Burke o Prikrivenoj Mudrosti Predrasuda

 Povezana slika

Vidite, gospodine, da sam u ovo prosvjetljeno doba dovoljno hrabar da priznam, kako smo općenito ljudi nenaučenih osjećaja; umjesto odbacivanja svih naših starih predrasuda, mi ih izuzetno cijenimo, i da izazovem još srama, cijenimo ih zato što su predrasude; i što su dulje trajale, i što više prevladavale, to ih više cijenimo. Bojimo se što će se dogoditi ako svaki čovjek živi i radi prema svojoj vlastitoj količini razuma; zato što vjerujemo da je zaliha razuma u svakom čovjeku malena, i da bi pojedincima bilo bolje da si pomognu općom zalihom, kapitalom nacija i razdoblja.
Mnogi od naših ljudi koji se upuštaju u teoretiziranja, umjesto da uzdrmaju opće predrasude, iskoristivši svoju oštroumnost otkriju prikrivenu mudrost koja prevladava u njima. Zaključe kako je mudrije nastaviti s predrasudom, u kombinaciji s razumom, nego da je odbace i da ne preostane ništa osim golog razuma. Predrasuda znači spremnost primjene u potrebi; ona prethodno animira um u smjeru mudrosti i vrline, i zbog nje čovjek neće oklijevati u trenutku odluke; skeptičan, zbunjen i neodlučan. Predrasuda pretvara vrlinu čovjeka u njegovu naviku; a ne niz nepovezanih djela. Kroz predrasudu, njegova dužnost postaje dio njegove prirode.
Važi književnici, vaši političari, pa tako i cijeli klan prosvijetljenih među nama, bitno se razlikuje u tim stvarima. Oni nemaju nikakvo poštovanje prema mudrosti drugih; ali to nadoknađuju velikom količinom samopouzdanja u svoju mudrost. Njima je dovoljan motiv za uništenje starog sustava stvari taj što je star; a što se tiče novoga, nimalo se ne boje za trajnost i ne brinu oko izgradnje na brzinu; jer trajnost nije nikakav problem za one koji malo ili nikako cijene stvari koje su napravljene prije njihova vremena, i koji svu svoju nadu polažu u otkrića. Oni misle, i to sustavno, da su sve stvari koje rezultiraju trajnošću štetne, i zbog togu su u bespoštednom ratu sa svim ustanovama. Misle da se vlast može mijenjati kao što se mijenja način odijevanja, s podjednako malim negativnim učinkom: misle da nije potreban princip privrženosti, osim osjećaja trenutne pogodnosti bilo koje ustanove države. Uvijek govore kao da misle kako postoji osobit ugovor između njih i njihovih magistrata, ali da taj ugovor nema ništa recipročno u sebi, da ga narod ima pravo raspustiti bez ikakvog razloga osim svoje volje.
Edmund Burke, Reflections on the Revolution in France, 1790.
PS
Odličan opis razlike između konzervativaca i progresivaca, ukoliko to ne vidite onda niste čitali dovoljno pažljivo (ili su se možda neke stvari izgubile u prijevodu). Postoji i mogućnost da ne shvaćate što su i zašto postoje predrasude; u tom slučaju vidi post Predrasude prema Predrasudama.
[Predrasude su skup vjerovanja i ideja koje nastaju instinktivno u društvenim bićima, i koje odražavaju osnovno iskustvo društvenog života. … Zamijenivši ih apstraktnim racionalnim sustavima filozofa, možemo misliti kako smo racionalniji i bolje opremljeni za život u suvremenom svijetu, ali činjenica je da smo manje opremljeni, i naša nova uvjerenja su puno slabije opravdana, upravo iz razloga što su opravdana od strane nas samih.]
Iako zapisana prije više od dva stoljeća, i danas možemo primijeniti Burkeova razmišljanja na naprednjačke pokušaje reformiranja različitih institucija/ustanova društva (npr. aktualno, braka).
PPS
Živimo u društvu koje je kroz prošlo stoljeće doživjelo različite naprednjačke eksperimente pa pojam “konzervativca” ne označava nužno nekoga tko bi želio “konzervirati” postojeću situaciju, odnosno očuvati određene reforme.