Za početak glede knjige “Bogoubojstvo Zapada”- iako u proslovu napominjete kako knjiga nije usmjerena ni protiv jedne osobe s homoseksualnim ili transvestitskim sklonostima niti joj je cilj napadati, osuđivati i prozivati takve ljude, uputnim mi se čini da ukratko pojasnite o čemu se zapravo u knjizi radi?
– Moja knjiga je rukavica u lice gender ideolozima. Izazov na raspravu, na jednoj višoj razini, ako imaju argumenata, pameti i hrabrosti. S obzirom na to da vole riječ “subverzija”, mogao bih reći da je subverzivna za rodnu agendu jer je raščlanjujem na jedan do sada neuobičajen način i tezama koje jezikom esejistike i popularne filozofije potkrepljujem. Teško je u nekoliko rečenica sublimirati poruku knjige, ukratko, bavim se gender ideologijom kao novim kultom, kao pseudoreligijom koja se nameće na Zapadu kao službena agenda koju moraju prihvatiti svi, silom ili milom. Ušao sam u njezine nihilističke korijene i post-teističke projekcije, i došao do zaključka da je gender kult jedan od znakova duboke krize judeokršćanske civilizacije – neću biti toliko apokaliptičan pa reći baš propasti, no svakako dubokih antropoloških poremećaja jer se radi o stvaranju novoga čovjeka, o pisanju novoga Postanka, redefinira se čovjek biološki, psihološki i društveno kao androgino biće. Knjiga se može čitati i kao jedan duhovni triler koji poziva na buđenje jer se uskoro možemo probuditi usred jednog puzajućeg totalitarizma, kontrole uma, duha, vjere, mišljenja…
Na tragu i knjige i teme koju obrađujemo jedno općenito pitanje: Je li Hrvatska tolerantno ili netolerantno društvo, ne samo glede LBGT zajednice?
– Zašto bi samo njihov fokus bio mjerilo tolerancije? I što je uopće tolerancija? Je li to prazni pojam političke korektnosti koji služi da bi se pacificiriralo svaku ozbiljniju kritiku ili raspravu? Reći istinu, nekomu može zvučati netolerantno. Zašto bih zatajio svoj stav i vjeru u ime nečijeg apstraktnog mjerila tolerancije? Kako LGBT vođe i ideolozi mogu tražiti toleranciju ako su sami netolerantni? Zašto bi njihov stil življenja i uvjerenja morao biti automatski prihvaćen? Da se razumijemo, ja ne govorim o nasilju, nasilje treba spriječiti u svakom obliku, ovdje sada govorim o toleranciji u smislu sposobnosti za dijalog, raspravu, polemiku, sučeljavanje stavova bez etiketa o homofobiji i fašizmu. Ako sredinu u kojoj živite tako etiketirate, onda izazivate reakciju. Postoje LGBT vođe kao idejni militanti koji provociraju kulturni i društveni rat. Stvaraju psihozu u društvu. Proizvode ozračje nesigurnosti, mentalnog izvanrednog stanja u kojemu stalno skreću pozornost na sebe kao ugroženu skupinu a, zapravo, nitko se na njih ne bi ni osvrnuo da sami ne provociraju javnost. Koga briga za neki njihov opskurni party? Oni su dio subkulture koja halabučenjem traži ekstra prava. Nitko im ne brani živjeti kao svi drugi građani. Postavili su sebe u središte društva i ponašaju se kao barometar tolerancije svih ostalih, zato na vaše pitanje jesmo li tolerantno ili netolerantno društvo i ne mogu odgovoriti drukčije nego da smo tolerantni koliko smo slobodni i otvoreni za raspravu o svim temama. Hrvatsku se stalno godinama maltretira ideološkim isljeđivanjima, a zapravo bi se iznenadili kad bi shvatili koliko smo mirnije i normalnije društvo od mnogih zapadnih sredina u kojima se svakodnevno događaju nemiri, nasilja, prosvjedi i sukobi sa svih strana barikada. Mi smo mirno društvo, ali nam se svaki eksces gleda kroz velike ideološke naočale.
Je li i koliko je LGBT kolektiv u ofenzivi na Hrvatsku, ili se ipak radi o pretjerivanju? Radi li se o namjernom izokretanju činjenica – služe li sporadični incidenti LGBT aktivistima (poput nedavnog napada na zagrebački klub) za sračunate napade na RH kao zemlju nesnošljivosti i netolerancije?
– U ofenzivi je već zadnjih petnaestak godina. To je svjetski proces, točnije zapadni. Marševi, prosvjedi, tužbe, pritisci na javnost, napadi na savjest pojedinaca, klevetanje, svi su za njih homofobi, fašisti, primitivci, koji god ne prihvaćaju njihov način života i ne vide u tome ništa simpatično i dopadljivo. Bar do trenutka ovog razgovora nije nam poznato tko je bacio suzavac, kao što ni dandanas ne znamo autore svastike na Poljudu. Ali vođe rodne revolucije već sve unaprijed znaju. Možda je neka budaletina doista iz mržnje prema njima bacila taj suzavac, ali odakle im pravo da jedan takav pojedinačan slučaj javno proglašavaju kao opće pravilo u hrvatskom društvu i da osuđuju većinu građana kao kolektivne sukrivce za nečiji kriminalni čin? Ako bi gledali na taj događaj logikom komu može biti u interesu, onda bi došli do zaključka da ne može biti u interesu građanima poput nas, koji imaju svoj stav, ne ugrožavaju nikoga, ne slažu se s njima, ni s nasilnim ponašanjem – ali nam reakcije nakon tog događaja pokazuju da može biti u interesu onih koji Hrvatsku žele vječito inkriminirati kao fašističku i homofobnu zemlju. Na koncu, ako postoji homofobija, postoji li i heterofobija?
Gender (rodna) agenda i gay ideologija – može li se argumentirano reći da se radi o ratu svjetonazora, ali i o teroru glasne manjine nad šutljivom većinom, kako u EU-u, tako i u RH?
– Da, u svojoj knjizi “Bogoubojstvo Zapada” pišem o unutarcivilizacijskom svjetonazorskom ratu koji je sve dramatičniji jer se radi o nepomirljivim konceptima. Mogućnosti manjinske ucjene već su stvar uhodane strategije u liberalnim društvima. Ljudi žive svoje živote, bore se za svoje egzistencije, i većina nema namjeru nikoga ugrožavati, no paradoksalno, čim netko počne napadati javno i govoriti o svojoj navodnoj manjinskoj ugroženosti, stvara se među ljudima animozitet – jer svi mi imamo svoje probleme pa i ugroze, muke i nevolje, a onda kad nas još netko davi jer mu nije dobro u vlastitoj koži, vrijeđa nas i ucjenjuje, traži da mu se klanjamo ili hodamo kao po jajima, pazimo da nekoga krivo ne pogledamo, onda to postaje iritantno!
U knjizi opetovano naglašavate da se radi o pomno planiranom i sad već otvorenom pozivu na rušenje starog tradicionalnog poretka i tradicionalne paradigme braka i obitelji. Koji su argumenti za tu tezu?
– Promjena strukture roda i spola. Najprije na jezičnoj, semantičkoj razini, a onda i na sociobiološkoj. To je glavni argument – riječ je o planskoj destrukciji tradicionalne paradigme, destrukciji koja će unijeti totalnu zbrku u živote ljudi, u ljudsku genealogiju i antropologiju i poremetiti odnose među spolovima do te mjere da više nećemo znati tko je kojeg roda ili spola. U gender semantici postoji već mnoštvo transrodnih kategorija. Imamo gramatička tri roda, muški, ženski i srednji. Odrasli smo sa spoznajom da srednji rod kao biološki ne postoji. A sad je na tom prostoru izraslo gomilu podrodova, praktički transrodnost je proglašena društvenom i biološkom stvarnošću i tko god se opire ili kritizira nametanje takvih gledišta diskreditiran je kao nazadan, potencijalno opasan i homofoban.
U svezi s LGBT zajednicom, napose transrodnosti, EU donosi zakone, a RH ih bespogovorno prihvaća. Kamo to onda sve vodi?
– U gender totalitarizam. Što se EU tiče, odnosno Bruxellesa, politička eurokracija je donijela takvu zakonsku regulativu o zaštiti i promociji rodne revolucije, da se smrzneš – ispada da uskoro nitko javno neće smjeti ni pisnuti protiv njihovih dogmi! Kako možemo govoriti o demokraciji i slobodnom društvu ako se ne smije preispitivati njihovo redefiniranje rodova i nova rodna ideologija koja se uvlači u medije, škole i svijest mladih ljudi. Na djelu je tehnika masovne promjene svijesti, želi se mlade ljude preodgojiti i učiniti ovaj svijet mjestom u kojemu se svi oblici transrodnosti podrazumijevaju. Ulazimo u “vrli novi svijet” u kojemu će naizgled sve biti moguće, čovjek kao autor vlastite post-evolutivnosti, čovjek koji će sebe samog sociobiološki redizajnirati u skladu s filozofijom “Bog je mrtav – sve je dopušteno”.
S pozicije kršćanstva, tradicionalne religije i vjere, može li se zaključiti da je u tijeku novo razapinjanje Krista i zadnji čin bogoubojstva na Zapadu, koliko god to dramatično zvučalo?
– Bogoubojstvo je u novom vijeku započelo s Francuskom revolucijom (napominjem, to je Camus ustvrdio!), nastavljeno je s ateizmom, marksizmom, anarhizmom, nihilizmom, nacizmom, a Nietzsche ga je prvi formulirao kao filozofiju. Upravo sam htio naglasiti provokativnu tezu da je njegov ubermensch na koncu postao transvestit. Kako sam došao do toga, o tomu ekspliciram u knjizi. Objasnio sam i povijest i smisao Nietzscheove teze o smrti Boga na Zapadu, i njezine konzekvence. Tvrdim da je gender revolucija jedna od krajnjih konzekvenci “smrti Boga” na Zapadu. A kad naizgled nema Boga, onda, kako je rekao Dostojevski, sve je dopušteno. Analiziram u tom kontekstu i “Braću Karamazove”, pogotovo Ivana Karamazova i viziju njegova razgovora s đavlom. Tu je Dostojevski bio prorok.(D.J.)
(Zoran Vukman, analitičar društvenih, političkih i religijskih fenomena, autor je nove knjige “Bogoubojstvo Zapada”)
SUMRAK SAGA
Civilizacija ne može opstati u sveopćoj travestiji
Kad je stanje tako alarmatno – što nam je činiti? Kakva nam je budućnost? Ili kako sami pišete – ako je Conchita čovjek budućnosti, onda budućnosti nema!
– Pružiti duhovni, društveni, intelektualni, građanski, kršćanski otpor gender ideologiji. Imati hrabrosti odbaciti je kao lažnu filozofiju, kao lažni nauk o čovjeku. Ako nam je Conchita prototip budućega čovjeka, onda ne, hvala. Ne vidim kako može opstati civilizacija na temelju sveopće travestije? Kako može imati budućnost civilizacija koja se klanja nekoj “drag queen” kao svom idolu i božanstvu? Ti ljudi nisu svjesni da rodna revolucija u ljudski rod unosi strahovitu mentalnu, duhovnu, biološku, genealošku, općenito antropološku neravnotežu i da su posljedice nesagledive – čovjek nije androgino biće, on je stvoren u muškoj i ženskoj komplentarnosti, to što kod nekog muškarca može prevagnuti žensko načelo, ili kod neke žene muško, nije razlog za globalnu promjenu rodne strukture.
Izvor: Glas Slavonije, razgovarao Darko Jerković