U Zagreb je sletio Antonio Alvarez. Tako je glasila udarna vijest dana. Bolje upućeni u lik i djelo ovoga čovjeka pomislili su da je došao u sklopu priprema za nadolazeću Ultru, budući da je poznat kao disc-jockey i dance-pjevač. Slabije upućeni pomisliše kako se radi o novom pojačanju Dinama.
A onda su i jedni i drugi shvatili kako je riječ o direktoru “Agrokora” koji će s devet svojih suradnika voditi proces prestrukturiranja iliti eutanazije ove do jučer najveće hrvatske kompanije.
U međuvremenu Vlada i Sabor mlate praznu slamu raspravljajući o zakonu koji bi omogućio državnu intervenciju. No ta je namjera očito dolaskom Amerikanca filipinsko-španjolskog podrijetla s ekipom od devet suradnika preduhitrena voljom najvećih vjerovnika, dviju ruskih državnih banaka. Da je država htjela zaista intervenirati, mogla je i morala proglasiti stečaj.
Glava u pijesku
Nitko do prije mjeseca dana, kao, ništa nije znao, svi su gurali glavu u pijesak, a onda je prvi signal upalio ruski veleposlanik nakićen ordenjem. Još tada je ministar Zdravko Marić govorio kako je sve O.K. A sada svi, od političara i gospodarstvenika do analitičara i novinara, znaju sve i svi nude neka svoja rješenja. Sjajna je to prilika i za stranačko potkusurivanje.
Sam “Agrokor” godinama se razvijao po logici imperija, po logici, iako je prispodoba malko neumjesna, po kojoj su rasli i propali Rimsko Carstvo, Napoleonova država ili Treći Reich. Poput drogiranog maratonca uzimaš, osvajaš svim sredstvima ne misleći o granicama rasta i mogućnosti, ne znaš stati i onda postaješ žrtva vlastita osvajanja.
Napuhivao se balon dok nije pukao. Veliki sustavi sa sobom nose i velike rizike. “Agrokor” je rastao uz različite oblike državne potpore i uz visoko zaduživanje. Morao je doživjeti slom.
Logika imperija
Jurišao je Ivica Todorić, inače strastveni lovac na divljač, dok je mogao, postao je herojem poduzetništva, danas je vitez tužnog lica.
Uzimao je kredite uz enormne kamate gdje god je stigao, kao da oni neće doći na naplatu. Išao je grlom u jagode, a u jagodnjaku je vrebao piton koji će ga progutati. Pao je pod inkanat lihvarskih kreditora, koji su sve to radili smišljeno pišući epilog koji upravo gledamo, dospio je u dužničko ropstvo.
Nitko u brojnim analizama do sada nije ni pokušao objasniti zašto su kamate za hrvatske građane i poduzeća deset puta veće nego u zemljama odakle dolaze banke. Kamate i korupcija su ubojita sredstva kojima se bogati i moćni služe za preuzimanje i kontrolu siromašnih i slabih.
Alvarez će sada napraviti ono za što ga je platio onaj tko ga je doveo. Vjerojatno će rasprodati firmu po firmu iz koncerna koji više neće postojati, voda i zemlja ići će u strane ruke, kao što su otišle banke, Telekom i Ina.