Kardinal Müller upozorio na opasnosti modernističkih tendencija u Crkvi i odvajanja pastorala od nauka

SNAŽAN GOVOR PREFEKTA KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE

Što se tiče odvajanja nauka od prakse prefekt Kongregacije za nauk vjere je upozorio kako bi „mi u Njemačkoj trebali biti posebno oprezni“ referirajući se na zapadni raskol iz 1517.

bishop Müller

Kardinal Müller, prefekt Kongregacije za nauk vjere, održao je početkom rujna snažan govor na temu knjige Bog ili ništa kardinala Roberta Saraha, prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, u kojem je upozorio na dekristijanizaciju Zapada, koja se uvukla i u Crkvu.

Kritizirajući modernizam i modernističke tendencije kardinal Müller je istaknuo „unutar modernističke sheme razvoja, Objava i crkvene dogme predstavljaju samo povijesno uzrokovane etape tranzicije na kraju kojih stoji samo-pobožanstvenje čovjeka. Božanska objava i povijest koja joj prethodi predstavljali bi samo pripravnu etapu u razumijevanju Boga, svijeta i Crkve u kojima je sam čovjek, u isto vrijeme, subjekt i objekt Objave. Ovo je pravi temelj tezi prema kojoj su ‘životne stvarnosti’ pravi izvor Objave, dok su Sveto Pismo i Sveta tradicija umanjeni na razinu običnih povijesnih etapa koje prethode i bivaju uklonjene od strane više pozicije apsolutnog duha koji se otkriva i dolazi direktno čovjeku“ pritom nadodajući kako se time „polog vjere – istina Objave koju Crkva i Učiteljstvo Pape i biskupa mora vjerno čuvati – zamjenjuje mišljenjem većine“.

Unatoč nekim kvazitradicionalističkim tendencijama koje za današnje stanje smatraju krivim Drugi vatikanski koncil kardinal Müller ističe kako je kardinal Sarah točno istaknuo da za to nije odgovorno „autentično učenje Drugog vatikanskog koncila, već ideološke i političke instrumentalizaicje tzv. ‘duha Koncila’ koji je zapravo duh progresivističke ideologije.“ Müller je također istaknuo kako nema „nove objave“ već je Božja objava preko Isusa Krista dana jednom zauvijek, nadodavši „ne radi se o prilagođavanju Objave svijetu već o osvajanju svijeta za Boga“.

U sklopu rasprave o modernizmu kardinal se dotaknuo i rastakanja moralnosti uzrokovanog ateizacijom čovječanstva izjavivši kako moralni zakon postaje svoja suprotnost „ubijanje djece u majčinoj utrobi postaje pravo žene; odbacivanje teško bolesnih ili umirućih osoba postaje čin milosrđa; multi-milijarderski programi promocije pobačaja i kontracepcije proglašavaju se dijelom borbe protiv siromaštava…“. Müller pritom takve ‘programe pomoći’ namijenjene afričkim zemljama naziva Neokolonijanizmom.

Za kraj kardinal Müller, inače Nijemac, osvrnuo se na svoje sunarodnjake tj. Crkvu u Njemačkoj.

„Često se pitam odake vodstvu tzv. ‘Njemačke crkve’ pravo da se proziva voditeljicom Univerzalne Crkve – s obzirom na mnoge simptome propadanja unutar Njemačke Crkve, osobito na polju seksualnog morala i Crkvenog učenja o braku“.

Podsjećajući na Isusovu prispodobu o pretakanju starog vina u nove mješine njemački kardinal upozorava kako bi se promoviranjem uzroka krize vjere u Europi i njihovim ‘izvozom’ u Afriku lako mogle prenijeti i posljedice te krize na Crni kontinent. Stoga naglašava kako bi trebali pokušati s „obrnutim smjerom“.

„Umjesto nuđenja mladoj, rastućoj Crkvi (u Africi, op. a.) samo-sekularizaciju kao model odgovora na krizu vjere, trebali bi uvesti u našu zemlju (Njemačku, op.a.) duhovno bogastvo i jakost vjere. Samo tako može Katolička crkva preživjeti u Europi…“. Kardinal je dodatno kritizirao određene osobe koje budući da su „slijepe na prave probleme Crkve“ smatraju kako bi „davanje Pričesti civilno oženjenim ljudima koje su još uvijek nalaze u važećem i obvezujućem sakramentalnom braku; i naše priznanje homoseksualnih veza trebali biti centralne teme pastoralne brige u budućnosti (…) Neki pokušavaju – pomoću egzegeze, povijesti, dogmatske povijesti te referirajući se na psihologiju i sociologiju – dekonstruirati i relativizirati učenje Katoličke crkve o braku koje dolazi od Isus samoga i to isključivo iz razloga da se Crkva prilagodi društvu”.

Što se tiče odvajanja nauka od prakse prefekt Kongregacije za nauk vjere je upozorio kako bi „mi u Njemačkoj trebali biti posebno oprezni“ referirajući se na zapadni raskol iz 1517.

Kardinal je naglasio da „oni kršćani koji su sakramentalno vjenčani i koji su ušli u civilni brak koji Crkva ne odobrava, uistinu zaslužuju posebnu njegu“ ali se „sakrament pomirenja i sakrament svete euharistije ne mogu smatrati koracima prema cilju, već samim ciljem…“.

„Nitko ne može poreći da put prema uskrsnuću vodi do križa i da svaki kršćanin mora uzeti svoj svakodnevni križ u braku i obitelji, u svećeništvu i redovništvu. Isus nije obećao svojim učenicima lagodan život prema ‘modi tog vremena’ već je poručio ‘Ostani vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac – život’ (Otkrivenje 2, 10).

Müllerov snažan govor pred Sinodu iznimno je važan s obzirom na pritiske određenih biskupa i kardinala sa Zapada koji smatraju da Crkva treba promijeniti svoj nauk ili barem tzv. ‘pastoralni pristup’ prema rastavljenima i osobama koje osjećaju istospolnu privlačnost.

Podsjećamo, njemački kardinali Reinhard Marx, Walter Kasper i Kurt Koch već se duže vrijeme zalažu za davanje pričesti određenim rastavljenim parovima. Također biskup Franz-Josef Bode, jedan od trojice njemačkih biskupa koji će pohoditi nadolazeću Sinodu o obitelji, izjavio je u intervjuu za Njemačku katoličku novinsku agenciju kako bi Crkva trebala dati „privatni blagoslov“ homoseksualnim zajednicama.

Međutim nije samo Crkva u Njemačkoj podložna utjecajima modernizma. Nadbiskup Westminstera, kardinal Vincent Nichols izjavio je kako se nada da će predstojeća Sinoda o obitelji razmotriti promjene u pastoralnom pristupu prema katolicima koji su rastavljeni i ponovno civilno vjenčani.

Svima nama koji ne možemo sudjelovati na Sinodi preostaje moliti da Duh Sveti vodi Papu, biskupe i cjelokupnu Sinodu u obrani katoličkog nauka od modernističkih shvaćanja i načina života.

Tino Krvavica | Bitno.net