O zahtjevu UN-a o istrazi zlostavljanja po psihijatrijskim ustanovama

“HITNA je preporuka Odbora da se poduzmu direktni koraci za rješavanje teške situacije u ustanovama, zaustave nedobrovoljni tretmani i korištenje mjera sputavanja. Odbor nadalje sugerira da se zakonodavstvo uskladi s Konvencijom.

Daljnja je preporuka Odbora provođenje istrage i progona svih kršenja ljudskih prava”, stoji u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom kojeg su Ujedinjeni narodi poslali Hrvatskoj u travnju prošle godine, a za izvješće o provedenom dan je rok od godinu dana.

Izostale istrage pa nema ni sankcija

Odbor UN-a odlučio se na takav korak zbog niza primjedbi na postupanje osoba s duševnim smetnjama u primjeni protokola prisilne hospitalizacije, a neki pojedinačni slučajevi objavljeni su i u medijima.

UN je zaključio da su osobe s invaliditetom podvrgnute prisilnom zadržavanju i smještaju u ustanove na osnovi invaliditeta, a  razlog za posebnu zabrinutost jest praksa prisilnog zadržavanja osoba s mentalnim oštećenjem i intelektualnim teškoćama bez njihova pristanka.

Kako smo provjerili kod Ministarstva socijalne skrbi kojeg je vodila Milanka Opačić te kod Ministarstva zdravlja bivšeg ministra Siniše Varge te kod pravobraniteljica za osobe s invaliditetom  Anke Slonjšak istrage nisu provedene pa tako i nisu utvrđena nikakva kršenja ljudskih prava niti je bilo tko sankcioniran!?

No, krenimo redom.

Posebno zabrinuti zbog žena u ustanovama

U dokumentu UN-a Odbora za prava osoba s invaliditetom stoji kako su zabrinuti zbog teške situacije u kojoj se nalazi značajan broj ustanova socijalne skrbi i psihijatrijskih ustanova u kojima osobe s invaliditetom, uglavnom žene, moraju živjeti u ponižavajućim i prenapučenim uvjetima cijelog svojeg života.

“Zabrinuti smo zbog čestog korištenja nedobrovoljnih postupaka i mjera sputavanja te ostalih oblika ponižavajućeg postupanja. Odbor je zabrinut da se navedenim zakonima osobe s invaliditetom ne štiti dovoljno od nasilja u ustanovama i nedobrovoljnog ili ponižavajućeg postupanja”, stoji u zaključcima Ujedinjenih naroda te je Hrvatskoj dan rok od godinu dana.

No u bivšem ministarstvu ministrice Opačić proglasili su se nenadležnim.

“Predlažemo da se s istim obratite Ministarstvu zdravlja kao nadležnom za ovu problematiku”, stajalo je u odgovoru Ministarstva socijalne politike i mladih kojeg smo dobili početkom ove godine.

Ministarstvo zdravlja nije nam nije odgovorilo na naš upit ni nakon isteka zakonskog roka. No zato smo imali više sreće kod pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

Bez istraga, ali zakon postoji 

“Niti u jednom od izvješća ne navodi se da su provedene istrage, je li utvrđeno kršenje ljudskih prava djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom te ako je utvrđeno je li isto i sankcionirano”, stoji u odgovoru kojeg smo dobili od pravobraniteljice Slonjšak.

U istom dokumentu UN je zahtijevao i hitne direktne korake za rješavanje teške situacije u ustanovama kao i da se  zaustave nedobrovoljni tretmani  i korištenje mjera sputavanja, no Hrvatska smatra da je sve riješilo u okviru svog zakonodavstva.

“Zakonodavna rješenja novog Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (dalje: ZZODS) u potpunosti omogućavaju i osiguravaju primjenu odredbi članka 14. (osobna sloboda i sigurnost) i odredbi članka 15. (sloboda od mučenja ili okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne) Konvencije o pravima osoba s invaliditetom”, stav je Ministarstva pravosuđa u kojem se dodaje da je iz zakonskih odredbi vidljivo načelo proporcionalnosti i minimalne restrikcije u postupanju prema osobama s duševnim smetnjama.

Prema zakonu mjere prisile moguće su samo radi zaštite zdravlja ili života osobe s težim duševnim smetnjama ili druge osobe te mjere restrikcije smiju trajati samo dok ta opasnost traje.

Institucionalizacija bez pristanka

Također preporuka Odbora UN-a je bila i da se ukinu zakonske odredbe prema kojima je dopuštena institucionalizacija na osnovi invaliditeta bez pristanka osobe te usklađivanje Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama s Konvencijom.

U jednom od izvješća Ministarstva socijalne politike i mladih naglašava se da postoje situacije kada su restriktivni postupci neophodni radi zaštite zdravlja i sigurnosti korisnika, ali se kod primjene takvih postupaka uvijek mora primjenjivati princip minimuma korištenja ograničenja u najkraćem mogućem roku.

“U slučaju pojava nepravilnosti u postupanju prema korisnicima usluga, a posebno pri prijavi nasilja u ustanovi, Služba za upravni i inspekcijski nadzor u kojoj su ustrojeni Odjeli za upravni i inspekcijski nadzor, izvidom na terenu utvrđuje se  činjenično stanje i poduzimaju zakonom propisane mjere. U dopisu je zaključno napomenuto kako je jedno od prioritetnih područja unutar sustava socijalne skrbi proces transformacije i deinstitucionalizacije”, stoji u tumačenju Ministarstva socijalne skrbi.

Sterilizacija dječaka i djevojčica

Bitno je naglasiti kako je UN u svojim općim primjedbama o pravima osoba s invaliditetom u većini slučajeva dao rok Hrvatskoj najkasnije do rujna 2021. godine osim u dva slučaja gdje je tražio hitno izvješće do travnja ove godine.

Prvo su istrage kod kršenja ljudskih prava, a drugo je donošenje hitnih izmjena i dopuna Zakona kojima se bezuvjetno zabranjuje sterilizacija dječaka i djevojčica s invaliditetom te odraslih osoba s invaliditetom ako ne postoji njihov osobni, potpuno informirani i slobodni pristanak.

Istrage su, kako smo utvrdili, izostale, no u drugom zahtjevu Hrvatska je napredovala. Na tome su zajednički radili Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo socijalne politike i mladi, a rezultat je novi Obiteljski zakon.

“Obiteljskim zakonom koji je stupio na snagu 01. studenoga 2015. godine  propisano je kako o sterilizaciji štićenika odlučuje sud, ali na prijedlog štićenika koji je u tom dijelu lišen poslovne sposobnosti (članak 260), a također se navodi i čl.88. slijedom kojeg proizlazi da je potreban i informirani pristanak djeteta na medicinske postupke, ali dopušta i mogućnost traženja suglasnosti roditelja u slučaju procjene liječnika da su medicinski postupci povezani s rizicima teških posljedica po zdravlja”, kaže nam pravobraniteljica Slonjšak u svom pismenom odgovoru dodajući da se ovdje izrijekom ne spominje sterilizacija, već se pretpostavlja da se radi o medicinskom postupku koji uključuje sterilizaciju.

“Međutim, niti u jednom od navedenih zakona nije propisana izrijekom bezuvjetna zabrana sterilizacije dječaka i djevojčica s invaliditetom te odraslih osoba s invaliditetom ako ne postoji njihov osobni, potpuni informirani i slobodni pristanak. Mišljenja smo da Odbor nije uvjetovao donošenje posebnog zakona kojim bi se zabranila sterilizacija, već je to moguće zabraniti u postojećim propisima”, smatra Slonjšak.

Izvor: Croative.net