O’NEILL: Trump je sad progresivniji od ljevice

Greg Skidmore/Creative Commons

Trump je Hitler. Doslovno. Sjećate li se toga? Ljevičari su marširali ulicama s plakatima koji su prikazivali Trumpa s Hitlerovim brčićima. Ozbiljni politički komentatori su govorili da Trumpova retorika zloslutno odjekuje 1930-te. I još uvijek to rade. Pod Trumpom, Amerika “tone u fašizam“, rekao je prošli tjedan kolumnist u Guardianu.

Ne samo da je sav ovaj govor o Hitleru jeftin i ciničan napad, već također predstavlja polarnu suprotnost od istine. Daleko od toga da je reinkarnacija zla iz sredine 20. stoljeća, Trump sve više govori ono što bi ljevica trebala govoriti. U svakom pitanju, od utrke prema slobodi do revolucionarne povijesti, Loš Narančasti Čovjek sad je progresivniji od ljevice koja ga voli mrziti.

Posljednjih nekoliko tjedana dogodilo se nešto zapanjujuće: Trump se s užitkom uključio u kulturne ratove. I pridružio se strani onih koji žele živjeti u post-rasnom, slobodnom društvu koje njeguje napretke koje su ostvarili revolucionari u prošlosti. Ne morate biti stručnjak za Europu 1930-ih i 1940-ih godina da biste znali da to nije ono čime se bavio Hitler. Post-rasno? Hitler se u potpunosti bavio rasom. Volio je to. Sve je gledao kroz njezinu štetnu prizmu.

Trump se, nasuprot tome, u cijelosti postavio kao protivnik rasnog razmišljanja. Prošli je tjedan u upečatljivoj intervenciji napao rasnu miopiju nove ljevice i njezin identitarni sklop. Na Konferenciji o američkoj povijesti u Bijeloj kući, kritizirao je kritičnu rasnu teoriju — pomodnu perspektivu koju je izrodila akademska zajednica i koja govori da je Amerika neizbježno rasistička zemlja te da su svi bijelci privilegirani, a svi crnci potlačeni. To je “užasna doktrina”, rekao je, koja “svako pitanje promatra kroz prizmu rase”, riskirajući tako nametanje “nove segregacije” u američkim društvu.

Trump je naveo primjer kritičke rasne teorije kako bi pokazao da ona nema samo omalovažavajući pogled na bijele ljude, već također jednako gleda na crne ljude. Naveo je nedavnu tvrdnju Instituta Smithsonian koja govori da “koncepti poput napornog rada, racionalnog razmišljanja, nuklearne obitelji i vjere u Boga” ne samo da “nisu vrijednosti koje ujedinjuju sve Amerikance”, već su također “aspekti ‘bjeline’”. To je “uvredljivo i nečuveno”, rekao je Trump, osobito prema “djeci manjinskog podrijetla koju bi trebalo nadahnuti, a ne podcjenjivati”.

Trump se kritičkoj rasnoj teoriji suprotstavio riječima Martina Luthera Kinga. Opisavši Kinga kao jednog od “najnevjerojatnijih ljudi koji su ikad živjeli”, rekao da bismo trebali “prigrliti [njegovu] viziju… u kojoj se djecu ne ocjenjuje prema boji njihove kože, već prema sadržaju njihovog karaktera.” Identitarna ljevica pokušava uništiti tu “prekrasnu viziju”, rekao je, te “podijeliti Amerikance prema rasi u svrhu zadobivanja političke moći”.

Nema sumnje da će neki komentirati da samo glumi. Što je s omalovažavajućim komentarima koje je iznio o Meksikancima? Ili njegovoj zabrani putovanja iz određenih muslimanskih zemalja? On nije antirasist. I možda ti ljudi imaju pravo. No, zasigurno je šire pitanje zašto je Donald Trump, demagog kojeg preziru liberalne elite, taj koji mora braniti naslijeđe Martina Luthera Kinga i njegovu viziju post-rasnog društva od novog, ponekad nasilnog identitarnog pokreta koji je opsjednut s rasnom kategorizacijom i koji promiče gledište da su bijelci zli, a crnci slabi i patetični i nesposobni za naporan rad i racionalno razmišljanje.

Pitanje nije “Je li Trump oportunist kad kritizira otrovnu novu politiku rase?”, već “Zašto Joe Biden ili Bernie Sanders ili očigledno visokoumni, ljevičarski nastrojeni pisci u New York Timesu nisu učinili isto?” Moderna ljevica je toliko temeljito napustila svoja stara univerzalistička načela — svoje odbacivanje rasnog razmišljanja i sklonost karakteru nad bojom — da je sad iznošenje tih dobrih, pristojnih, liberalnih poanti palo na Trumpova leđa. Nema koristi kad ljudi govore da se on samo pretvara da je antirasist, osim ako također ne objasne zbog čega je ogromna većina moderne ljevice u potpunosti prihvatila opasnu rehabilitaciju rasnog razmišljanja i zamijenila MLK-ovu perspektivu s potpuno regresivnim pogledom na bijelce i crnce kao nepopravljivo različita bića.

Trump je napao politiku identiteta u još širem smislu u svom govoru o američkoj povijesti. Umjesto fragmentiranja javnosti na uvijek-podjeljive kategorije rase, spola i seksualnosti, trebali bismo prepoznati da naš “jedini put nacionalnog jedinstva vodi kroz naš zajednički identitet Amerikanaca”, rekao je. I ponovno se postavlja pitanje: zašto demokrati nisu to rekli? Zašto navodno lijevo-liberalna stranka konstantno igra modernu, politički korektnu verziju politike “svinjske bačve“, uvijek apelirajući na etničke blokove, umjesto da naglašava najvažniji identitet u SAD-u — onaj nacionalni, ujedinjujući, američki? Trumpova izvršna naredba koja saveznim djelatnicima zabranjuje promicanje kritičke rasne teorije vjerojatno će biti popularna u velikom djelu američkog društva.

Trump je također zauzeo čvršći stav prema podmuklim novim oblicima cenzure nego je to učinila većina liberalne elite. Tri dana prije nego što je objavljeno Harperovo pismo, u kojem su književne ličnosti i aktivisti iznijeli neke čvrste argumente u vezi kulture otkazivanja, Trump je održao govor u podnožju Mount Rushmorea u kojem je oštro kritizirao novi makartizam. “Političko oružje” “kulture otkazivanja” se koristi u totalitarne svrhe, rekao je, “protjerivanjem ljudi s njihovih radnih mjesta, posramljivanjem neistomišljenika i zahtijevanjem potpune podčinjenosti od svakoga tko se ne slaže”.

U vezi ideologije političke korektnosti koja inzistira da se svi moraju pridržavati ispravnog razmišljanja o rasi, spolu i drugim pitanjima, Trump je rekao: “Ako ne govorite njegovim jezikom, ne izvodite njegove rituale, ne recitirate njegove mantre i ne slijedite njegove zapovijedi, bit ćete cenzurirani, prognani, stavljeni na crnu listu, progonjeni i kažnjeni.” U pravu je. Nekada je ljevica, osobito kontrakulturna ljevica, bila ta koja se nakostriješila na svaku ideologiju koja je zahtijevala nepokolebljivi konformizam. Danas je ljevica ta koja nameće takvu ideologiju ili negira da ona postoji (“kultura otkazivanja je mit”), dok je borba za slobodu misli i govora ostala na Trumpu.

Trump također radi bolji posao od suvremene ljevice što se tiče valorizacije revolucionarnih ideja na kojima je Amerika utemeljena. Tamo gdje novi nihilisti radikalne ljevice i akademske elite konstantno kritiziraju SAD, i Zapad općenito, kao zle entitete rođene u grijehu koji su se izdigli iz užasa ropstva i Carstva, Trump ima riječi hvale za Jeffersona, Američku revoluciju i 1776. godinu. On kaže da se želi suprotstaviti “križarskom ratu protiv američke povijesti”.

Njegova je glavna meta Projekt 1619., multimedijski alat New York Timesa koji nastoji ponovno ispisati američku povijest kako bi dolazak prvih crnih robova 1619. godine bio njezin trenutak osnivanja, a ne revolucionarni događaji od 1775. do 1783. godine, uključujući naravno i potpisivanje Deklaracije o neovisnosti 1776. godine. Trump je sad osnovao Komisiju 1776. koja će podučavati djecu o “čudu američke povijesti”.

Poput parodija samih sebe, njegovi su kritičari naveli Komisiju 1776. kao dokaz njegovih fašističkih tendencija. Amerika “tone u fašizam”, a Komisija 1776. je pokušaj da se “Ameriku ponovno učini bijelom”, rekao je Guardian, doslovno ne imajući bilo kakvog smisla. Istina je da kulturne elite sad preziru revolucionarno utemeljenje Sjedinjenih Država — prva nacija u povijesti koja je utemeljena kao demokracija — i neumorno govore o izvornom američkom grijehu ropstva i nasljeđu bijele supremacije. Njihov je politički svjetonazor nihilistički koji SAD vidi kao iskonski zlu naciju, dok Trump smatra SAD nacijom koja je utemeljena u revoluciji, optimizmu i idealima “nevjerojatnih ljudi”, poput Jeffersona i Kinga. I ljudi se onda još uvijek pitaju zašto se Trump sviđa radnim ljudima Amerike više od kritičara obalne Amerike.

Ali Trump zapravo ne vjeruje u slobodu govora, reći će ljudi. I on zapravo nije protiv politike identiteta, također će inzistirati. I on vjerojatno ne zna previše o američkoj povijesti, rugat će se. I ponovno, možda su u pravu. Sigurno je da postoje mnogi duboki problemi s Trumpovim pogledima i stilom. Ali ovo je poanta: on ulazi na ove predsjedničke izbore kritizirajući kulturu otkazivanja, javno osuđuje razdornu politiku identiteta, slavi američko demokratsko osnivanje i citira Martina Luthera Kinga, dok druga strana balavi o bijeloj privilegiji, uvredljivim riječima, BLM-u, ropstvu i potrebi za obračunom s navodno zlom američkom prošlosti. Ako Trump nastavi ovako, bila to gluma ili ne, on će privući one mnoge, mnoge Amerikance koji vole svoju zemlju i koji misle da je karakter jedino istinsko mjerilo vrijednosti pojedinca.

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.