IVANA GRUBIŠIĆ: Nasilje među djecom

Nasilništvo je situacija u kojoj jedna osoba zlostavlja drugu te situacija u kojoj je skupina odgovorna za zlostavljanje. “Učenik je zlostavljan kada su on ili ona ponavljajuće ili trajno izloženi negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika (Olweus 1986.1991).Negativan je postupak kada netko hotimično zadaje ili nastoji zadati ozljedu ili neugodnost drugome – u osnovi ono što je uključeno u odredbu napadačkog ponašanja (Olweus 1973b).

Negativni postupci mogu se izvesti riječima (verbalno), prijetnjom, izrugivanjem, zadirkivanjem, grđenjem i činom. Negativan je postupak kada netko udara rukama ili nogama, štipa ili sputava drugoga tjelesnim dodirom. Negativni postupci mogu se poduzeti i bez upotrebe riječi ili tjelesnog dodira – kreveljenjem, nepristojnim kretnjama, namjernim isključivanjem nekoga iz skupine ili odbijanjem da se udovolji željama druge osobe.

Nasilništvo može činiti pojedinac – nasilnik ili skupina. Meta nasilja također može biti pojedinac ili skupina. Da bi se koristio pojam nasilništva mora postojati nerazmjer snaga: dijete je izloženo negativnim postupcima i s teškoćom se brani, donekle je bespomoćno u odnosu na osobu koja ga zlostavlja.

Izravno nasilništvo – s razmjerno otvorenim napadima na žrtvu

Neizravno nasilništvo – u obliku društvene izolacije i namjernog isključivanja iz skupine. Važno je obratiti pozornost na ovaj drugi, manje vidljiv oblik nasilja.

Mogući znakovi prepoznavanje žrtve:

PRIMARNI ZNAKOVI
– druga djeca ih učestalo zadirkuju na neugodan način, grde ih, nazivaju ih pogrdnim nadimcima, rugaju im se, omalovažavaju ih, ismijavaju, zastrašuju, ponižavaju ih, prijete im, zapovijedaju, tlače ih, podčinjavaju.
– smiju se na njihov račun i zbijaju šale s njima na podrugljiv i odbojan način
– okomljuju se na njih, potežu ih, guraju, gađaju, udaraju rukama i nogama (a oni se nisu u stanju primjereno suprostaviti)
– uvučeni su u svađe ili sukobe u kojima su posve bespomoćni i iz kojih se nastoje ukloniti (možda plačući)
– uzimaju im, oštećuju ili razbacuju knjige, novac ili drugu svojinu
– imaju poderanu odjeću, modrice, ozljede, posjekotine, ogrebotine koje se ne mogu prirodno objasniti

SEKUNDARNI ZNAKOVI
– često su isključeni iz skupine vršnjaka za vrijeme odmora, nemaju ni jednog dobrog prijatelja (izolirani ili neomiljeni)
– biraju ih među posljednjima za momčadske igre
– nastoje ostati u blizini učitelja i odgojitelja, drugih odraslih osoba tijekom odmora ili slobodne igre vani
– često su u boljem odnosu s odraslima nego s vršnjacima
– bili oni dobri, prosječni ili slabiji obično dobivaju slabije ocjene u srednjoj školi

Pri ocjenjivanju ozbiljnosti pojedinog znaka, mora se razmotriti učestalost kojom se znak javlja. Primjerice, mnogu djecu povremeno zadirkuju vršnjaci, no u pravilu to treba ozbiljno shvatiti samo ako se događa razmjerno često te na grub način. Tipična žrtva ustrašeno je i nesigurno dijete koje u pravilu ne želi biti u središtu pozornosti. Boji se dovesti “mučitelja/icu ” u “nevolju” bude li odraslima rekao što taj/ta čini. Često mu se prijeti daljnjim zlostavljanjem ako i pomisli da oda nasilnika. Takva odluka je štetna za dijete. U pokušaju otkrivanja nasilničkog stanja moramo žrtvi zajamčiti djelotvornu zaštiti od odmazde. Situaciju moramo brižno pratiti sve dok opasnost od ponovnog zlostavljanja ne bude u cijelosti otklonjenja. Zlostavljano dijete mora povjerovati da su mu odrasli kadri pružiti takvu zaštitu. U pravilu je nužna bliska suradnja i redovna razmjena obavijesti između ustanova i obitelji.

Ponekad stanje zlostavljanja može dosegnuti vrhunac i primiti dramatične razmjere, koji mogu uključivati i okrutne napadaje i nasrtaje. U takvom slučaju važno je da žrtva i njegova/njezina obitelj potraže i pomoć stručnjaka kako bi onaj koji je zlostavljan što prije prevladao iskustvo šoka. To će također ublažiti opasnost da žrtva poduzme neke nepromišljene poteze i trpi od dugoročnih i bolnih posljedica takva iskustva.

Roditelji žrtava trebaju pomoći svojoj djeci kako bi stupila u nove dodire s vršnjacima i podučiti ih kako sklapati nova poznanstva te održavati prijateljske odnose.

UNUTAR ODGOJNO-OBRAZOVNIH USTANOVA BITNO JE KOD DJECE UČVRSTITI SLJEDEĆE MISLI:
– nećemo zlostavljati drugu djecu
– pokušati ćemo pomoći zlostavljanim prijateljima
– uključiti ćemo i onu djecu koju se obično zlostavlja

Ivana Grubišić,
odgojitelj djece predškolske dobi

Izvor: DAN OLWEUS, Nasilje među djecom u školi
Fotografije ; internet OS. Kamenica, OS. Zadar, OS.S.Kranjčevića Mostar