Takvi smo kako komuniciramo

Takvi smo kako komuniciramo

Ne čini li vam se da komentari ispod tekstova na većini portala često nemaju nikakve veze sa tekstom na koji se odnose? Primjećujete li kako uvrede i primitivizam u ovom slučaju postaju „normalan“ način komunikacije?

Ako želimo saznati više o karakteru ljudi, upoznati bolje način na koji razmišljaju, kako se odnose prema drugima, koliko u njima ima humanosti i tolerancije, na kom su nivou uopće, od velike pomoći će nam biti ako pogledamo komentare čitatelja o raznim temama na portalima. Naravno, ne smijemo se osloniti samo na komentare, jer ne komentiraju svi čitatelji. Ako bi prosjek svih bio kao onih koji komentiraju, to bi značilo da smo već toliko zaglibili da nam je više teško pomoći.

Ne treba nam puno truda da nađemo kvalitetan materijal za jedno istraživanje. Evo, nasumce sam otvorio jedan portal i vidim naslov koji ne bi trebao izazvati nikakave posebne sukobe i nesporazume (A možete zamisliti kako je na tekstovima sa „vrućim“ temama!): „Nevjerojatne fotografije amazonskog plemena koje nema dodira s vanjskim svijetom. Stručnjaci upozoravju: ‘Tim ljudima prijeti istrebljenje!’“ U tekstu je napisano kako tim ljudima prijeti opasnost od rudara koji dolaze kopati rude plemenitih metala donoseći bolesti na koje lokalno stanovništvo nije imuno.

Nakon teksta, naravno, slijede komentari. Bilo bi očekivano da se komentira tema, da se ukazuje na uzroke i posljedice; da se predlažu rješenja; da se uspoređuje događaj sa nekim drugim sličnim… Ali vrlo malo je takvih komentara. Oni se odnose na nešto što nema nikakve veze sa temom. Politika je na prvom mjestu, jer tu se svi osjećaju ekspertima, mada i osrednji poznavatelj politike može vidjeti koliko su autori komentara skučenih vidika. Jedan komentator primjećuje kako su pripadnici pomenutog plemena, iako tako zaostali, ipak napredniji od jednog novinara koji mu, očito, nije po volji. Drugi mu kontrira i kaže da je trebao napisati da su napredniji od nekoliko političara, koje poimenično navodi, iz stranke suprotnog političkog opredjeljenja od spomenutog novinara. Potom se javlja novi komentator koji proziva pojedince iz treće stranke, i tako to ide dalje da se više ne može ni naslutiti koja tema i koji problemi su isprovocirali ovakve diskusije.

Nakon toga se prelazi na međunarodni teren: Jedni preporučuju da im se uvedu Visa kartice i da se tako dovedu u dužničko ropstvo, drugi da im dođu Ameri i uvedu demokraciju te ih tako unište, treći da se pošalju Rusi da im oduzmu teritorij i tako dalje.

Ne treba ni naglašavati, to se već podrazumijeva, da se komentatori međusobno oslovljavaju „biranim riječima“, nazivajući se životinjskim imenima, koristeći nimalo ugodne epitete ili u najboljem slučaju „u rukavicama“ daju do znanja suprotnoj strani kako su glupi, pokavareni i nikakvi. A kako se tek okome na onoga tko napravi neku pravopisnu grešku, a dok mu prigovore, oni naprave trostruko više grešaka, bez obzira na sav svoj trud da se bar tada pokažu pismenima! Nisu ni svjesni da sve to što pišu govori mnogo više o njima nego o onima kojima pišu. A to je tako jadno.

autor: IVO KOBAŠ

izvor: LOGICNO.COM/https://www.logicno.com/life-and-style/takvi-smo-kako-komuniciramo.html