PRAGER: Sve je lakše nego činiti dobro

autor: Dennis Prager
bullshit.ist

Kad bismo glasali o tome koju osobinu mi ljudi najviše cijenimo, bez sumnje bi pobijedila dobrota. Dobrota je svakako osobina za koju najviše želimo da je svi ostali posjeduju.

No ako kažemo da cijenimo dobrotu iznad svega ostalog – što kršćanstvo i judaizam svakako kažu – zašto ne postoji veći broj dobrih ljudi?

Veliki razlog je da je lakše cijeniti druge stvari – pogotovo pozitivne stvari – više od dobrote. Dakle puno je lakše biti mnogo toga nego dobar.

Lakše je biti religiozan nego dobar.

Povijest svih religija je prepuna primjera pojedinaca koji djeluju religiozno no koji nisu dobri te su nekada potpuno zli. Najočitiji primjeri danas mogu se naći unutar Islama. Ali judaizam, kršćanstvo i sve ostale religije su također pružile primjere. Zlonamjerni Židovi (koji su štovali zakone između čovjeka i Boga) su bili ti koje su proroci najoštrije kritizirali. ‘Bog ne želi vaše ritualne obrede’, rekao je Izaija u Božje ime, ‘ako ne tretirate ljude ispravno’. A u europskoj kršćanskoj povijesti je bilo previše ljudi koji su vrednovali vjeru više nego dobrotu.

Lakše je biti progresivan nego dobar.

Kao što je lakše biti religiozan nego dobar, isto tako je lakše imati progresivne pozicije nego biti dobar. Previše religioznih ljudi je izjednačavalo religioznu pobožnost s dobrotom – a previše vjernika današnje dominantne religije, progresivizma, izjednačavaju ljevičarske pozicije sa dobrotom. To sam vidio kao student u 1970-tim godinama kada su najprogresivniji studenti često bili osobno zlobni i neiskreni. Činilo se da vjeruju kako je prosvjedovanje protiv rata i rasizma značilo biti dobra osoba – pa im stoga nije bilo previše važno kako tretiraju ljude. Izjednačavanje dobrote s progresivnim društvenim pozicijama pomoglo je proizvesti puno zlonamjernih i narcisoidnih pojedinaca s ‘ispravnim’ društvenim pozicijama.

Lakše je biti briljantan (i uspješan) nego biti dobar.

Pitajte svoju djecu – bilo da imaju 5 ili 45 godina – što misle da vi najviše želite od njih, da budete: sretni, dobri, uspješni ili pametni.

Roditelji mi već desetljećima govore kako su iznenađeni da njihova djeca nisu odgovorila ‘dobri’. Jedan razlog tomu je da su mnogi roditelji naglašavali briljantnost (i uspjeh prema čemu bi briljantnost trebala voditi) više od dobrote. Stoga se mnogi roditelji hvale briljantnošću svoje djece više nego njihovom dobrotom. Koliko pažljivo roditelji prate karakter svoje djece u usporedbi s koliko pažljivo prate ocjene svoje djece?

Briljantnost je vjerojatno najprecijenjeniji ljudski atribut. I ne postoji nikakva povezanost između briljantnosti i dobrote.

Lakše je brinuti o Zemlji nego biti dobar.

Svi koji brinu o sljedećoj generaciji ljudskih bića brinu o Zemlji. Ali živimo u vremenima gdje mnogi brinu o Zemlji više nego što brinu o ljudima. Zato je primjerice pokret za zaštitu okoliša na zapadu ustrajao u zabrani DDT-a unatoč činjenici da je neupotrebljavanje DDT-a za uništavanje komaraca Anophelesa rezultirala umiranjem milijuna Afrikanaca od malarije.

Isto tako je puno lakše boriti se protiv emisija ugljičnog dioksida nego se boriti protiv zla.

Lakše je voljeti životinje nego voljeti ljude.

Sekularni zapad je proizveo mnoge ljude koji vole životinje više nego ljude. Pitajte ljude koji vole svog kućnog ljubimca da li bi prvo pokušali spasiti voljenog psa ili mačku koja se utapa ili čovjeka kojeg ne znaju koji se također utapa. Već 30 godina postavljam ovo pitanje i značajan postotak ljudi kaže kako bi prvi pokušali spasiti svog psa ili mačku. Zašto? Zato što kažu da vole svog kućnog ljubimca dok neznanca ne vole.

Suprotno onomu što se općenito vjeruje, ljubav prema životinjama se ne pretvara u ljubav prema ljudima. Dok oni koji su okrutni prema životinjama najčešće postanu okrutni prema ljudima, obratno nije istina. Ljubav prema životinjama nema previše veze s ljubavlju prema ljudima te je često može i zamijeniti.

Lakše je voljeti čovječanstvo nego voljeti svoga bližnjega.

Najveće moralno učenje Biblije je ‘Voli svoga bližnjega kao samoga sebe’, a ne ‘Voli čovječanstvo (ili sve ljude) kao samoga sebe’. Zašto? Zato što je lako voljeti čovječanstvo; puno je teže voljeti svog bližnjeg.

Lakše je biti intelektualan i kulturološki uzdignut nego biti dobar.

Nacija koja je bila najviše kulturno uzdignuta u svijetu stvorila je holokaust. Nacija koja je stvorila Bacha, Beethovena, Mozarta, Schumanna i Wagnera također je proizvela naciste i Auschwitz. Za sve nas čiji su životi neizmjerno obogaćeni umjetnošću i kulturom koju su proizveli Nijemci – to je otrežnjavajuća činjenica.

Lakše je imati dobre namjere nego činiti dobro.

Istina je da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Gotovo sva zla 20. stoljeća, najkrvavijeg stoljeća u povijesti, nisu počinili sadisti nego ljudi s dobrim namjerama.

Zato, kad je u pitanju način na koji tretiramo druge ljude, samo naše ponašanje – ne naše namjere niti koliko osjećamo za druge – je važno.

Prednost ponašanja nad osjećajima možda je najveća poruka Biblije.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.