Čekajući Novi Jeruzalem

ANTHONY ESOLEN/ CRISIS MAGAZINE

https://www.crisismagazine.com/2020/waiting-for-the-new-jerusalem

prijevod: Troplet

bruegel

Slika: Ulazak životinja u Noinu arku, Jan Brueghel stariji

 

Prije nekoliko godina, u  Obrani braka: Dvanaest argumenata za duševno zdravlje, napisao sam da je legaliziranje istospolnih pseudogamnih odnosa – prihvaćanje laži da se muškarac  može u stvari pariti s drugim muškarcem ili ženu sa ženom – to bi učinilo još težim nego što to već jeste vidjeti da je muškarac stvoren za ženu, a žena za muškarca i da spolovi imaju smisla kakvi jesu, samo u odnos jedni prema drugima. Naravno, nisam mislio da će stopa ženidbe, koja je ionako strašno niska, potonuti u ništa. Također nisam mislio da će se stopa razvoda, koja je porasla nevjerojatno visoko, još povećavati. Teško je zamisliti da te dvije stope uzete zajedno mogu postati gore nego sada. U tom smislu, opasnost koju sam vidio nije bila da ćemo pasti s litice, već da ćemo dobrano tresnuti dolje, hramali bi i ne bili u mogućnosti ustati i popet se. A možda sam čak i tada podcijenjivao udaljenost između krhke izbočine na kojoj smo se šćućurili i dna ponora.

U svakom slučaju, mislio sam da će se uobičajeni osjećaj živjeti-za-drugoga općenito izgubiti. Muškarci i žene jednostavno ne znaju što napraviti jedni od drugih. Moramo postaviti most, napisao sam, preko „opasne podjele, koja razdvaja dvije skupine ljudskih bića koja rijetko razumiju jedni druge, čija su tijela i psiha tako izrazito različita, koja se pokušavaju ljubiti a tako često ne uspijevaju, ali to opet pokušavaju zbog svega toga.” Gledajući događanja od tada, mogu reći da se pukotina podjela širom otvorila i sada se ukazuje kao ponor koji nitko ne može prijeći. Žene govore o “toksičnoj muškosti” na lagodan i potpuno nesamosvjestan način, kao da je to nešto što svi jednostavno znaju, kao da su svi znali prezirne stvari o drugim skupinama ljudskih bića; a “dobar” muškarac je običan predmet, upravo kao što je Čiča Toma prema Nat Turneru. Muškarci se povlače u ogorčenost, celibat bez čednosti, u mržnju, bezličnost i usamljenost što podrazumijeva seks robote i pornografiju.

Devedeset posto onoga što se naziva predviđanje jednostavno je zapažanje onoga što je pred vašim očima. Ostalih deset posto je znati nešto o povijesti i prirodi. Koliko ćemo dugo moći nastaviti ovako, ne mogu reći. Sjedimo poput zmajeva nad riznicom besprimjernog bogatstva. Potrošili smo većinu svog kulturnog i vjerskog kapitala, ali ne sav. Tko zna ima li bijede još stotinu godina? Ne mislim tako, ali bogatstvo smiruje mnoštvo bolesti.

U međuvremenu, moja nada je u Gospodinu i u prirodnom svijetu koji je On stvorio. To mi je došlo ovih dana, dok sjedimo u svojim domovima a ptice i pčele rade svoj uobičajeni proljetni posao. Već su se sparili. Vidim gospodina Cardinala (američka ptica pjevica jarko crvenog perja, prim. prev.) s gospođom Cardinal u grmlju forzicije, na našem hranilištu za ptice i kako kljuckaju po zemlji. Vidim gospodina Žunu s gospođom Žuna na stablu, kako jede bobice koje su ostale poslije zime. Vidim par chickadeeja, par titmica. Vidim gospodina Djetlića i gđu Djetlić. Neke od ovih ptica, kažu, spare se za cijeli život. Zar vam ne grije srce kad to čujete? Vukovi se spare za cijeli život. Zašto bi se vukovi sparili za cijeli život, a čovjek ne bi?

“Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!”, uzviknu Čovjek kada prvi put ugleda Ženu. “Neka se zove Ženom [hebrejski ‘ishah] jer je od Čovjeka [‘ish] uzeta!“. I zato će, kaže sveti autor, čovjek „napustiti oca i majku i prionuti svojoj ženi i bit će tijelo jedno“ (Postanak 2,23-24). Ključna riječ je jedna, na hebrejskom  echadu. Nakon što je Bog stvorio svjetlost i odvojio svjetlost od tame, „tako bude večer, pa jutro – dan jedan“ (Postanak 1,5; prijevod i naglašavanje moje). Podijeljeni narodi Izraela i Jude, kaže prorok, ponovno će se okupiti: “A moj sluga David bit će kralj nad njima; imat će oni pastira jednoga” (Ez 37,24). “Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.” (Pnz 6, 4). Na hebrejskom jeziku svaka se od ovih rečenica završava ključnom riječi jedna, echad. Jedinstvenost ljudi, jedinstvo muškarca i žene u braku i jedinstvenost svjetla, sve proizlaze iz njihovog jedinoga Boga. Priča o Babilonskoj kuli pokazuje što se događa kada čovjek pokuša uspostaviti Njegovo jedinstvo na bilo kojem drugom principu.

Mi razabiremo nevidljive stvari Božje, kaže sveti Pavao, dijelom i iz vidljivih stvari prirode (Rim 1,20), a ne, možda bih rekao, iz naših osjećaja prema njima ili prema nama samima, jer, kaže Bog Noi, kao što je to bilo u bijesnom milosrđu, “misli u čovjekovu srcu su opake od čovjekova početka” (Post 8,21). No Noa je barem bio pravedan čovjek pa mu je Bog zapovjedio da sačuva ptice i zvijeri i njihovo sjeme, ne u ukupnom iznosu, već u paru, doslovno i predivno, “muž i njegova supruga” ili “čovjek i njegova žena” (Postanak 7,2; hebrejski  ‘ish w’ishto). Postoje i druge hebrejske riječi za muško i žensko koje autor obično govori o zvijerima koje trebaju ući u arku (6,19). Ali kad su u pitanju specifičnosti, životinje su Gospodin i Gospođa.

Nadam se da ću jednog dana opet živjeti na zemlji gdje će ono što sam upravo rekao o životinjama biti također izvor radosti i za čovječanstvo. Neka taj grad, taj “novi Jeruzalem“, siđe od Boga s nebesa, opremljen kao zaručnica urešena za svoga muža” (Otk 21,2).