Propovijed na pokopu jedne djevojke

2


Ožalošćeni roditelji, braćo, sestre, rodbino i prijatelji pokojnice.

Ja nemam moćnu riječ koja bi ovoj mrtvoj djevojci vratila život. Ja ne nalazim riječ utjehe koja bi vašu žalost pretvorila u radost.

Jedino što imam je moćna riječ Isusa iz Nazareta, nadu u besmrtnost koju je on donio i nju želim podijeliti s vama.

Stojite, zajedno s nama prisutnima, njezinim vršnjacima, skamenjeni od boli oko njezina mrtva tijela u želji da molitvom i zahvalom ispratimo njezin prerano ugašeni život. Želja mi je da, koliko je moguće, sagledamo drugu obalu na koju je, vjerujemo, naša draga pokojnica prešla.

Apostol Pavao, kojega smo čitali, zaskočen smrću prvih kršćana, dovikuje i nama danas: “Nemojte tugovati kao oni koji nemaju nade!”

Naša je pokojnica bila čitav život Bogu okrenuta. Sobu bolesničku je pretvorila u kapelicu, a krevet u oltar. Bila je svjesna da smrt ne pripada životu, nego da ga razara, što je osjetila u svojoj bolesti. Unatoč svemu bila je željna života. Uživala je, kako reče, u svakom danu kao da joj je posljednji.

Zahvaljujem u njezino ime svima koji su je podržavali u nadi, drugovali s njome dok je dogorijevala kao svijeća.

Voljela je čitati. Bibliju je držala kao uzglavlje, zaspala bi na otvorenim stranicama.

I ja ću je počastiti i sve vas, njezine vršnjake i prijatelje, s nekoliko citata iz književnosti.

“Smrt je sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići. Izuzetka nema ni iznenađenja. Svi putovi vode do nje, sve što činimo priprava je za nju… i uvijek smo joj bliže, nikad dalje. Pa ako je tako, zašto se čudimo kada dođe? Ako je ovaj život samo kratak prolaz koji traje samo čas, zašto ga želimo produžiti za koju godinu, zašto se borimo da ga produžimo još koji dan?”

Ja znadem odgovor. Ima nešto besmrtno u nama što želi živjeti vječno, što ne umire s tijelom. To “nešto” je vjekovima čovjek nazivao dušom.

Zemaljski život je varljiv, vječnost je bolja. Za kršćanina smrt nije nestanak nego rođenje. “Ljudski se život mijenja, a ne oduzima”, kaže Biblija.

Koje to zrno ne nikne kad se posije u zemlju? Zar čovjek nije važniji od sjemena? Nadu u novi život nakon smrti gradimo na Isusovom obećanju: “Tko u mene vjeruje živjet će ako i umre!”

Ako je ovo kraj njezina života, života svih smrtnika, zašto se rodila? “Smrt čini besmislenim i život i ono što se u njemu stvara. Znaš kraj, a ne znaš ništa pouzdano o njemu. Ako ga ne možeš sagledati, znači li to da ga nema?”

Mi znamo sve o kraju, o tome da ne postoje dva života: onaj i ovaj. Smrću se ovaj nastavlja u drugačijem vremenu i obliku.

Trebamo znati da za života nebo nosimo u sebi ako želimo po smrti biti u njemu.

“Tko bi se to mogao pomiriti s činjenicom da neki svemirski duh igra tako nedostojnu igru s ljudima puštajući ih da protrče kroz život dolazeći iz ničega i nepovratno se vraćajući u ništa? Bilo bi besmisleno traćenje tolikog vremena i snage. Vjerojatnije je i logičnije, manje uvredljivo, da je tijelo smrtno a duša besmrtna. Ni kap se vode ne gubi, samo se mijenja, pa kako se može izgubiti sve čovjekovo?”

Naša je draga pokojnica vjerovala u Isusa, u ono što je obećao i ostvario, u njegovu moćnu riječ koja je mrtvoj djevojci iz Evanđelja darovala novi život.

Mi kršćani ne vezujemo svoj život za vjekovne težnje čovjeka za besmrtnošću vidljivu u tragovima velikih građevina u zapisima na kamenim pločama.

Mi ne očekujemo produžetak života od nekih zakona nastajanja i nestajanja.

Vjerovala je u Isusa koji je ostvario pradavni i današnji san o besmrtnosti.

Nas nada ne postiđuje u ovom moru beznađa. Pa ako se na kraju života i prevarimo, kako reče jedan smrtnik, ne smije nam biti žao, jer je bolje provesti život u nadi nego u beznađu.

Mi ćemo se ponovno sresti, makar se nekima od vas to činilo nemogućim.

Ona mrtva neka bude opomena nama živima, vršnjacima koji odabiru put stojeći na raskrižju života.

Vječnost nam se nudi danas, sada, svakodnevno. Smrt se čini velikim gubitkom. Vjerujte, tko s Isusom “gubi”, dobiva. “Zemlja je smrtnim sjemenom posijana, ali smrt nije kraj jer smrti zapravo i nema i nema kraja. Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda.

Počivaj u miru i do susreta. AMEN!

 

Župnik u Nuštru, književnik i slikar