Kirk o primjeni sile

Fundamentalna pogreška Millovih političkih teorija je jednostavno sljedeća: on misli da društvom može upravljati diskusija; ali utjecajna snaga u svim društvima je sila. […]

Mill je zapisao da je prisila opravdana u društvo samo do “razdoblja kada će čovječanstvo postati sposobno poboljšavati [se] slobodnom i jednakom raspravom.” Je li ikada postojalo takvo vrijeme, pita Stephen, u kojem nijedan čovjek nije mogao napredovati raspravom? Zar nisu i divljaci u stanju poboljšati se raspravom, zar je oni ne koriste? Ali svako društvo kroz povijest je smatralo nužnim pojačati raspravu potporom sile: naše vrijeme si ne može priuštiti odbacivanje tog oslonca reda. “Nigdje nije postignuto takvo razdoblje, i ne postoje izgledi da će se to dogoditi.” Budimo iskreni, sila (ili potencijal sile) je u naše vrijeme utjecajnije nego u prijašnja doba. Lincoln je koristio silu kojom bi slomio Charlemagnea i njemu slične poput ljudske jajeta. “Reći da je zakon sile napušten zato što je sila redovita, nitko joj se ne suprotstavlja, i povoljno je se koristi, znači reći da su dan i noć danas tako dobro utemeljene institucije da su sunce i mjesec postali nebitni.” Kroz svoje vojske, svoju policiju i sredstva brze komunikacije, moderne države su podržane potencijalnom silom koju mogu brže i učinkovitije iskoristiti, u slučaju potrebe, no što je to ikada prije bio slučaj. Komparativna uređenost našeg društva nije proizvod logiciranja i uvjeravanja, nego te akumulirane sile.
Ignorirati ulogu sile, kao što to čini Mill, znači izložiti društvo pošasti bolesti jer mase ljudi zahtijevaju ograničenje; ne mogu odgovarajuće obuzdati vlastite strasti ili vlastitu lijenost, stoga moraju prihvatiti vladavinu prava, koju sankcionira sila. “Uzmite u obzir udio muškaraca i žena koji su sebični, razbludni, lakomisleni, apsolutno banalni i obuzeti beznačajnim rutinama, i razmislite koliko je izgledno da će ih najslobodnija od slobodnih rasprava poboljšati. Jedini način na koje je praktični moguće djelovati nad njima je prisilom ili ograničenjem. … Podjednako bi bilo mudro reći vodi ustajale močvare ‘Zašto ne otiđeš u more? Potpuno si slobodna'”. Ali to nije sve, prirodi je vakum stran, ako država napusti svoju svetu ulogu usmjeravanja društvene sile u službi zakona, onda će nove skupine i aktori iskoristiti priliku i iskoristiti silu za svoje vlastite ciljeve, potkopati zakon i samu državu, možda će čak stvoriti vlastitu državu, kojom će sami upravljati, u pepelu prethodne države koja je zaboravila svoju funkciju.
[…] Moderna “sloboda” je već naštetila većini starih formi u kojima je disciplina bila prepoznato i priznato dobro, a proizvela je samo nekoliko novih kojima bi ih zamijenila. “Sloboda”, stalno glorificirajući sadašnjost, postala je nespojiva s “ispravnim osjećajem važnosti vrline poslušnosti, disciplinom u njenom najširem smislu” – nespojiva, drugim riječima, s pravom civilizacijom.
PS
Mnogo je još toga vrijedno prenošenja, ali ovime za sada završavam pregled Kirkove knjige “The Conservative Mind”. Popis postova povezani s tom knjigom na blogu možete vidjeti ovdje – the conservative mind.
Već sam ranije objavio neka Kirkova razmišljanja iz knjige Politika Razboritosti (koja je prevedena i kod nas). Vdi kategoriju politika razboritosti ovdje.