Predstavljanje Zbornika najboljih literarnih radova Tropletova natječaja (5)

U ponedjeljak, 13. studenoga 2017. godine, u sklopu Tropletovih dana kulture biti će priređena književna na kojoj će biti predstavljen Zbornik najboljih literarnih radova ovogodišnjega Tropletova natječaja za učenike osnovnih i srednjih škola te dodjela pohvalnica i nagrada najuspješnijim autorima. Književna večer će se održati u Hrvatskom domu H.S. Kosača u Mostaru, u 19.sati, u Maloj dvorani – amfiteatar iznad ulaza.

Kao uvod u taj događaj objaviti ćemo predgovor i pogovor Zbornika, koji su napisali priznati znanstvenici i književnici, prof.dr.sc. Antun Lučić i doc.dr.sc. Marko Tokić, članovi prosudbenog povjerenstva, kao i po pet najuspješnijih učeničkih radova iz obje kategorije. Danas ćemo prenijeti četvrtonagrađene radove iz obje kategorije.

spisateljstvo frasi-citazioni-dediche-aforismi-mamma

 

Četvrtonagrađeni rad za osnovne škole

NEDJELJA JE DUŠI LIJEK, NAŠ JE BILJEG I NAŠ STIJEG

…Tako budu dovršeni  nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti  jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje  učini…Tako piše u Bibliji, Svetom pismu, Knjizi nad knjigama. Sve točno i ispravno, jednostavno i razumljivo svakomu tko je barem jedanput uzeo u ruke i čitao. Sve što čovjek treba raditi jeste slijediti upute autora ovoga savršenstva. A što to čovjek današnjeg naprednog, modernog društva radi? Uglavnom sve protivno onomu što mu je njegov Tvorac naredio. Sva ostala stvorenja i bića kojima je Bog darovao život, tisućama, milijunima godina ne odstupaju od Njegove zamisli. Kako Bog reče prvoga dana postanka, takva pravila vrijede i do dana današnjega. Sve se savršeno uklapa i u najboljem je redu. Samo je čovjek, mali i neznatan, uzeo za pravo  mijenjati i prilagođavati sebi i svojim potrebama ono što mu je Bog  darovao. Između ostalog, malo mu je 6 dana u tjednu da kao čovjek radi, stvara i umori se, da bi sedmog dana otpočinuo. Odmorio tijelo i dušu, Bogu zahvalio odlaskom na nedjeljnu sv. Misu. Ali, zašto bi inteligentan čovjek izgubio 45 min slušajući  Božju riječ kad za to vrijeme može još novca zaraditi, „kupiti još malo zakona“i prilagoditi sebi. Pri tome ga nije briga za one koji vape  za Božjim zakonom i žele nedjelju za dan odmora i boravka u Nejgovoj kući. Zaslužili su to radeći sate  i sate kroz tjedan, bez pogovora i prigovora, jer znaju da moraju. Od toga im ovisi zemaljski život, opstanak u društvu. I dođe nedjelja, dan kada bi tako rado pošli na sv. Misu po lijek za svoje umorne duše, tako bi se rado zaogrnuli tim stijegom pravednosti i Božje milosti. Na čelo stavili znak križa i 45 min razgovarali sa svojim dobrim Bogom. Na žalost, to im nije omogućeno, sve ostane na tihom razmišljanju i čekanju dana kada će netko od dobrih i pravednih ljudi nedjelju staviti tamo gdje i pripada. Majke i očeve vratiti svoj djeci, svojim obiteljima da zajedno blaguju nedjeljni ručak. Zar je ljudska pohlepa toliko velika i nezasitna da joj nije dovoljno sve blago koje stekne za tih 6 dozvoljenih, radnih dana, pa zadire i u 7. nedozvoljeni? Kažu da u svijetu nije problem nahraniti siromašne, nego bogate, i to je uistinu tako. Siromah ne treba mnogo, ne traži mnogo, samo priliku za dostojanstven život i minimum materijalnoga. Ali zato ima bogatstvo koje se niti jednom novčanom valutom ne može kupiti niti pltiti. Bogatstvo koje ne blijedi, ne propada  i ništa mu ne može naškoditi. Prenosivo je sa ovoga na onaj drugi, divni svijet koji pomalo upoznajemo i razumijevamo odlazeći na nedjeljne sv. Mise. Nedjelja je blagoslov, dar od Boga koji trebamo čuvati i njegovati. Zašto nam ga poslodavci i zakonodavci oduzimaju? Nije njihov, ne pripada im, a imaju potpuno pravo na njeg kao i oni kojima su ga uskratili. Zašto se svi zajedno već narednu nedjelju ne bi našli u crkvenim klupama, zajedno pjevli i molili za one koji su iz nekih nebitnih razloga propustili susret s Gospodinom? Kada bi se to dogodilo, zrake Božje toplote počele bi otapati ledena ljudska srca, na licima bi se prepoznavo Božji odsjaj i ništ ne bi bilo bitnije od skupljanja blaga koje Gospodin sprema u svoju riznicu. On je dobri poslodavac koji ne traži mnogo, dobri zakonodavac koji je dao jasne upute za sva područja života. Ako je On otpočinuo u taj sedmi dan i blagoslovio ga, otpočini čovječe i ti. Nisi iznad Njega i nikad nećeš biti!

VEDRANA RAGUŽ,  8.b

Osnovna škola Stolac

 

Četvrtonagrađeni rad za srednje škole

NEDJELJA JE HIMNA CIVILIZACIJE LJUBAVI

Onaj koji zna sve tajnovite putove ljudskih srdaca. Onaj koji silinu svoje tihe nutrine razumljivo obori po posteljicama isprekidanog, neopisivo usplamtjelog, tihog bogatstva. Onaj koji znade što je ljubav, a što cjelov njezine čarolije. Pred Njim sažimajući nečujno svoj oklop od krhkih koščica, pružajući tiho svoje tanašne ručice, posjedoše sve bajnovite, žarom okupane prostorije. I nijesu se međusobno poznavale i nijesu grlile istu dimenziju šarolikog žara. Ni začešljane vlasi u središtu prostranog umijeća ne bijahu im iste. No te grudi, nutarnja prosvjetna kaplja istiskivala je zadovoljno svoje listiće, rastežući krakove onako veselo poput jutarnje razigrane ptičice. Ti međusobno nepoznati putokazi, odaje drugačijih htijenja, no u očima Božjim jednaki. Oni kazivahu korake zadovoljne krjeposti, a Bog ih pogladi rukom tihog mira. Izgovarahu riječi anđeoskog sjaja, a nježna snaga Božje nutrine prospe po tim žilicama naslikanog bogatstva svoju ljubav, sve svoje biće, dok nabujala slika bisernih sastojaka uživa svu milinu, blaženost dašak nježne spokojnosti s rumenih obraza Njegovih. On zna sve skrivene tjesnace, sve valovlje slane pučine, sve sitne korake neotkrivenih puteljaka. On zna čovjeka po duši. Po duši On ga poznaje. Po civilizaciji različitih kockica, kockica koje po savjesti biramo, darom Božjim. Kolika je samo ta Božja snaga; mehanizam pokretne ljubavi! I kad se Bogu svidje to rajsko bogatstvo, načini i čovjeka, Njemu sličnom, no po grijehu ne. Izmače šesti dan Božjeg stvaranja za obronke zelenih odaja, pod žarna krila plamenih kristala, a tiho, na mekanim prstićima pokriven odijelom prostorne miline nedjeljnog čara, izmigolji iz zagrljaja Božjeg novi vidik. Nedjelja je. Dan Božji.  Dan kada prestaje sve naše tvrdoglavo češljanje radnih sposobnosti, a počinje himna znakovitih pokornih tračaka koji dopiru iz uglatih, dubinskih slojeva čovjekove tjelesine. Počinje vrijeme koje Višnjemu Stvoritelju polažemo. Nedjeljna zvona crkvenih tornjeva radosno prišaptavaju milozvučnu melodiju, simfoniju laganih nota otmjene blagosti. Božja riječ je život, a život spoznajemo podavanjem svoje dubinske nutrine dragom Stvoritelju. To odijelo nedjeljne spokojnosti na čovjekovoj tanašnoj koži okrjepljuje sve njegove strahove, krasi milinom njegove udove, a ubija nesnosne poglede otuđelih nemira. I nismo sami. Nikad nismo ni bili. No često čovjek odluta od Božjeg pogleda, uvuče se u začarane krugove strelovitih nemira u kojoj gromovi tuku moralne osobine, oličenje našeg postojanja. No ruho nedjeljne blagosti na našem biću ne znači samo primicanje Božjoj himni, savršenoj melodiji koja krasi rajske odaje, odzvanja po mirisnom kutku Božje civilizacije. To zapravo znači spoznati božansko biće, primaknuti se Njegovu glasu, čuti šapat Njegovog neumornog dozivanja pod oklopom naše mesnate linije.Primaknuti se Bogu u tišinskom stanju nedjeljne čarolije, dopustiti svojoj duši osjetiti ta zvonka poigravanja nedjeljnog mira, iskusiti Božji pogled u sigurnom ozračju, te isplakati svoju dušu kad odmaknemo razornim koracima od Božje ruke u kojoj je utkano sve naše postojanje. Ti Božji sati imađahu osmijeh smjele istinske ljubavi, sastojahu se od dragocjenih žarnih pruga iskonske čiste snage, a nošahu svoje korijene, i moje i tvoje dragi čovječe, po nama još neistraženim koračajima blaženog obzorja. I zapravo, moj zemaljski prijatelju, Božja prisutnost je bezvremenska. Upisana je u svaku kličicu šarolikog obzorja, obilježena u svakom danu našeg postojanja. Ona obilazi poput povjetarca proljeća sva naša dubinska sjećanja, a žari zemne prostore ljepotom svoje jačine. I ne posustaje nikad. Zastaju samo naša srca pod vrevom užurbanosti današnje kutije prazninskog jada. No i dalje Bog dragi nas ljubi. Ljubi mene, tebe, našu obitelj, mog susjeda privezanog nedjeljnim dežurstvima, onu nepokretnu staricu drhtavih, naboranih ruku u kućici ohladnjelih ploha. Božja prisutnost zapinje i u tim ogoljenim zidovima, mračnim kutijam, te lijepi nove tapete ljubavi, mira i blagostanja. Bog dragi nas uči ljubiti ne samo onim što oči vide, nego i cjelovima koji u duši čovjekovoj tragove ostavljaju. Tragove biserne, pruge lijeposti pune, komadiće svetog mira. Nedjeljna zvona nisubeznačajan tupi zvuk. Ona su putokazi intenzitetnog razvoja Božjeg koračaja, koja svakim udarcem u metalni lim pozivaju u božanske odaje ljudske migave plohe. I kad naše žuljevite osušene udove prekriju zrnca prašnjave, muljevite zemljine crnine. I kad naše prisutnosti ovozemaljske više ne bude, melodični zvuk zvonkih zvona i dalje će neumorno upirati snagom svoje neiskaljane nutrine prema drugim srcima. U Božjoj civilizaciji neiskvarenih pogleda, pod zrelim, rajskim oblacima pjevat ćemo uzvišenu himnu našem jedinom Stvoritelju; nama jednakom, osim po grijehu. Himna ljubavi u civilizaciji rajskoj ubirat će nove kličice svetog mira, a pogled Božji milovati sva stvorenja zemaljske ravni, ljubavlju čiste istinske dobrote tihog vidika. Bog je ljubav civilizacije današnje stvarnosti potrošačkih pogleda te milozvučni razum notnih ostvarenja  uzvišenog napjeva. A nedjelja je Božja, mi smo Božji. Njegov je svaki komadić beskrajne dimenzije. Bogu dragom se klanjaj, njega slavi, srcem svojim hvali, kliči mu radosno, a u duši miluj blaženim zanosom. E to je zapravo linija nedjeljnog savršenstva Božjeg. Njeguj je svakodnevno pod mesnatim oklopom svojim. I zapamti dragi čovječe:„ Nigdje zvijezde biserne neće jače obasjavati uzburkalo valovlje pjenaste staze, nigdje čarobni repovi noćnog uzdaha neće svoj smjeli tišinski krak odgurnuti od danjskog razigranog  pokreta, tako lagano kao da vjetar polagano ljulja tek proniklo pozlaćeno klasje mladog izdanka. Nigdje tako odlučno visinske životinjice neće razigravati svoje leteće vještine pod nebesima plavetnila, a ni modrina prohladne kapljice neće istisnuti svoju zrcalnu iskricu laganog talasanja. Pupoljak ruže crvenih bojila neće mirišljavo gladiti migavu narav pokretnog kukca. Nigdje u kutku svjetske civilizacije ti prikazi ljeposnog stanja neće biti vidljivi kao što će se  boja oslikavati u carstvu Božje prisutnosti. Da, da , tu se oni skrivaju. I okretat će se krugovi svijetlih boja oko svojeg kontrastnog obzorja. I svitat će. Zatim će lagana noć prošetati po još užarenom urnebesu svjetlosne igre. Sve dok nas jednog dana dragi Bog ne pozove u odaje nebeskih visina. A sve što je potrebno za rađanje novih vidnih kličica u tvom dubinskom obzorju dragi čovječe, jest čvrsta molitva, nedjeljno zajedništvo te smirenost u duši i kad se naše tijelo savija od bolova tužnog vidika. Bog dragi je ljubav. On te ljubi i čuva, brani i razumije, uzvrati mu cjelovom poniznosti, vjere te nedjeljnim odlaskom na sveto misno slavlje. I nedjelja je, dan Božji, dan ljubavne himne u civilizaciji Božjoj.“

Moje je pero zavrašilo pripovijesnu notu, dok Božje i dalje stvara!

 

PETRA BOŠKOVIĆ, II.razred gimnazije

Srednja škola Stolac

 

Predstavljanje Zbornika najboljih literarnih radova Tropletova natječaja (1) – http://www.troplet.ba/?p=16723
Predstavljanje Zbornika najboljih literarnih radova Tropletova natječaja (2) – http://www.troplet.ba/?p=16780
Predstavljanje Zbornika najboljih literarnih radova Tropletova natječaja (3) – http://www.troplet.ba/?p=16798
Predstavljanje Zbornika najboljih literarnih radova Tropletova natječaja (4) – http://www.troplet.ba/?p=16801