliša Svjetske banke i različiti europski donatori podržavaju skupine poput Inicijative Put do hrane (Route to Food Initiative), Kenijske mreže za organsku poljoprivredu, Kenijskog udruženja za biološku raznolikost i sigurnost i Kenijske razvojne inicijative usmjerene na resurse. Zapravo, gotovo svaka afrička zemlja opsjedana je njihovom “benevolentnošću”, kao što je to slučaj i s Indijom i ostalim zemljama u Aziji i Latinskoj Americi.

Svi oni promiču navodne prednosti organske poljoprivrede koja zabranjuje uporabu “opasnih, otrovnih” pesticida koje je proizveo čovjek — ali dozvoljava uporabu “prirodnih” pesticida i ostalih toksičnih kemikalija opasnih po ljudsko zdravlje, divlje životinje, ribe i korisne insekte u “organskoj” poljoprivredi. Oni se oštro protive svim biotehnološkim usjevima — uključujući Zlatnoj riži koja spašava živote — i vrše pritisak na kenijsku i ostale afričke vlade kako bi zabranile više od 200 pesticida koji su u mnogim drugim zemljama odobreni kao sigurni. Mnoge od tih skupina čak se protive mehaniziranoj opremi poput traktora.

Među europskim financijerima su BioVision, Danska agencija za međunarodnu razvojnu suradnju, Švedska međunarodna agencija za razvojnu suradnju, Švicarska agencija za razvoj i suradnju i Švedsko društvo za zaštitu prirode. Oni čak podupiru novine poput britanskog Guardiana, koji često nije ništa više nego još jedna NGO koja vodi i podržava antitehnološke kampanje i traži donacije od čitatelja i velika sredstva od fondacija u zamjenu za priče.

Samoprozvane “filantropske, dobrotvorne” američke fondacije jednako su krive. One vjerojatno osiguravaju mnogo značajnija sredstva od EU-a, ali njihove tajne mreže to čine težim za dokučiti. Podrška fondacije za agroekologiju Savez za prehrambeni suverenitet u Africi (AFSA) pomaže nam prikazati kako sve ovo zapravo funkcionira.

AFSA je panafrički savez organizacija posvećenih “odupiranju” “korporativnoj industrijalizaciji” afričke poljoprivrede. On tvrdi da će uporaba modernih poljoprivrednih tehnologija poput pesticida za zaštitu usjeva, kemijskih gnojiva i genetski modificiranih kultura otpornih na sušu, insekte i koje daju veće prinose, rezultirati “masovnim grabljenjem zemlje, uništenjem autohtone bioraznolikosti i ekosustava, raseljavanjem autohtonih naroda … i uništenjem njihovih sredstava za život i kultura”. (Ovo potonje ne predstavlja nikakav problem kad su u pitanju europski narodi — op. a.)

Ključne članice AFSA-e uključuju aktivističke grupe za pritisak koje podržavaju još širi spektar antikapitalističkih, antitehnoloških, radikalnih environmentalističkih ciljeva i filozofija. Među onima najzapaženijima i najozloglašenijima su Afrička mreža bioraznolikosti, Afrički centar za bioraznolikost, GroundSwell International, Prijatelji Zemlje (FOE) i La Via Campensina Africa. Te organizacije rade zajedno na planiranju i podršci pro-organskih, antibiotehnoloških kampanja te pružaju financijsko upravljanje i stručnost u unaprjeđivanju AFSA načela. Dozvoljavanje da zadrže status oslobođenih od poreza predstavlja travestiju.

Na primjer, ključna članica La Via Campensina Africa (Seljački put — Afrika) je radikalna zagovornica antitehnološke agroekologije. Ona odbacuje moderne poljoprivredne tehnologije: pesticide i herbicide za zaštitu usjeva, gnojiva za tla iscrpljena hranjivim tvarima, pa čak i biotehnološke zamjene za banane, manioku i ostale usjeve koji su gotovo uništeni virusima i bolestima. Ona također zagovara anti-slobodnotržišni program samoopskrbne poljoprivrede usredotočen na seljaka koji uvelike ograničava poljoprivrednike na fizički zahtjevne metode organske poljoprivrede i prodaju na lokalnim tržištima.

Agroekološki poljoprivrednici su uglavnom ograničeni na ta lokalna tržišta, dijelom iz razloga što ne mogu uzgojiti dovoljno usjeva za šira tržišta poput Europe — dok su ostali proizvodi blokirani jer mnoge EU nacije zabranjuju uvoz usjeva koji su toliko zasićeni glifosatomneonikotinoidima ili biotehnološkim peludom.

Agroekološki fond (AEF) sa sjedištem u SAD-u, pomogao je u stvaranju i nastavlja podržavati AFSA. On djeluje kao prolazni fond fondova za skrivanje izvora i pomaže u koordiniranju, usmjeravanju i upravljanju donacija organizacijama poput AFSA. AEF je također partner s AFSA i ostalim organizacijama poput Centra za sigurnost hrane (CFS) u borbi protiv “industrijskog modela” i promicanju organske poljoprivrede.

Agroekološki fond je 2015. godine Savezu za prehrambeni suverenitet Afrike izravno dao 200.000 dolara i ukupno mu dodijelio nekih 500.000 dolara (a vjerojatno i više putem tajnih kanala). To možda ne zvuči mnogo, ali takvi fondovi plaćaju 10-100 puta veće satnice i aktivizam u Africi nego bi to ispalo u SAD-u. Godine 2017., AEF i AFSA su zajedno radili na kampanji sprječavanja zakona o zaštiti patenta biotehnološkog sjemena u Africi.

AEF su stvorile tri bogate američke fondacije, Fondacija ChristensenFondacija New FieldsFondacija Swift i donator koji ostaje nepoznat. Programe i financiranje AEF-a nadgleda Fondacija New Venture (NVF), koja je stvorena kako bi pomogla da “filantropi” bolje usmjeravaju financiranje projektima i programima koji su u skladu s njihovim neokolonijalističkim ciljevima; NVF-om upravljaju Arabella Advisors.

Ironično i perverzno, fondacije koji su financirale stvaranje AEF-a ukorijenjene su u novcu generiranom u inovacijama, industriji i tehnologiji. Sad se AEF podržavatelji njegove fondacije bore protiv poljoprivrednih inovacija i održavaju afričke poljoprivrednike zaglibljenima u poljoprivrednim praksama koje mogu prehraniti mali broj ljudi i koje se mogu uspješno boriti protiv malog broja proždrljivih insekata, a kamoli zaštititi usjeve od čestih najezdi skakavaca.

Jednako perverzno, bogate zemlje imaju obilje hrane — tradicionalne, moderne i organske. U međuvremenu, siromašne zemlje su opterećene s jedva dovoljno hrane, neimanjem sigurnosne mreže za sva ona vremena kad suše i insekti unište usjeve te dikatatima ultra bogatih fondacija i grupa za pritisak koje govore poljoprivrednicima da se moraju zadovoljiti sa samoopskrbnom poljoprivredom, radom od zore do sumraka, oranjem volovima, pogrbljenim radom, udaranjem o metalne lonce kako bi otjerali horde skakavaca i životom na rubu gladi.

Paul Driessen je viši savjetnik za politiku Odbora za konstruktivnu sutrašnjicu (www.CFACT.org) i autor mnogih članaka u vezi okoliša.