Ni ja se ne želim integrirati!

Foto: dailymail.co.uk

Talijanski pisac Roberto Marchesini objavio je na katoličkoj mrežnoj stranici La Nuova bussola quotidiana, 21. rujna 2017., zašto se ni on ne želi integrirati u ovo društvo. Svoj je osvrt naslovio: “Musulmani se ne integriraju? Ni ja!” Evo što duhovito a istinito piše:

Prema isključivu istraživanju dnevnika Il Giorno koje je vodila agencija Marketing IPR, proizlazi da 50-60 % imigranata ne živi od ploda svojih djelatnosti. Naravno, ako se ima u vidu da Italija ne može jamčiti posao ni za sve talijanske moguće zaposlenike. Kako će dakle naša država osigurati integraciju svih ilegalnih imigranata koji su masovno pristigli (a i dalje pristižu) na naše obale?

Nije u tome problem. Naime, trećina njih (31 %, prema istraživanju IPR) nema se namjere integrirati, tj. prilagoditi zapadnom društvu i kulturi. A zbunjenosti Lijevih (“Kuća i posao za sve!”) pridružuju se Liberali (“Tko u Italiju dolazi, dužan se integrirati!”). Ovako stvari stoje: velik dio muslimanskih imigranata nema uopće namjere integrirati se. A još su manje zbog toga zabrinuti. I što sada činiti?

Izvrsno pitanje, međutim… promišljajući dobro… nemaju posve ni krivo.

Ni ja se ne želim integrirati.

Ne želim se integrirati u društvo gdje vlada zakon jačega, gdje su siromašni, slabi, krhki i posljednji – puka roba, bezvrijedni i žrtveni predmeti.

Ne želim se integrirati u društvo u kojem se svake godine abortiraju milijuni djece; koje navaljuje da bude još više pobačaja; koje smatra da je prigovor savjesti s obzirom na pobačaj problem koji tek valja riješiti.

Ne želim se integrirati u društvo koje smatra hendikepirane, stare, bolesne beskorisnim teretom kojega se treba riješiti; koje smatra “dostojnim” samo život mladih, zdravih i samodostatnih (a koji su to?).

Ne želim se integrirati u društvo koje nudi, onima koji su potišteni, samoubojstvo umjesto ljubavi prihvata; koje niječe svako dostojanstvo patnji, koje odbacuje pomoć i blizinu.

Ne želim se integrirati u društvo koje sprječava rad onomu koji se ne prilagođava mainstreamu, tj. glavnoj struji; koje povjerava svoju ekonomsku politiku (a time i život i slobodu svojih građana) tržištu i njegovim interesima; kojim ravnaju lobiji umjesto narod.

Ne želim se integrirati u društvo u kojem je škola odustala od obrazovanja i kojemu je cilj samo širiti apsurdne ideologije; koje odbija priznati roditeljima dužnost (prije negoli pravo) u odgajanju vlastite djece; i koje prijeti da će strpati u zatvor sve one koji se tuže na ovu nepodnošljivu zloporabu.

Ne želim se integrirati u društvo utemeljeno na laži, u kojem vlast nepodudarne vijesti ocjenjuje kao “lažne vijesti” (fakenews).

Ne želim se integrirati u materijalističko, hedonističko i potrošačko društvo u kojem vrijednost osobe ovisi o tome koliko zarađuje ili koliko troši; u kojem su dostojanstvo, stid i vrijednosti svakodnevno žrtvovani na žrtveniku slave. Ne želim se integrirati. Ne isplati se. Više volim biti ruban, isključen, getoiziran. Štoviše…

Dragi muslimani u Italiji, imate pravo.

(Prijevod: P. M.)

Izvor: Crkva na kamenu