„Anđeo Pukotine“ koji je spriječio brojna samoubojstva

Gdje ima života, ima i nade. Mali broj ljudi razumije ovu istinu kao što ju je razumio Don Ritchie. On je poznat po tomu što je spasio živote stotina ljudi koji su se pripremali na smrtonosni skok s litice Pukotina u Australiji pozivajući ih na čaj i razgovor.

pukotina

Sam Ritchie preminuo je 2012. u dobi od 85 godina, a njegova obitelj smatra kako je spasio 500-tinjak osoba, iako je službena brojka 160. Zbog toga je i nagrađen Medaljom Reda Australije te je 2011. proglašen Lokalnim herojem Australije. Ipak, možda najveće zadovoljstvo pronalazio je u darovima, božićnim čestitkama i pismima koje su mu slali upravo oni koje je spasio, a koji bi mu se javili ponekad i desetljećima nakon pokušaja samoubojstva.

„Oni koji su ga poznavali znali su da je bio vrlo jaka i vrlo sposobna osoba“, rekla je Ritchijeva kći Sue u vrijeme njegove smrti, te navela kako je on jednostavno morao nešto učiniti kada je vidio što se događa na toj litici.

Više od 50 godina Ritchie je živio u Watson Bayu u istočnom Sydneyu. To mjesto poznato je pod nazivom Pukotina. Ovaj umirovljeni marinac u početku je pokušavao obuzdati potištene ljude, dok bi njegova supruga Moya zvala policiju. Međutim, tijekom godina nastavio je s nježnijim pristupom.

Vlč. Tony Doherty, svećenik u opatiji Rose Bay, jednom prilikom prisjetio se susreta s Ritchijem prije 40 godina upravo kod Pukotine: „Vozio sam se kući u 1 sat poslije ponoći. Kod Pukotine je bila skupina muškaraca… Jedan je ležao na trbuhu i govorio nešto prestrašenom Vijetnamcu koji je bio na litici i prijetio da će skočiti. Gledao sam kako ga je muškarac postupno ohrabrio da se vrati u sigurnost. Imao je taj predivni, privlačni glas koji je ohrabrio čovjeka da ne skoči.“

Diane Gaddin, zagovarateljica prevencije suicida, čija je kćer umrla kod Pukotine, kazala je također kako je bio poseban čovjek. „On je svjetlo i inspiracija, ne samo nama u Australiji, već i cijelom svijetu jer je potrebna smjelost, hrabrost i ustrajnost da biste stajali na rubu litice i potaknuli nekoga da ne učini taj zadnji korak“, navela je Gaddin istaknuvši kako je Ritchie tim ljudima na nježan, ali uvjerljiv način uspio ponuditi nadu i toplinu.

Nažalost, kako prenosi HKM, zapamtio je i neke ljude koje jednostavno nije uspio nagovoriti da se vrate u sigurnost. Tako je 2009. za Sydney Morning Herald govorio o tihom mladiću koji je samo gledao pred sebe i na kraju skočio u provaliju. Bez obzira na takve tužne trenutke, Ritchie nikada nije odustao od pomaganja drugima. „Nikada se ne bojte obratiti onima za koje smatrate da su u potrebi. Zapamtite, moć jednostavnog osmijeha, ruke koja pomaže, uha koje sluša i nježne riječi“, poručio je tom prilikom.

Sigurno se pitate kako navesti toliko ljudi da okrenu pogled od smrti i pokušaju ponovno imati nade? Ritchie je imao jednostavnu formulu: „Budite prijateljski nastrojeni i pitajte osobu možete li im na bilo koji način pomoći“, s osmijehom, naravno.

J.P., KT