Kada je kćerka Josifa Staljina postala katolkinjom…

Svetlana Staljin, kćerka diktatora Josifa Staljina koji je sijao smrt, odrekla se njegova materijalizma i nasilja, te prešla na katoličanstvo.

Svetlana u naručju oca Josifa

Svetlana u naručju oca Josifa

Josif to zasigurno ne bi odobrio. Zapravo, navodno je jednom Svetlana, rođena 1926., uredniku National Reviewa rekla: „Otac bi me upucao zbog toga što sam učinila.“ Sam Staljin bio je odgajan u pravoslavlju, a njegovi su roditelji željeli da postane svećenik. Nažalost, njegov otac ga je nemilosrdno zlostavljao. Svoje djetinjstvo jednom je opisao kako je bio „odgajan u siromašnom, dominantno svećeničkom kućanstvu“. Došao je do toga da se potpuno odrekao kršćanstva, te je navodno rekao: „Znate, oni nas zavaravaju, nema Boga … sav ovaj govor o Bogu čista je glupost.“

Uslijed strahota koje je počinio u svojoj moći, poglavito „zalaganja“ da uništi kršćanstvo potpuno, Svetlana je jednom prilikom o svom ocu napisala: „Mnogima je danas lakše smatrati ga grubim fizičkim čudovištem. Zapravo, on je bio moralno i duhovno čudovište. To je znatno više zastrašujuće. Ali je istina.“

Bila je u pravu, više je zastrašujuće…

No, kako je pjevač Sting jednom istaknuo: „Rusi vole svoju djecu također“, i to je bila istina za Staljina. Barem jedno od njih… Staljin je obožavao Svetlanu, i bio je razigran i privržen njoj. Ona je uzvraćala. Kao dijete oca je gledala kao mudrog heroja.

Za usporedbu, majku Nadezhdu Alliluyevaju  Nadyu, smatrala je hladnom. Navodno je rekla kako se nije mogla sjetiti da ju je majka ikad zagrlila ili joj uputila lijepu riječ. Imala je samo šest godina kada se Nadya 1932. ubila, no njezina povezanost s ocem ostala je snažna, barem neko vrijeme…

U ožujku 1953. umro je i Staljin. „Moj otac je umro teškom i užasnom smrću“, napisala je. Danima je bila uz njegov krevet, dok su liječnici primjenjivali pijavice.

Nekoliko godina potom, promijenila je prezime u majčino djevojačko, kazavši kako joj prezime Staljin para uši. Sada je bila Svetlana Alliluyeva, što potječe od riječi Allelujah, a to joj je i bolje pasalo budući da je 1962. krštena u Pravoslavnoj Crkvi.

Službeno je bila u nemilosti Kremlja. Kada je državi podnijela zahtjev za udaju za Brajesha Singha, odmah je dobila negativan odgovor. Njih dvoje živjeli su zajedno tri godine prije nego li je on preminuo 1966., a želja mu je bila da mu se pepeo prospe po rijeci Ganges u Indiji. Ona je to ispoštovala i od tada se u njezinu životu dogodilo mnogo toga… Bila je poznata, ali je njezin privatni život još uvijek bio olupina… Mijenjajući religijska opredjeljenja, ponovno se udala, rodila dijete, razvela se i često mijenjala mjesto boravka, našla se razočarana Amerikom u kojoj je neko vrijeme živjela, te se željela vratiti kući. I vratila se u Sovjetski Savez, ali je gotovo odmah požalila…

Kada je nakon više od godinu dana ponovno doputovala u SAD, priznala je: „Morala sam nakratko otići kako bih shvatila – o, moj Bože, kako je lijepo.“

Ne zna se točna godina kada je Svetlana upoznala oca Giovannia Garbolina, koji je živio u Americi, ali je i misionario u Rusiji, no njihovo poznanstvo promijenilo joj je život. Dobila je pismo u kojem ju poziva na hodočašće u Fatimu, a poslije ju je i posjetio u Princetonu, u New Jerseyu. Njih dvoje bili su često u kontaktu. O. Garbolino dao je Svetlani i križ koji je njemu darovao ruski student kojeg je upoznao tijekom misijskih putovanja.

Pod svećenikovim vodstvom Staljinova je kćerka čitala knjige katoličkih autora, te se 13. prosinca 1982. obratila na katoličanstvo. „Tek sada razumijem divnu milost koju sakramenti pokore i svete euharistije proizvode, bez obzira na dan u godini, pa čak i na dnevnoj bazi. Prije toga nisam bila voljna oprostiti i pokajati se, te nikada nisam bila u mogućnosti voljeti svoje neprijatelje. Ali osjećam se znatno drugačije nego prije, jer svakodnevno idem na svete mise. Euharistija mi je dala život. Sakrament pomirenja s Bogom kojega napuštamo i izdajemo svaki dan, osjećaj krivnje i tuge koji napada – sve ovo čini nužnim pristupati mu redovito“, napisala je Svetlana nakon obraćenja.

Žena koja je rasla bez majke i njezine ljubavi kazala je kako ju je Blažena Djevica Marija uzela u svoje naručje. „Tko bi drugi mogao biti mojom zagovornicom doli Majka Isusova? Odjednom me privukla k sebi“, posvjedočila je.

Smrt ju je zatekla mirno u staračkom domu u Wisconsinu, 2011. gdje je uživala u šivenju, čitanju i zasigurno molitvi.

KT