DRIESSEN: Financiranje siromaštva, pothranjenosti i smrti – 2. dio

Screenshot: YouTube/Stephan Laubscher

Ovo je drugi dio serije članaka. Prvi možete pročitati ovdje.

Lako je organski uzgajati u bogatim, naprednim EU I SAD-u, gdje si potrošači mogu priuštiti mnogo skuplje organsko meso, jaja, voće i povrće. Mnogo je teže ako se morate nositi s insektima i bolestima usjeva koji muče afričke poljoprivrednike na konstantno masivnim razinama i skakavcima koji svakih nekoliko desetljeća donose prave katastrofe — i potom prodati svoje mršave prinose osiromašenim obiteljima.

Činjenica da bi moderni pesticidi mogli spasiti milijarde dolara usjeva svake godine i zaustaviti najezde skakavaca prije nego prožderu desetke milijardi — ili da bi bioinženjeringom stvoreni usjevi mogli nahraniti više ljudi, s manje zemlje, s manje vode, s većom otpornošću na insekte, s manje potrebe za kemijskim pesticidima (prirodnim ili umjetnim) — nikad ne padne na pamet ili bilo što znači onima koji zahtijevaju isključivo organsko za Afriku.

Mnogi afrički poljoprivrednici su žene, koje danas gotovo nemaju “pravo izbora” kad su u pitanju usjevi koje će saditi. Oni rade od izlaska do zalaska sunca, uglavnom na površinama od 2 do 5 hektara, ali rijetko dovoljno proizvode kako bi nahranili vlastite obitelji, a kamoli prodali svoje prinose za dodatni novac. Milijuni žive od samo nekoliko dolara dnevno.

Konferencija o biotehnologiji Kongresa za rasnu jednakost održana 2005. godine u dvorani Generalne skupštine Ujedinjenih naroda i pripadajući video dokumentarac pod nazivom “Glasovi iz Afrike: Biotehnologija i samoopskrbni farmer”, dramatično su istaknuli teškoće s kojima se suočavaju poljoprivrednici tog kontinenta — kao i načine na koji GM/biotehnološke kulture mogu poboljšati njihove živote, osobito usjevi poboljšani genima Bacillus thuringiensis (Bt), koji omogućuju biljkama ubijanje insekata koji se hrane usjevima, dok korisne insekte ostavljaju nepovrijeđenima.

Kukuruz je uglavnom najvažnija kultura u Africi. No, zbog suše, lošeg tla, brojnih biljnih bolesti, proždrljivih insekata i nedostatka modernih gnojiva, navodnjavanja i mehanizirane opreme, prosječni prinosi po jutru zemlje u Subsaharskoj Africi najniži su na svijetu. Ostale kulture trpe slične sudbine.

“Uzgajam kukuruz na pola hektara” (1,25 jutra), objašnjava u videu Elizabeth Ajele iz Južne Afrike. “Stare biljke bi uništili insekti, ali ne i nove biotehnološke biljke. S profitom koji dobivam od novog Bt kukuruza, sad mogu saditi luk, špinat i rajčice te ih prodati za dodatni novac kako bih kupila gnojivo. Borili smo se kako bismo držali glad izvan našeg doma. Sad budućnost izgleda dobro. Kad bi netko došao i rekao da bismo trebalo prestati koristiti novi kukuruz, plakala bih.”

Njezin zemljak Richard Sithole dijelio je njezino uzbuđenje. “Sad ne moramo kupovati kemijske pesticide. Sa starim kukuruzom, dobivao sam 100 vreća na svojih 15 hektara. S Bt kukuruzom dobivam 1.000 vreća. Sad imam novca za kupnju bolje hrane i mogu poslati svoju djecu i unuke u školu, pa čak i na sveučilište.”

Ista priča je i s pamukom. “S novim Bt pamukom, koristim pesticide dva puta, umjesto šest. Na kraju dana, znamo da usjev neće biti uništen i da ćemo imati žetvu i novac”, objasnila je južnoafrička udovica, ravnateljica škole i majka petero djece Thani Myeni.

“Prskala sam pet puta u sezoni pesticidima, ali ponekad su insekti i dalje uništavali cijeli moj usjev”, rekla je Kenijka Alice Wambuii. “Čitava naša tijela bila bi prekrivena pesticidima. Prošle godine, dobila sam 3.000 šilinga za svoj pamuk, ali sam morala potrošiti 5.000 šilinga za sprejeve.” Bt pamuk je i za nju to promijenio.

Biotehnološki kukuruz i pamuk omogućili su tim južnoafričkim poljoprivrednicima utrostručenje njihovih profita, smanjenu uporabu pesticida do 75% i uštede 35-49 dana rada u poljima po sezoni — uglavnom ručnog prskanja pesticida.

To je bilo prije samo 15 godina. Život je izgledao mnogo bolje. Ali nakon toga je kabala anti-biotehničkih, anti-pesticidnih, agroekoloških interesnih skupina pokrenula nove napade, potpomognute donacijama rastuće mreže ideoloških istomišljenika koje su pomogle pojačati antitehnološke programe i poruke — često istodobno izolirajući velike financijere od izravnih veza s radikalnim, bezobzirnim, eko-imperijalističkim interesnim skupinama. Nade i snovi, mogućnosti zarade za život i poljoprivredne sklonosti ovih afričkih farmera nije ništa značila ovoj kabali.

Fondaciju Swift osnovao je nasljednik glavnog dioničara u United Parcel Service, od novca koji je stvoren izlaskom UPS-a na burzu. S više od 60 milijuna dolara na raspolaganju, ona dodjeljuje bespovratne potpore u iznosu od preko 2 milijuna dolara godišnje i bila je veliki zagovornik pro-organskih, anti-poljoprivrednih tehnoloških organizacija u SAD-u i inozemstvu. One uključuju: Greenpeace, Mrežu protiv uporabe pesticida, Centar za sigurnost hrane (dugogodišnji promotor radikalne anti-GMO aktivistice Vandana Shive) i Agroekološki fond (AEF).

Fondaciju Christensen stvorili su 1957. godine nasljednici bogatog industrijskog inženjera. Njezina imovina od 300 milijuna dolara podržava “biokulturnu raznolikost” i financira projekte poput svog Rift Valley programa, koji financira “nadzornike” (samoopskrbe poljoprivrednike) koji žele “održati život zasnovan na kulturi zemlje svojih predaka i prilagoditi svoje sustave upravljanja resursima na inovativne načine koji unaprijeđuju suverenost i otpornost hrane”. (Otpornost tako dugo dok se ne suoči sa sušom, skakavcima i ostalim insektima.)

Fondacija New Field (NFF) osnovana je 2002. godine s novcem investitora u nekretnine iz San Francisca Barbare i D. Thomsona Sargenta. Ona tvrdi da podržava napore ruralnih žena u prevladavanju siromaštva, nasilja i nepravde u njihovim zajednicama. Ali protivi se biotehnološkim kulturama i ostalim modernim poljoprivrednim tehnologijama te daje velike svote La Via Campesina i ostalim aktivistima u Africi.

NFF podržava i surađuje s AEF-om i daje potporu fondaciji Tides Center. S imovinom od gotovo 200 milijuna dolara, Tides pomaže filantropima u “upravljanju i usmjeravanju” njihovih donacija, ali je optužena da se ponaša “manje kao filantropska ustanova, a više kao organizacija za pranje novca.” Center također prima financijska sredstva i podršku od velikih američkih fondacija, uključujući NFF, Wallace Global Fund, Fondaciju Charles Stewart Mott, Fond braće Rockefeller i Fondacije David i Lucille Packard.

Fondaciju obitelji Schmidt (SFF) osnovali su 2006. godine Wendy i Eric Schmidt, bivši izvršni predsjednik Google-a. Njezina procijenjena imovina od 178 milijuna dolara, uključujući dionice Google-a, prvenstveno pomaže financirati promicanje “mudrijeg korištenja energije i prirodnih resursa kako bi se podržali napori širom svijeta koji osnažuju zajednice u izgradnji otpornih sustava za hranu, vodu i ljudskih resursa.” (Ponovno otpornost.) SFF je izravno donirao radikalne domaće i globalne agroekološke skupine poput Centra za biološku raznolikost, Centra za sigurnost hrane, Radnu skupinu za zaštitu okoliša, Prijatelje Zemlje, Mrežu protiv uporabe pesticida i Greenpeace, neumoljivog protivnika Zlatne riže.

Ova čudesna riža mogla bi spriječiti sljepoću kod nekih 500.000 djece i spasiti 250.000 života svake godine od nedostatka vitamina A i pothranjenosti. Protivljenje Zlatnoj riži uzrokovalo je samo u Indiji gubitak najmanje 1.424.680 života između 2003. i 2013. godine. Greenpeace se radi toga nimalo ne uzbuđuje.

Do ovog je trenutka Agroekološki fond (o kojem govorimo u 1. djelu) osigurao više od 6 milijuna dolara organizacijama koje promiču samoopskrbnu poljoprivredu kao navodnu alternativu daleko produktivnijim modernim poljoprivrednim tehnologijama i metodama. To uključuje više od 500.000 dolara godišnje Savezu za suverenitet hrane u Africi, kao i 200.000 dolara La Via Campesini i GroundSwell International.

U SAD-u, donatori i savjetnici AEF-a i NFF-a uključuju Fondaciju Packard, Fondaciju Ben & Jerry, Fondaciju Swift, Wallace Global Fund i mnoge druge širom svijeta. Predstavnik radikalne anti-tehnološke Mreže protiv uporabe pesticida u Aziji sjedi u savjetodavnom odboru AEF-a, a globalna mreža financijera pronalazi načine kako podržati PANA i mnoge druge ultraradikalne skupine.

Ostale bezobzirne fondacije koje podržavaju Prijatelje Zemlje (ključni član AFSA-e, zajedno s La Via Campesina) došle su od Fondacije Packard (600.000 dolara), Fondacija Karolina (5.000.000 dolara), Fondacije Charles Stewart Mott (500.000 dolara), Fondacije Ford (328.500 dolara), Fonda braće Rockefeller (300.000 dolara) i Fondacije Schmidt (125.000 dolara).

Ti financijeri i radikalne organizacije koje podržavaju ovjekovječuju ono što bi mnogi opravdano nazvali zločinima protiv čovječnosti. Oni koriste svoj status oslobođenih od poreza i pametnu terminologiju (poput agroekologije, održivosti i suvereniteta hrane) kako bi poticali programe koji uskraćuju ljudima pristup modernim poljoprivrednim tehnologijama koje bi poboljšale prinose usjeva, povećale bogatstvo obitelji, spriječile sljepoću i spasile živote.

Njih bi trebalo osuditi i lišiti ih statusa izuzetih od poreza, zbog eko-imperijalizma i iznošenja lažnih te naposljetku smrtonosnih tvrdnji o poljoprivrednim metodama koje promiču i modernim metodama koje uskraćuju afričkim, azijskim i latinoameričkih poljoprivrednicima.

Paul Driessen je viši savjetnik za politiku Odbora za konstruktivnu sutrašnjicu (www.CFACT.org) i autor mnogih članaka u vezi okoliša.