PRIOPĆENJE U POVODU EUROPSKOGA DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH I AUTORITARNIH REŽIMA

PRIOPĆENJE U POVODU EUROPSKOGA DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH I AUTORITARNIH REŽIMA

Ususret Europskome danu sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima (nacizma, fašizma i komunizma), 23. kolovoza, ponovno upozoravamo domaću i međunarodnu javnost da Bosna i Hercegovina nije ispunila obveze iz Rezolucije br. 1096 o „Mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima“, iz Rezolucije 1481 o „Neophodnosti međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima“ od 25. siječnja 2006. godine, te iz Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. godine.

U tom smislu zahtijevamo da osobe iz javnog i političkog života i političke stranke, a posebno hrvatski politički predstavnici, pokrenu inicijative na svim razinama u BiH kako bi se ispunile obveze iz navedenih rezolucija. To se posebno odnosi na usvajanje i provođenje spomenutih rezolucija u parlamentima, službeno obilježavanje „Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima“ u BiH, otkrivanje istine o svim zločinima i procesuiranje počinitelja (posebno komunističkim jer su fašistički i nacistički uglavnom istraženi i kažnjeni, pri čemu su umnogome stradale i nevine žrtve), identificiranje prikrivenih grobišta i mjesta stradavanja te iskazivanje dužnog poštovanja prema žrtvama i ostvarenje prava na ljudsko dostojanstvo i grob. Svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan je od uvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti i vodi trajnoj izgradnji razumijevanja i mira.

Ovim povodom, a uzimajući u obzir (pre)česta veličanja komunizma prisutna u BiH, ove godine posebno podsjećamo na obvezu i potrebu uklanjanja naslijeđa bivšeg komunističkog totalitarnog režima. Rezolucija 1096 daje mjere i preporuke, od kojih ćemo ukratko spomenuti najvažnije:
– Rekonstruirati stare pravne i institucionalne sustave i time otkloniti centralizaciju, birokratizaciju, monopolizaciju i prekomjerno reguliranje, te kolektivizam i konformizam kao i slijepu pokornost i slične totalitarističke obrasce ponašanja.
– Ojačati vladavinu prava, osnažiti trodiobu vlasti (sjetimo se samo nepoštivanja odluka ustavnog suda kod izvršnih vlasti), slobodu medija, zaštitu privatnoga vlasništva, razvoj civilnoga društva i slobodu izbora, kao i poštivanje ljudskih prava.
– Nasljeđe komunizma nosi opasnost da će nastati oligarhija umjesto demokracije, korupcija umjesto vladavine prava, i organizirani kriminal umjesto ljudskih prava (možemo li ovo prepoznati kod nas?).
– Ovaj proces mora sadržavati transformaciju mentaliteta čiji bi glavni cilj trebao biti otklanjanje straha od odgovornosti, te uklanjanje nepoštivanja različitosti, ekstremni nacionalizam, netolorenciju, rasizam i ksenofobiju.
– Pojedinci koji su počinili zločinačka djela tijekom komunističkih režima, trebaju biti tuženi i kažnjeni po standardnom kaznenom zakoniku. Izglasavanje i primjena retroaktivnih kaznenih zakona je zabranjena. S druge strane, dopušteno je suđenje i kažnjavanje bilo koje osobe za čin ili propust, koji prema nacionalnom zakonu u trenutku počinjenja nije predstavljao kriminalnu radnju, a smatrao se kriminalnom radnjom prema osnovnim načelima kaznenoga prava civiliziranih naroda. Tvrdnja da je osoba djelovala pod naredbama ne isključuje niti nezakonitosti niti osobnu krivnju.
– Za osobe koje nisu počinile nikakav zločin ali koje su držale visoke pozicije u bivšim totalitarnim komunističkim režimima i podržavale ih, trebalo bi uvesti administrativne mjere, kao što su zakoni o lustraciji i dekomunizaciji. Svrha tih mjera je isključiti takve osobe iz državnih službi. Pri tome, krivnja koja je pojedinačna, a ne kolektivna i mora se dokazati u svakom pojedinačnom slučaju. Osveta ne smije nikada biti cilj ovakvih mjera, svrha lustracije nije kazniti ljude koje se smatra krivima – ovo je zadaća tužitelja u skladu s kaznenim zakonom – nego zaštititi demokraciju.
– Rehabilitirati sve osobe koje su osuđene za “kriminalna djela” koja u civiliziranom društvu ne predstavljaju kriminalne radnje, i osobe koje su bile nepravedno osuđene. Ovim žrtvama totalitarne pravde bi se trebala dati materijalna odšteta.
– Otvoriti dokumente tajnih službi za javnu istragu. Savjetuje se da se osobama koje su obuhvaćene istragom, na njihov zahtjev omogući pristup dokumentima koji su u svezi s njima držale bivše tajne službe.
– Imovinu, uključujući i crkvenu, koju je država nezakonito ili nepravedno oduzela, nacionalizirala, konfiscirala ili na drugi način izvlastila za vrijeme vladavine komunističkih totalitarnih sustava, u načelu treba vratiti izvornim vlasnicima in integrum.
– Skupština preporučuje da vlasti država pozorno potvrde svoje zakone, propise i procedure u skladu s principima sadržanima u ovoj rezoluciji i da ih izmijene ako je nužno.

Sa žalošću konstatiramo da BiH nije učinila (gotovo) ništa na ovom planu, te je u velikom zaostatku za drugim zemljama koje su prošle proces tranzicije. Ipak, bolje ikad nego nikad. Stoga, istinski uvjereni da je ispunjavanje obveza iz spomenutih rezolucija jedan od preduvjeta koji vode napretku i boljoj budućnosti svih naroda i građana Bosne i Hercegovine, a ujedno i približavanju članstvu u Europskoj uniji, još jednom apeliramo na sve odgovorne pojedince, stranke i institucije u BiH da pokrenu proces usvajanja i provođenja ovih obveza.

Mostar, 21. kolovoza 2014. godine

UO HKZ Troplet