Josip Jović: Zločini koji se u Srbu prešućuju

Kolumna: josip jović
 Piše: Josip Jović/Slobodna Dalmacija

Autohtona stranka prava je postavljanjem šatora oko spomenika u Srbu htjela prosvjedovati protiv obilježavanja „dana ustanka“ 27. srpnja. Ali ih je policija uklonila. Taj prosvjed jest provokacija koja vodi sukobima, ali još je veća provokacija i uvreda cijelom narodu sama ta proslava oko spomenika zločinu, koji je 2010. dao obnoviti Ivo Sanader, dok je na njegovu otvaranju govorio tadašnji predsjednik Ivo Josipović. Anarhija počinje tamo gdje država ne želi uspostaviti red. Taj je spomenik, naime, trebalo ukloniti, proslavu zabraniti kao što su uklonjene spomen-ploče Francetiću i Budaku.

Jezive činjenice

Činjenice iz 1941. godine, i to iz partizanske literature, upravo su porazne za sve koji i dalje obilježavaju taj 27. srpnja kao dan antifašističkog ustanka. Tog su dana na području Srba ubijena 62 čovjeka, od kojih pet žena i devetero djece. U Brotnju je u jamu bačeno 38 Ivezića, najmlađi je imao dvije, a najstariji osamdeset dvije godine. Isti dan je na pruzi od Knina prema Drvaru iz vlaka istjerano, poubijano i u Golubnjaču bačeno 300 hodočasnika zajedno sa svećenikom Waldemarom Maxilianom Vrhovcem, koji su se vraćali s hodočašća crkvi sv. Ane.

Početkom kolovoza spaljeno je selo Borićevac do temelja, a svi stanovnici toga sela, bilo ih je ukupno 200, koji nisu umakli, ubijeni su. U Krnjaušu je ubijeno 190 ljudi, od kojih 49 djece do dvanaest godina. Oni koji su iz Borićevca umakli u Kulen Vakuf, spasili su se samo zakratko. Tamo je u rujnu ubijeno više stotina Hrvata i Muslimana. Svećenik Juraj Gospodnetić je 10. kolovoza nabijen na ražanj. I narodnog heroja Marka Oreškovića su ustanici smaknuli u listopadu kod Drvara.

‘Borba za opstanak’

I na sve to doc. dr. Hrvoje Klasić u stilu Vojislava Šešelja veli kako je to bila borba srpskog naroda za opstanak i za egzistenciju! Koliko li je u jednoj rečenici ovog pedagoga, predavača povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu sadržano jezive ignorancije, neuvažavanja činjenica, zastrašujuće logike.

Srbi ili dio njih podigao je ustanak i 1939. nakon formiranja Banovine i 1991. nakon proglašenja nezavisnosti, uvijek zbog neprihvaćanja države kao takve. A borbom za opstanak objašnjava se i opravdava uništavanje Vukovara i pokolj u Škabrnji, Hitler je borbom za opstanak objašnjavao progone Židova i osvajanje tuđih zemalja, borbom za opstanak i Pavelić je objašnjavao ustaške logore.

Srbi su, proizlazi iz Klasićeve logike, masovno ubijali posve nedužne Hrvate da bi osigurali vlastiti opstanak, što je onda i prihvatljivo. Kako tzv. antifašisti lako upadaju u fašističku logiku.