Maske su pale – Političkoj oligarhiji je sve teže kontrolirati strah od istine

Maske su pale – Političkoj oligarhiji je sve teže kontrolirati strah od istine

Dok se građani lagano “kuhaju” za glasanje na europskim parlamentarnim izborima, u nacionalnim državama sve je dinamičnije i dramatičnije. Borba radnog dijela populacije i parazita se nastavlja. Paraziti i način parazitiranja su ogoljeni do kraja. Čak se i u najruralnim sredinama raspravlja o monetarnoj politici i referendumima. Običan čovjek je shvatio manipulaciju i želi to promijeniti. Istina, ne zna kako, ali želja je tu.

Na strani tame su mediji koji nam perfidno serviraju nove političke krizanteme i znanstvene lumene, vjerujući da će slika bez tona zadovoljiti opljačkane i prevarene. Međutim, upravo ton krizantema i lumena razotkriva manipulaciju. Čim progovore, osjeti se poveznica koja ih povezuje: strah od naroda.

Pravi Žuti prsluci u Francuskoj se bore za pravo na referendum, kojeg su izgubili još 1958. godine utemeljenjem 5. republike. Sigurno niste znali da u Francuskoj, za razliku od Hrvatske, građani ne mogu pokrenuti referendum. Hrvatska je u svojoj kratkoj, ali bogatoj povijesti, imala čak tri uspješna referenduma.

Maske su doista pale, ali i uvezale ono što do jučer nismo mogli ni zamisliti. U Hrvatskoj imamo više referendumskih inicijativa u organizaciji raznih svjetonazorskih skupina. Udruge sklone tradiciji, sindikati bliski radnicima i političke stranke koje pretendiraju biti suverenističke, privukle su pažnju običnog čovjeka kojeg tlači organizirana manjina na vlasti. Ne samo u Hrvatskoj, nego u svim zemljama Balkana i Europe.

Danas smo u situaciji da Hrvatska, mala zemlja koja ne predstavlja niti 1% europske populacije ruši stoljećima stvarane paradigme. Referendumske inicijative o nominalnom biranju političkih predstavnika, protivljenju rada do 67 godina i ukidanju financiranja političkih stranaka iz proračuna doista stvaraju strah vladajućim. Ruše im se temelji, a strah od primjera kojeg mogu kopirati drugi u Europi nikada nije bio veći.

Nekada davno, kada nismo imali internet i kada su vijesti izmišljala dva tri mainstream izvora ili pak tajne službe, slična situacija bi se lako ugušila. Ocrnili bi organizatora i ključne osobe sličnih inicijativa. Ako to ne uspije, onda bi se izrežirala oružana pobuna ili sukob. Danas to zovemo “montirani politički progoni”, “obojene revolucije” ili “prijetnja svjetskom miru”.

Srećom, internet je postao svjetska arhiva koju više nitko ne može obrisati. Svaka manipulacija i zločin prema poštenim ljudima ostaju zapisani u vječnosti. Bilo kakav pokušaj stvaranja sukoba i nametanja novih paradigmi, u cilju zaštite vladajuće oligarhije i osobnih bolesnih interesa, ostavlja trag koji vodi direktno i neki novi, bolji i pravedniji “Hag”.

Poruka za kraj je jasna i jednostavna. Tko se boji referenduma, boji se naroda. Strah od naroda je strah od istine. Tko se boji istine, zasigurno nije dobar čovjek i kao takav ne može nikoga predstavljati.