Ljubav ima svoje ime – Bog je ljubav

Ljubav postoji od samog početka. Ona ima svoje ime. Bog je ljubav. Duh je ljubav. Otada su i naši životi utkani u tu ljubavnu priču. Bog je stvorio prvog čovjeka zbog velike i nesebične ljubavi.

Čovjek, odnosno, ti-stvoren si za ljubav, da ljubiš kao što ljubi Bog. Niti ptica niti pas ili mačka ne znaju ljubiti kao što čovjek ljubi. Tu gdje nema ljubavi nema ni Boga. Prestaje život, počinje pakao.

U Isusu Bog je postao vrlo blizak čovjeku. Nastanio se među nama. I ne želi više otići. Bog je postao čovjekom. U Isusu Bog briše naše suze, liječi naše boli. Preuzima sav teret na sebe. U Isusu Bog je otkrio svoju ljubav prema nama. To je najveći dar neba. Tu ljubav ne može izraziti ljudska riječ. Ona se zove Isus. sve je u tom Imenu. Mi znamo kakva je ta ljubav. Ona ne traži svoje, nije zavidna, nije ohola, sve podnosi, prašta. Divna je Božja ljubav prema čovjeku.

S Isusom se događa sve novo. Nastaje nova zemlja, novo nebo i novi čovjek, koji živi po darovanoj ljubavi. Novi čovjek, dakle ti, možeš primiti novu zapovijed: „Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.“ Možeš li ti to? Možeš li ljubiti kao što Isus ljubi? Put ljubavi nije lak. To je put odbačenosti, teškoća i prezira. To je put križa. I zbog toga se čudimo. No, riječ je o ljubavi, koja prekoračuje ljudski osjećaj i sebičnost. Ljubiti znači prihvatiti patnju i križ. Ljubiti znači istinito upoznati Krista.

Ljubavna priča počinje u srcu Oca. Tu počinje i Crkva. Ona na poseban način izvire iz Isusova probodena srca. Samo Bog ima ideju ljubavi i istinito ljubi. Crkva, što će reći novi ljudi, pozvani su prenositi ljubav. Ljubavna je priča počela i traje. Nije savršena. Mi smo usred te ljubavne priče. Po našoj spolnosti sposobni smo ljubiti unatoč svim ranama. Svatko je od nas karika u tom lancu ljubavi iako to možda i ne razumijemo.

Isusova zapovijed je aktualna i danas. Crkva raste po ljubavi, a ne materijalnom bogatstvu ili broju vjernika. Jedino oružje pojedinca, pa tako i Crkve je ljubav. Ne smijemo zaboraviti put ljubavne priče. Neki su kršćani pogriješili. Poduzeli su pogrješan put. Podizali su vojske i religijske ratove. No, to je druga priča. To nije ljubavna priča. Ona nije usredotočena na ljubav prema bližnjemu kojega god su bili opredjeljenja.

Crkva je jaka jer je ljubav snažna. Crkvu predvodi sila odozgor. Duh Sveti je snaga ljubavi i snaga odozgor. Duh Sveti vodi ljubavnu priču iz koljena u koljeno. Prema tome svi smo jedna obitelj, a Crkva je naša majka, koja uči ljubiti. Tu nije nitko administrator ili službenik, nego poslužitelj, koji živi Isusov poziv „Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio.“ Dosta nam je svima namrgođenih lica i posvemašnjeg zlata, koje prekriva sebičnost i nepraštanje. Pogledajmo druge u oči, a ne mimo njih. Mnogima smo potrebni. Sami znamo što znači ljubazan pogled, stisak dlana, dobra riječ. Svi trebaju dodir ljubavi jer ona mijenja i najtvrđe ljudsko srce. Svako od nas čezne za ljubavlju, za istinom, za životom, a Isus je upravo to sve u obilju. U ovo vrijeme krize važno je da ne budemo zatvoreni, nego pažljivi prema drugima. Zadržimo plamen Duha Svetoga i vjere kroz molitvu i sakramente.

Novi ljudi pjevaju novu pjesmu. Neka se ona proširi svijetom. Promijenimo sebe i tako ćemo promijeniti ovaj svijet. Neka nam Marija da milost duhovne radosti i sudjelovanje u ovoj ljubavnoj priči.

pater Arek Krasicki