Koliko euro-džihadista stvarno ima u Siriji?

 

10. svibanj 2015

John Rosenthal

 

Bilo je to nevjerojatno iskreno priznanje europske dužnosnice. Ono što je iznenađujuće nije bilo to što je povjerenica EU za pravosuđe, Vera Jourová, izjavila za francuski dnevnik Le Figaro da broj Europljana koji su otišli u Siriju sudjelovati u džihadu može biti i 6000. Taj broj je veći nego što se dosad priznavalo od strane EU činovništva, ali razlika nije tako dramatična. Ono što je iznenađujuće je da je Jourová priznala da ona i njezini kolege sumnjaju da čak i ova visoka brojka “ozbiljno podcjenjuje” stvaran broj euro-džihadista.

JihadiJohn

Opaske Jourováe  ukazuju na nedorečenosti koje su postajale sve izraženije tijekom prošle godine. Gotovo svaki dan su se pojavljivali novi medijski napisi o europskim islamistima koji su otišli u Siriju. Poznato je da su cijele obitelji otišle, uključujući i prošireni “klan” Mohameda Meraha, ubojice iz židovske škole iz Toulousa. Zna se za brojne regrute koji su otišli iz istih malih gradova. Neki dvadesetak (uključujući i žene i djecu) su otišli iz francuskog grada Lunel (stanovnika: 26.000); jedanaest iz kvarta Lohberg (broj stanovnika: 6000) iz njemačkog grada Dinslaken. Pojava njemačkih, francuskih i nizozemskih govornika u džihadskim propagandnim video uradcima postala je uobičajena; i iako su Facebook i Twitter u međuvremenu donijeli striktna pravila brisanja, europski džihadisti su stvorili stotine, ako ne i tisuće Twitter računa i Facebook stranica.

No, unatoč nespornim dokazima golemog priljeva europskih džihadista u Siriju, najčešće citirane procjene njihovog broja ostale su neuvjerljivo skromne i još uvijek udobno smještene u niskih nekoliko tisuća. Procjene koje daje EU koordinator za protuterorizam, Gilles de Kerchove, kao da beskonačno lebde na ili oko praga od 3000. Tek nedavno, uz očit pritisak koliko je neprimjeren taj broj postao, de Kerchove se usudio revidirati svoju procjenu pomičući je samo malo prema gore. Tako je krajem ožujka, de Kerchove rekao u Odboru za vanjsku politiku Europskog parlamenta da je broj sada “bliže 5000.” Međutim, za razliku od svoje kolegice Jourováe, de Kerchove nije pokazao nikakav znak sumnje o pouzdanost svoje brojke.

Treba naglasiti da je de Kerchove službeno glavni čovjek EU kada je ova problematika u pitanju. Unatoč impresivne i zvučne titule, Jourová je tako malo poznata da u AFP servisu na engleskom jeziku, u vijestima o njenim primjedbama, pogrešno navode njezino ime kao “Jouriva.” Osim toga, njezina titula je manje impresivna kada se shvati ad hoc karakter portfelja dodijeljenih povjerenici EU. Dakle, njena puna titula je točnije “povjerenica za pravosuđe, potrošače i ravnopravnost spolova.”

Navodno neovisne procjene nisu ništa manje konzervativne. Tako, primjerice, još neprimjerenija brojka od “do 2000″ europskih džihadista je dugo služila kao referenca, posebno za američke medije. Broj je izvučen iz studije koja je napravio Međunarodni centar za proučavanje radikalizacije (ICSR), a dio problema je u tome što je ova studija, koja je prvi put objavljena u prosincu 2013. godine, debelo zastarjela. ICSR je konačno riješio ovaj problem u siječnju ove godine, ažurirajući svoju procjenu na “gotovo 4000.”

No, tu je i metodološki problem s nezavisnim procjenama. Naravno, ne čudi da će te procjene odražavati procjene de Kerchove, jer se procjene nacionalnih podataka iz kojih su izračunate ukupne brojke, uglavnom sastoje od službeno objavljenih procjene europskih vlada. I u tome je kvaka. Barem što se tiče onih zemalja koje predstavljaju glavne „dobavljače“ džihadista iz kontinentalne Europe – tj Francuska, Njemačka, Belgija i Nizozemska – jasno je da ti službeni podaci ozbiljno podcjenjuje pravu razmjere fenomena.

(Problem je pogoršan činjenicom da neovisni promatrači imaju problema održavanju koraka s najnovijim podacima nacionalnih statistika. To je vjerojatno zbog jezičnih ograničenja. Dakle, kada je ICSR objavio najnoviju procjenu u siječnju, što uključuje procjenu nekih 100-150 Austrijanaca, u to vrijeme, službena brojka austrijske vlade već je bila 160. Od tada je narasla na 190.)

U studenom prošle godine, u prvom većem razbijanju relativno umirujuće slike koju je naslikala europska birokracija, Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) je otkrio da po podacima njemačkih obavještajnih službi, stvarni broj njemačkih džihadista u Siriji je četiri puta veći od službeno priznate brojke. Službena brojka u to vrijeme bila je 450. Od tada je podignuta na 680. Izvor koji je dao informaciju je bio neimenovani član njemačke obavještajne agencije, Verfassungsschutz. No, iako je izvor bio neimenovan, isti dan je suštinu priče potvrdio nitko drugi nego čelnik agencije, Hans-Georg Maaßen.

Bez rizika da to kvantificira, Maaßen je potvrdio da je postoji značajan nerazmjer između službenih i stvarnih brojki. Pozivajući se na službeni broj, Maaßen je izjavio za njemački RBB Info radio “To su ljudi koje možemo identificirati po imenu. Naš problem je u tome što u Siriju i Irak stalno odlaze ljudi za koje ranije nismo uopće znali… Dakle, broj je  nepoznat ali je vrlo velik.” Drugim riječima, službeni broj je samo broj onih njemačkih džihadista koji su poznati njemačkim vlastima, odnosno poznato im je da su putovali u Siriji ili u ISIS-kontrolirani teritorij u Iraku, a ne procjena stvarnog broja Nijemaca koji su to učinili.

Nema francuskog dužnosnika koji je iskren kao Maaßen i za razliku od njemačkog FAZ-a, francuski mediji nisu pokazali nikakvu sklonost posumnjati u službene brojke. Ipak, bližim razmatranjem francuskih brojki jasno je da oni predstavljaju samo broj onih koji su evidentirani, a ne realnu procjenu. To su očito brojke iz precizne statistike objavljene s vremena na vrijeme od strane francuskog Ministarstva unutarnjih poslova. Tako je, prema statistici objavljenoj u ožujku, točno 1422 francuskih pristaša džihada bilo u Siriji ili se pretpostavlja da su na putu. Od toga, za točno 413 je rečeno da se trenutno u zemlji. Po izjavama premijera Manuela Vallsa, te brojke su porasle na 1550, odnosno 434 u zemlji.

Sami francuski džihadisti su sugerirali puno veći broj. Tako je u ožujku 2014. godine, francuski džihadist po imenu Ebu Shaheed, rekao za francuski tjednik Paris Match da postoji “barem” 500 francuskih džihadista koji se bore samo u ISIS-u. U to vrijeme, službena francuska brojka je bila 250 za sve džihadske frakcije u Siriji, uključujući i s al-Qaedeom povezani Jabhat al-Nusra, za koji je poznato da su mu se su mnogi Francuski džihadista pridružili. “Sve je prekriveno francuskim novacima”, rekao je Abu Shaheed: “Ja ih ne mogu sve ni nabrojati.”

Osim toga, postoji dobar razlog da se vjeruju da procjene griješe i pokazuju niže brojke. U travnju 2014. godine, službeni broj Belgijanaca koji su se pridružili džihadu u Siriji je bio nekih 150. No, neovisna procjena koju su proveli specijalist za Bliski Istok, Pieter Van Ostaeyen i novinar Gus Van Vlierden, dostigla je broj od gotovo 400.

Broj koji su dobili van Ostaeyen  i van Vlierden se temelji isključivo na javno dostupnim izvorima, uključujući osobito društvene medije kao što su Twitter i Facebook. U to vrijeme, Van Ostaeyen je ponudio neke bitne razloge iz koji se može zaključiti da stvarni broj mora biti daleko veći. To uključuje značajnu podzastupljenost belgijskog dijela francuskog govornog području Valonije u ukupnom zbroju. No, tu je i metodološki razlog: postoje i diskretni džihadisti koji izbjegavaju objavljivanje njihovog angažman na društvenim medijima, što očito ima tendenciju da će takvi slučajevi ostati skriveni od ovakve vrste analize.

U međuvremenu, možda kao odgovor na pozornost koju je Van Ostaeyen /Van Vlierden procjena zadobila, belgijske vlasti su znatno povećale svoju procjenu. Ali po Van Ostaeyenu, njegovo i Van Vlierdenovo najnovije ažuriranje u travnju 2015. i dalje prikazuje za oko 50% veće brojeve od službeno objavljenih.

Što se tiče Nizozemske – četvrtog člana “velike četvorke” kontinentalnih europskih „dobavljača“ džihadista – u siječnju je nizozemski dnevnik De Telegraf izvijestio da stvarni broj nizozemskih džihadista mora biti “daleko veći” od onog na koji službene statistike ukazuju. Izvješće navodi više stručnih izvora. Službeni broj je u to vrijeme bilo 169. Od tada je podignut na 190.

Edwin Bakker, direktor Centra za terorizam i protuterorizam na Sveučilištu u Leidenu, istaknuo je kako službena brojka predstavlja “opreznu, konzervativnu procjenu”, jer samo uključuje osobe čije je sudjelovanje u džihada sigurno. Bakker je naglasio da oni koji idu u Siriju boriti se “su svjesni posljedica” i stoga, imaju interes održavati svoje sudjelovanje “manje otvoreno prepoznatljivim.”

Ovo mišljenje je potvrdio i ugledni nizozemski islamist poznat po imenu “Abe Zakaria.” Abe Zakaria je rekao za De Telegraf da postoji “znatan broj” novaka u Siriji  i da vlasti “ne znaju ništa o tome.” On procjenjuje stvaran broj Nizozemskih sudionika negdje 300-500.

Dakle, koliko je uistinu Europljani su se pridružile sirijskom džihadu? Ne treba ići tako daleko kao informacija koja je nedavno procurila iz španjolskog policijskog izvješća, koja govori o izuzetno visokom broju od 100.000. (Donja granica u španjolskoj procjeni policije je 30.000.) No, nema niti razloga vjerovati da sigurnosne službe drugih europskih naroda – posebice Francuske – više znaju od svojih njemačkih kolega. Mora biti jasno da je “nepoznat broj” u njihovim predmetima itekako značajan. Međutim, ovakva realizacija procjena je itekako nepoželjna i predstavlja problem za europske dužnosnike. Vjerodostojne procjene Europljana koji su uključeni u sirijski džihad moraju nesumnjivo sada biti ne u tisućama, nego u nekoliko desetaka tisuća.

 

John Rosenthal je gost suradnik Geopoliticalmonitor.com i autor „The Jihadist Plot: The Untold Story of Al-Qaeda and the Libyan Rebellion“