Učitavanje događaja

« Svi događaji

  • Ovaj događaj je prošao.

Bosanski vladar ban Kulin odrekao se hereze 8. travnja 1203.

8 travnja

8. travnja 1203. bosanski ban Kulin odrekao se hereze (bosanski krstjani) pred papinim izaslanikom. Pred opasnošću od vojnog pohoda katoličkih Mađara i njihovog kralja Emerika, vjernih papi, Kulin je odlučio prihvatiti što traži Crkva. Europa je u to vrijeme bila puna kršćansko-gnostičkih sljedbi od Crnog Mora do Atlantskog oceana pod imenom katari u Francuskoj, albigenzi u Italiji i Francuskoj, bogumili u Bugarskoj, patareni, bosanski krstjani i drugi. To su bile prave heretičke sljedbe, vrlo prozelitski orijentirane, agresivne u svom nastupu i ekstremno radikalne u življenju. Poput današnjih brojnih sljedbi, trn u oku bila im je Katolička Crkva koju su smatrale „đavlovom sinagogom“ i „otpalom bludnicom iz Otkrivenja“.

Kulin ban - Wikipedia

Papin izaslanik uz pratnju dubrovačkog arhiđakona Marina, stigao je u Bosnu početkom 1203. godine. Odmah je na Bilinom polju pored rijeke održao sabor sa starješinama krstjana i banom Kulinom, njegovim časnicima i narodom. Ispitivanjem starješina ustanovio je da su njihova vjerovanja iskrivljena. Zato je od starješina zatraženo da se odreknu bitnih točaka svog učenja. Oni su na to pristali i na današnji dan 1203. potpisali akt o odbacivanju heretičkog učenja. Akt je potpisao i sam ban Kulin i arhiđakon Marin.

Ipak, ova hereza opstala je u Bosni u manjem obimu sve do dolaska Turaka. Misionarski rad franjevaca uspio je mnoge krivovjernike vratiti Crkvi i Kristovim nauku.

Po svom ustrojstvu i učenju “Crkva bosanska” pripada katarsko-patarenskom pokretu čiji korijeni sežu daleko u prošlost. U to vrijeme, izvirući iz Male Azije, javlja se više različitih učenja koji s jedne strane objedinjuju kulturu grčkih, azijskih, rimskih i egipatskih misterija, a s druge strane nalaze izvor u kršćanstvu. Ta različita učenja u početku individualno vrlo jaka, s vremenom se, kako im prvobitni impuls slabi međusobno približavaju i ujedinjuju u jedan nehomogeni, ali u temelju bitno krivovjerni, ezoterijski pokret kasnije nazvan gnosticizam.

Gnostici zlo poistovjećuju s materijalnim, a dobro s duhovnim svijetom, te smatraju da se čovjek mora posvetiti radikalnom asketizmu i da treba posjedovati “sofiju”, odnosno mudrost, da bi se oslobodio okova ovoga svijeta. Bosanski su krstjani, dakle, bili gnostičko-manihejski nasljednici i kao takvi učili da postoje dva osnovna principa života: princip dobra i princip zla. Dva su najviša bića, jedno dobro, koje je bilo začetnik svega nevidljivog i duhovnog, a drugo zlo, koje je tvorac svega vidljivog i tjelesnog.

Tako je Satanael, pobunjeni anđeo postao Sotona, te je prema ovom kršćanskom gnostičkom učenju upravo on stvorio čovjeka.

Isus Krist je za ovu herezu zapravo arkanđeo Mihael koji je samo prividno uzeo ljudsko tijelo, te je došao da „prosvijetli“ čovjeka. Potpuno suprotno vjekovnim istinama Crkve o Kristu kao drugoj osobi Božanstva koji silazi u ovaj svijet da križem i uskrsnućem otkupi čovjeka! I blažena djevica Marija je bila anđeo, a ne čovjek.

Ovaj svijet bogumili smatraju paklom jer u njemu anđeli pate u smrtnim tijelima. Nakon smrti ljudske duše idu u raj ili se vraćaju natrag u pakao (na Zemlju). Odavde se mogu izbaviti tek kad prime duhovno krštenje koje daju krstjani. Sakrament krštenja, koji bosansko-humski krstjani nazivaju “krštenjem Kristovim”, dijeli se polaganjem ruku i predavanjem knjige evanđelja. Time se opraštaju ljudima grijesi, ali svaki, pa i najmanji grijeh je smrtni grijeh pa je potrebno da svaki onaj koji sagriješi ponovno “krsti”.

Bosansko-humski krstjani nazivali su Katoličku crkvu – crkvom idola, bludnicom i otpadnicom. Jedina prava Kristova crkva jest “Crkva bosanska”. Krstjani su nasljednici apostola, a njihov biskup je jedini pravi Kristov namjesnik na Zemlji – jedini autentični nasljednik Petrov. Nadalje, odbacuju bogomolje i ostale građevine (crkve) određene za kult kao “đavolove sinagoge”. Osuđuju svete slike u crkvama, te javno štovanje slika smatraju idolatrijom. Zabranjuju takoder štovanje relikvija i molitava koje Katolicka crkva prikazuje za mrtve, te kao jedinu vrijednu i spasonosnu molitvu navode “molitvu Gospodnju” (Oče naš).

Izvor: Narod.hr

Detalji

Datum:
8 travnja