GREENFIELD: Projekt 2021.

FrontPageMag

U samo mjesec dana, bivši Obamin glavni odvjetnik zastupao je Nestle u slučaju dječjeg ropstva pred Vrhovnim sudom, Apple i Nike lobirali su protiv zakona o robovskom radu, Apple i Amazon uhvaćeni su u korištenju robovskog rada, a također je otkriveno da Nestle, Pepsi, Unilever, pa čak i izviđačka organizacija Girl Scouts koriste palmino ulje koje su u Indoneziji ubirala djeca u dobi od samo 10 godina.

Outsourcing američkih poslova štedi novac, ne samo zato što su troškovi života niži u zemljama Trećeg svijeta, već zato što je korištenje robovskog i dječjeg rada uobičajena pojava u tim dijelovima svijeta. One “najbudnije” kompanije i konglomerati slave Black Lives Matter dok istodobno ostvaruju prednost u odnosu na svoju konkurenciju koristeći resurse Trećeg svijeta koje iskopavaju i ubiru djeca, robovi i, u nekim slučajevima, djeca robovi.

“Budne” rulje ruše kipove Washingtona i Jeffersona, da bi potom snimali video zapise svojih pothvata mobitelima čije su komponente proizvedene robovskim radom, prije nego navale na grickalice proizvedene dječjim radom, dok žestoko osuđuju ropstvo 18. stoljeća u 21. stoljeću.

To je licemjerje Projekta 2021.

“Budni” kritički razmatraju ropstvo 18. stoljeća, dok malo pažnje posvećuju ropstvu 21. stoljeća. Ako žele razumjeti ropstvo, ne moraju gubiti vrijeme na revizionističku povijest Projekta 1619. ili buncanja kritičke teorije rase, već sve što trebaju napraviti je provjeriti svoje džepove. I to doslovno.

Odjeća izrađena u Trećem svijetu obično je napravljena u izrabljivačkim pogonima. Čak i ako nije, pamuk koji koriste ubire se dječjim i robovskim radom u Kini, koja ne vidi potrebu za ulaganjem u skupu poljoprivrednu opremu kad ima višak jeftine radne snage, uključujući svoju vlastitu manjinsku populaciju.

Projekt 1619. recirkulirao je stare lažne tvrdnje da je ropstvo izvorni američki grijeh. U ropstvu nije bilo ničeg izvornog ili američkog. A najlakši način da se to shvati nije samo proučavanje ropstva prije više tisuća godina, već ispitivanje zle ustrajnosti ropstva u današnje vrijeme.

Ropstvo je stiglo u Ameriku jer je zemlja bila bogata resursima i siromašna u svemu ostalom. Američka trgovina izgrađena je na vađenju tih resursa iz zemlje i njihovom otpremanju u Europu. Premisa kolonizacije bila je bacanje neželjenih ljudi u Ameriku, pronalaženje još više neželjenih ljudi koji će raditi najteže poslove ubiranja resursa, jeftino kupovanje njihovih resursa i potom prodavanje gotovih proizvoda po visokoj cijeni. Američka revolucija pomogla je tome stati na kraj.

Kako je Amerika gradila svoju proizvodnu bazu, imale je sve manje koristi od robovske ekonomije. To je razlog zašto su Britanci podržali Konfederaciju u Građanskom ratu, nastojeći vratiti sat na stari korumpirani aranžman. Proizvodnja zahtijeva kvalificiranije radnike i jeftina robovska snaga ustupila je mjesto imigrantima. Imigrantski rad nije bio samo ključan za pobjedu Sjevera nad Jugom u ekonomskom smislu, već i vojno, s novim imigrantima koji su se slijevali u redove Sjevera koji je nadjačao Jug s čistom brojčanom nadmoći.

Segregacija, posljednji ostatak starog robovskog sustava, nestala je u drugoj polovici stoljeća, kao i proizvodnja, rudarski i poljoprivredni poslovi, ostavljajući iza sebe potomke robova i siromašne bijelce u ruralnim područjima bez poljoprivrednih poslova te imigrante i potomke robova koji su se preselili u gradove kako bi našli poslove u tvornicama s malo proizvodnih poslova. Geto je postao trajni fenomen, a akademici više klase počeli su pisati revizionističke povijesti ropstva dok su uživali u plodovima ropstva koje je prikladno preseljeno u Treći svijet.

Ropstvo nikad nije nestalo. Zbog toga je Projekt 2021. mnogo važniji od Projekta 1619.

Najgori robovski rad, danas kao i nekad, uključuje ubiranje resursa. Rad u tvornici, nekad kao i danas, zahtijeva visokokvalificirani oblik jeftine radne snage. Osnovni resursi o kojima ovise naši proizvodi, bilo da se radi o pamuku, kakau ili rijetkim zemnim metalima, često se još uvijek izvlače i ubiru korištenjem dječjeg i robovskog rada. Rad u tvornici koji ih sastavlja u mobitele, tenisice ili grickalice ovisi o prisilnom radu.

Plantaže i izrabljivački pogoni jednostavno se ne nalaze u Sjedinjenim Državama.

Ropstvo u Americi se nikad nije radilo o rasi. Jednako kao što prisilni rad Ujgura u Kini ili trgovina djecom u Africi nema veze s rasom. Lakše je iskoristiti rad siromašnih manjina i nakon toga izmišljati izgovore, ali rad je cilj, dok su izgovori obično samo zataškavanje.

Današnji “budni” sveučilišni student ima koristi od robovskog rada desetina milijuna ljudi diljem svijeta, a da toga uopće nije svjestan. Umjesto toga, on slobodno uzvikuje Black Lives Matter i pali nekoliko preostalih tvrtki koje još uvijek mogu osigurati život američkoj radničkoj klasi dok nosi Nike i snima svojim iPhoneom.

Diplomac koji uništava zajednice radničke klase se ne bori protiv nasljeđa ropstva. On je nasljeđe ropstva. On sudjeluje u produžetku klasnog ratovanja koje je desetkovalo poljoprivredu i proizvodnju u ovoj zemlji, a s njom i radničku klasu, dok pere svoje profite u progresivnim ciljevima vodeći bitku protiv potomaka tvorničkih radnika i robova u preostalim ispostavama malih poduzeća koja im još uvijek omogućavaju zadržavanje neovisnosti i zaradu za život.

Današnje su plantaže velike multinacionalne korporacije i njihovi poznati brendovi koji su na ljeto rasnih nereda odgovorili na sav glas vičući da se Amerikanci moraju pokajati zbog svog rasizma i prigrliti Black Lives Matter. Ali urbana područja su prepuna propalih geta jer su te iste korporacije okrenule svoja leđa američkim radnicima, od kojih su mnogi crni, i otišle u inozemstvo tražeći ljude koji bi radili za manje. Neredi su nasljeđe njihovog napuštanja američke radne snage i proizvodnje,

U međuvremenu, djeca rade na stvarnim plantažama u Africi i Aziji kako bi osigurala osnovne sastojke za poznate brendove koji ispunjavaju police svakog supermarketa, žene padaju u nesvijest u uzavrelim izrabljivačkim pogonima za proizvodnju odjeće, a radnici u tvornicama su zaključani iza bodljikave žice kako bi napravili tehnološke igračke koje pokret Black Lives Matter i njegovi radikalni prethodnici koriste kao platformu.

Projekt 2021. mnogo je korisniji obračun s ropstvom od Projekta 1619. Ne postoji bolji način da shvatimo dileme koje su mučile naše Očeve osnivače nego iz svojih života izbaciti proizvode robovskog rada. Lako je biti samopravedan kad je riječ o hrpi prastarih mrtvih bijelih muškaraca u perikama. Mnogo je teže odbaciti Amazon, Apple, Nike, Coke, Unilever i desetine tisuća poznatih brendova te koristiti samo one proizvode koje su izradili odrasli radnici kojima je plaćena poštena plaća.

Projekt 1619. i njegova revizionistička povijest, ludosti kritičke teorije rase i buncanja nesvjesne pristranosti nikad nisu bili ništa drugo do samopravedni niski udarci.

Lakše je napasti plantažu Thomasa Jeffersona nego odbaciti vlastitu plantažu.

Nema lakog odgovora na ekonomske imperative jeftine radne snage. Baš kao što nije bilo lakog odgovora stoljećima ranije. Očevi osnivači općenito su se složili da je ropstvo zlo, ali nisu vidjeli način na koji mogu odvojiti sebe i svoju zemlju od ekonomskog čistilišta, osim izgradnjom domaćih industrija sve dok zemlja ne postane dovoljno neovisna da sa sebe može skinuti prokletstvo ropstva.

Amerika je uspjela izgraditi svoju industriju i riješiti se ropstva. Ostatak svijeta nije.

A radikali koji tvrde da se bore za socijalnu pravdu uništili su industrije zbog kojih smo postali manje neovisni o ropstvu i, pri tome, izgradili robovska carstva poput Narodne Republike Kine.

Najboji odgovor na Projekt 1619. je Projekt 2021.

Ako ljevičarski radikali žele da se Amerika obračuna s ropstvom, mogu početi s proizvodima plantaža robova u svojim džepovima i svojih frižiderima, sa svojim mobitelima, svojom odjećom i svojim portfeljima.

Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.